Ukorak s vremenom

Predstavljanje knjiga admirala DAVORA DOMAZETA LOŠA

1. Podsjećanje na Admirala

„Pozdravljam sve vas poimenično i skupno!“ – započeo je fra Andrija i nastavio:

„Dobro došli na susret s admiralom Davorom Domazetom Lošom. U travnju 2011. i u veljači  2018. admiral Davor Domazet Lošo je boravio među nama i oduševio nas što smo Hrvati, te upozorio na opasnosti kojima nas političari zasiplju. Upozoravao nas je na opasnosti  i poticao na spremnost.

Nakon obilaska kršne Hercegovine, admiral Davor Domazet-Lošo je odabrao sjedište u Međugorju i, upravo odatke, predstavio svoje novu knjigu Admiralovi zapisi 2 – Što je istina[1] i razotkrivo mozaik škrinje znanja o istini koja pobjeđuje  

HKD Napredak-predstavljanje knjiga Davora Domazeta Loše
HKD Napredak-predstavljanje knjiga Davora Domazeta Loše
HKD Napredak-predstavljanje knjiga Davora Domazeta Loše
HKD Napredak-predstavljanje knjiga Davora Domazeta Loše
HKD Napredak-predstavljanje knjiga Davora Domazeta Loše
HKD Napredak-predstavljanje knjiga Davora Domazeta Loše
HKD Napredak-predstavljanje knjiga Davora Domazeta Loše
HKD Napredak-predstavljanje knjiga Davora Domazeta Loše
HKD Napredak-predstavljanje knjiga Davora Domazeta Loše
HKD Napredak-predstavljanje knjiga Davora Domazeta Loše
HKD Napredak-predstavljanje knjiga Davora Domazeta Loše
HKD Napredak-predstavljanje knjiga Davora Domazeta Loše
HKD Napredak-predstavljanje knjiga Davora Domazeta Loše
HKD Napredak-predstavljanje knjiga Davora Domazeta Loše

U ime organizatora Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatskog kulturnog društvo ‘Napredak’ u Mostaru nazočne je pozdravio  predsjednik fra Andrija Nikić, dok je voditeljica bila Dubravka Barbarić. U glazbenom dijelu nastupili su: Gordan Prskako, Tomislav Zovko i Dubravka Barbarić.

Veritas vel mendacio corrumpitur vel silentio! – Istina uznemiruje više od laži i šutnje – poručuju drevni Latini i današnjim Hrvatima. Nakon toliko godina osjećam da je hrvatskom narodu u Hercegovini potrebno osnaženje rodoljublja i domoljublja, pa sam pozvao admirala Davora Domazeta Lošu da nas ohrabri, učvrsti i osokoli – jednom riječju da osvježi naše rodoljublje i domoljublje.[2]

Danas živimo u vremenu kada se sve češće i glasnije ponavljaju i napadaju kršćanske vrijednosti. Učestale ankete i naručene studije su se okomila na kršćanske „tradicionalne vrijednosti kao one koje naglašavaju važnost religije, veze roditelja s djecom, poštovanje autoriteta i tradicionalne obiteljske vrijednosti“.  Njih  hrvatskom narodu proglašavaju zaostalim.[3] Preci našeg večerašnjeg gosta su prije 300-tinjak godina  napustili Rašku Goru i zaselak Domazeti, te su sa sobom podnijeli ime i sačuvali ga u prezimenu dodavši nadimak Lošo. Njega su Amerikanci nazvali da je genij. To potvrđuje da je nasljednik najsposobnijega naroda koji živi u najljepšoj pokrajini na svijetu, koju je i Nebo počastilo ukazanjima Kraljice Mira.

Promatrati Hercegovinu i Bosnu kao dio opće domovine Hrvata da, ali cijepati ne! Hercegovina, ma kako se kroz povijest zvala, ima svoje granice i uvijek je treba cjelovito promatrati. „Istina, u okolnostima u kojima smo živjeli, i koliko smo i sami pridonijeli svojoj sudbini, budimo zadovoljni, što, imamo, makar i okrnjenu, svoju Domaju, demokratsku međunarodno priznatu državu. I mi Hrvati katolici, koji danas živimo, na temelju navedenih podataka, radujemo se što je susjedna Hrvatska postigla svoju samostalnost, jer je i nama ona velika pomoćnica,  nada i zaštita.“  Nije bolno za Hrvate što je granica tu gdje jeste, a ne na nekom drugom mjestu ili rijeci, već što uopće postoji!“- rekao je predsjednik.

Davor Domazet Lošo rođen je 1. svibnja 1948. godine u Sinju. Nakon završenih vojnih škola prelazi u Hrvatsku vojsku gdje je napredovao  do admirala. Uz generala Antu Gotovinu sudjelovao je i planirao niz vojnih operacija OS RH =Oružanih snaga Republike Hrvatske[4] = od početaka do završetka Obrambenog – Domovinskog rata, od kojih su neki od glavnih vojnostrateških uspjeha Hrvatske vojske u Hrvatskoj i BiH “Operacija Bljesak”, “Operacija Južni potez”, “Operacija Oluja”, kao i razbijanje protivničkih obavještajnih struktura, te prodor u protivnički tabor od kojih je, vjerojatno, najspektakularniji primjer prisluškivanja Slobodana Miloševića u njegovu beogradskom sjedištu.[5] „Žalostan položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini“, napisao je Admiral, „posljedica je izostanka jasne i čvrste geopolitike hrvatske države općenito, a posebno prema ovoj susjednoj državi, nekadašnjemu hrvatskom kraljevstvu i hrvatskoj djedovini. Na jugoistoku Europe, a posebno na području Bosne i Hercegovine, prelamaju se anglosaksonska geopolitka atlantizma, ruska geopolitika neoazijatizma, njemačka geopolitika kontinentalizma, pa čak i kineska geopolitika teulokacije, a posebno turska geopolitka neosmanizma i srbijanska svetosavlja. Sve su geopolitike tu osim hrvatske geopolitike adrijatizma.“[6]  Naš admiral je živi stup, istiniti svjedok, strateg vojnih akcija Republike Hrvatske.

Admiral Davor Domazet Lošo, osim brojnih stručnih članaka i knjiga o  ratovodstvu istaknuo se kao vojni analitik s težištem interesa na geostrategijskim raščlambama. U Posveti admiral Davor Domazet Lošo, uz ostalo, ističe: „Ovu knjigu posvećujem hrvatskim generalima – nabraja njihova imena Antu Gotovinu, Slobodana Praljka, Tihomira Blaškića, Mirka Norca… spominjem samo neke, koji su čvrsto i hrabro podnosili ili podnose nedaće i nalete zle sudbine samo zato što su, onda kad je trebalo, stali u obranu svoje hrvatske domovine!“(Posveta)

U svojim knjigama admiral Lošo prvenstveno se bavi problematikom povijesti i trenutne zbilje uspostave Novog svjetskog poretka. Admiral Lošo svjedoči da je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman „majstor umjetnosti strategije, što treba priznati. Govoreći o Obrambenom – domovinskom ratu, Domazet-Lošo je istaknuo kako je to najčistiji rat u povijesti ratovanja te da je predsjednik dr.Franjo Tuđman iskazao državničku mudrost i odlučnost kada je pri stvaranju države Hrvatske pozvao na izmirenje sinova ustaša i partizana, što se, dodao je, pokazalo ključnim za dobivanje rata.

Uz to, nadodao bih, dr. Franjo Tuđman je prepoznao i okupio oko sebe vrhunske stratege s kojima je oslobodio većinu hrvatskog naroda i stvorio Republiku Hrvatske. To su naše vertikale.

Uz brojne knjige, admiral Davor Domazet Lošo ima u kulturnom svijetu znanosti poznatog sina Tomislava. Tomislav je rođen u Splitu. Tu je završio osnovnu i srednju školu. Molekularnu biologiju diplomirao je 1998. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Znanstveno se usavršavao u Institutu za genetiku u Kölnu, a doktorirao je 2003. godine. Znanstvenik dr. Tomislav Domazet je, ukratko, otkrio kako rekonstruirati prošlost od prije milijardu godina. To je uspio metodom koju je Tomislav Domazet Lošo razvio i eksperimentalno dokazao.[7] Pozivaju ga na svjetska sveučilišta u Americi, Njemačkoj, Švicarskoj, čak i Kini, ali u Hrvatskoj rijetko nastupa. I ovdje se obistinjuje Isusovo proroštvo: Prorok nije dobro došao u svom zavičaju!- rekao je Isus.  Ipak, mi iz Hercegovine, dr. Tomislavu Domazetu želimo mnogo uspjeha i na znanstvenom polju s područja genetike, biologije i kemije.

Naš admiral dobro poznaje dušu hrvatskog naroda u Hercegovini, jer su njegovi pretci u teškim životnim okolnostima  prije tristotinjak godina napustili Rašku Goru, ponijeli sa sobom i uprezimenili zaselak DOMAZETI u svoje prezime. Tako, s pravom, Davora smatramo i našim i s njim se ponosimo.

Admirale, ovo je Vaša večer, izvolite!

2. O strategiji obrane hrvatskog naroda

Velikosrpski književnik Dobrica Ćosić, “otac srpske nacije”, u romanu “Deobe” priznao je da je laž “vid srpskog patriozma” i “potvrda njihove urođene inteligencije”.[8] Činjenica je da su prethodni rat dobili Hrvati, ali da plodove te pobjede – ponajviše zbog domaćih izdajnika i ništarija koji su na vlasti nakon  2000. – uživaju jugonostalgičari.

Kao dio hrvatske vjerničke populacije vjerujemo da Bog blagoslivlje one koji vjeruju u Njega, koji su spremni na borbu i žrtvu u borbi za istinu, pravdu i slobodu. Otvaram Knjigu ponovljenog zakona u Svetom pismu, a oči mi se zaustavljaju na Mojsijevom govoru narodu: „Ta ti si narod posvećen Gospodinu, Bogu svome; tebe je Gospodin Bog tvoj izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod. Nije vas Gospodin odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo najmanji – (najmalobrojniji) – nego zato što vas Gospodin ljubi (…). Gospodin vas je izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuće ropstva (…). Zato znaj da je Gospodin, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi.“ (7, 6-14) Uz Božju pomoć, gotovo goloruki poput Davida, naši branitelji i katolici pobijedili su neprijatelja u Hercegovačkom ustanku, stvorili su Nezavisnu Državu, u Obrambenom radu, usprkos Budimiru Lončaru, kojeg su neki željeli nagraditi, s krunicom oko vrata i molitvom u srcu pomogli su ostvarenje Republike Hrvatske. Tako većina hrvatskog naroda ima Državu zahvaljujući hrabrosti svojih branitelja, srcima majki Hrvatica i molitvom katoličkog puka! Trebamo se moliti Bogu, a tko se Bogu moli, taj je s Bogom i taj ne može nikada izgubiti, jer Boga nitko ne može nadjačati.[9]

Pod Orwellovim krilaticama: -Od tada živimo vremena tri parole iz romana “1984” britanskog književnika Georgea Orwella: Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć, kazao je Domazet Lošo. Francuska revolucija je zlo samo po sebi, kaže, u njezinom tumačenju primjenjuje se inverzija, sve izokrenuti onako kako urotnicima odgovara. U njoj je nametnuta diktatura, stvorena giljotina, ozakonjena otimačina što je dovelo do prvog stvarnog genocida u povijesti Europe. Samo u pokrajini Vandeji u zapadnoj Francuskoj na različite načine usmrćeno oko 120 tisuća ljudi, naglašava Domazet Lošo te nastavlja:

A dekretom od 10. studenoga 1793. službeno se ukida kršćanstvo i uvodi kult razuma i prirode. U pariškoj katedrali Norte Dame izvode se orgije, navodi admiral.

U povodu 14. srpnja 1789. u Francuskoj je najveći državni praznik jer se obilježava godišnjica događaja koji je simbolički označio početak Francuske revolucije. Toga dana napadnuta je pariška tvrđava-zatvor Bastilla.

Unatoč herojskim pričama koje su ispripovijedane o tom događaju, stvarnost je bila znatno manje bajkovita. Bastilla je pred revoluciju bila prilično mali i nevažan zatvor, u kojem je čuvano samo sedam zatvorenika, reći će autor novoizdane knjige.

Kao gotovo i sve dosadašnje svjetske revolucije, kaže, Francuska revolucija je imala izuzetno naglašen antikršćanski karakter.

U praksi se to očitovalo rušenjem crkava, ubijanjem i progonima svećenika i redovnika, ubijanjem i progonom kršćana, kao i aktivnim pokušajima zabrana i zatiranja Isusovog imena. Umjesto Boga uvodi se Kult Razuma i Vrhovnog Bića, ističe.

– Oko 40 000 svećenika, prema knjizi Nikole Roščića “Revolucije razaraju Krista” je ubijeno, deportirano ili protjerano iz Francuske. Bio je to, tvrdi, pravi holokaust u Francuskoj. Iz Francuske revolucije izrastao je svjetski bojovni ateizam, antiklerikalizam, sekularizam i liberalizam te se proširio svijetom. Francuska revolucija postaje majka svih kasnijih krvavih revolucija, tvrdi Domazet Lošo.

Talijanska revolucija jasno se očituje u liku Giuseppea Garibaldija koji se slavi kao “Otac domovine, Sin naroda, Duh slobode” što je temelj kršćanstva Sveto Trojstvo – Otac, Sin i Duh sveti.

Kad su zaredali zločini Crvene internacionale u Španjolskoj, pokušajem da Europu učine “komunističkim rajem”, te na vijesti o teškim zločinima komunista prispjelih sa svih strana u Španjolsku, zagrebački nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac je vjernicima i javnosti uputio Okružnicu o progonima katolika u Španjolskoj.

“Kao što je nekoć Neron smolom obljepljivao kršćanska tjelesa te ih palio kao baklje, tako danas španjolski anarhisti i komunisti puni bezbožnoga bijesa i nasilja javno spaljuju tjelesa katoličkih biskupa, svećenika, redovnika i vjernika građanskoga i seljačkoga staleža. Oni bez ikakve krivnje poubijaše na stotine svećenika i redovnica. Izgubivši svaki naravni stid, obeščašćuju kršćanske djevice, koje obeščašćene mrtve bacaju kroz prozore iz njihovih domova. Svete i požrtvovne redovnice, kojima je sav životni rad i djelovanje u službi odgoja djece i dvorbe bolesnika, bezobzirno ubijaju. Štoviše, i mrtve vade iz grobnica, da ih obeščaste.”

Okrutnost komunista u Španjolskoj duboko je vrijeđala dušu svakog istinoljubivog čovjeka, i samoga nadbiskupa Stepinca, reći će Domazet Lošo.

3. Potrebne teme

Žalostan položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini posljedica je izostanka jasne i čvrste geopolitike hrvatske države općenito, a posebno prema ovoj susjednoj državi, nekadašnjemu hrvatskom kraljevstvu i hrvatskoj djedovini. Na jugoistoku Europe, a posebno na području Bosne i Hercegovine prelamaju se anglosaksonska geopolitka atlantizma, ruska geopolitika neoazijatizma, njemačka geopolitika kontinentalizma, pa čak i kineska geopolitika teulokacije, a posebno turska geopolitka neosmanizma i srbijanska svetosavlja. Sve su geopolitike tu osim hrvatske geopolitike adrijatizma.

Ovo što smo gledali u Haagu je ostvarenje ostavštine Karla Marxa i Friedricha Engelsa iz 1848. godine, kada su ta dvojica ostavili u ostavštinu da treba istrijebiti tu bljuvotinu od naroda.

Misli se na Hrvate, jer je Ban Josip Jelačić spasio crnožutu monarhiju, a “ONI” su bili odredili uništiti je.

Nije nimalo slučajno, onaj tko god zna i prati što oni rade, odabran datum 29. Studenoga, dakle Dan Republike Jugoslavije – kaže Lošo, dodajući da se time želi poručiti kako je slobodna hrvatska država srušila Jugoslaviju te da za to moraju biti kažnjeni. Zato se, vjeruje događalo i ovo što se događalo.

Dakle, Hrvati moraju za svoju slobodnu državu za koju su se borili, a ona nije bila predviđena, nego očuvanje Jugoslavije, platiti.  Sada se na neki način vraća priča na početak.

3.1. Katolička vjera

Ovih dana sam slušao kako admiral Davor Domazet Lošo govori o katoličkoj vjeri i ponavlja da je sv. Pavao propovijedao  kršćanstvo u Dalmaciji – bio je na Mljetu. Svoga učenika Tita ostavio je u Dalmaciji. Brojne ranokršćanske crkve i mučenici svjedoče o ranom širenju kršćanstva na našim stranama. O katoličkoj vjeri je riječ!

Podsjećam da je u našoj blizini – Mogorjelo s dvojnom bazilikom – dvije ranokršćanske  prostrane crkve s krstionicom. To svjedoči da je broj kršćana bio znatan. Na području Hercegovine poznato je preko 25 ranokršćanskih bazilika, crkava i krstionica.

Veliku ulogu su odigrali franjevci koji su se po Hercegovini širili iz Dubrovnika nakon 1226. godine. Činjenica je da su fratri sagradili  13 samostana i preko 150 crkva – znači bilo je puno katolika. U svojim samostanima fratri su imali učilišta, knjižnice, pisarnice, rukopise… Neprijatelji  kršćanstva su sve porušili. Ali kamenje govori i treba naučiti s njim razgovaratiIz kamena izvire povijest, a iz povijesti svijest, a iz svijesti sloboda. Fratri su obnavljali samostane i 1846. na Širokom Brijegu, pa  1867. na Humcu i 1895. u Mostaru otvorili Bogosloviju – Teološki fakultet. Ta filozofsko-teološka učilišta  temelj su današnjega Sveučilišta u Mostaru. Upravo po učilištima u nama se budi opravdani ponos i odgovornost pred sadašnjošću i budućnošću. Ponosni smo što smo kao malobrojni narod u polifoniji europske kulture i europskih učilišta nazočni stoljećima. To, usprkos protivnicima,  budi i zahvalnost Katoličkoj crkvi i njezinim vizionarima koji su se na vrijeme uključili u proces školstva, obrazovanja, znanstvenog istraživanja i prijenosa stečenoga znanja. Nije otkriće ili novost reći da je kršćanstvo upravo po školstvu preporodilo Europu, pa je ovaj kontinent postao orijentir svijeta te je stoljećima prednjačio u znanosti i kulturi. To se moglo dogoditi jer su znanost i vjera, tehnika i etika, odgoj i obrazovanje, umjetnost i kultura umješno i uspješno surađivali.[10]

3.2. Masoni i masonerija

Admiral Davor Domazet Lošo upozorava na štetnost masona i masonerije. Po admiralovim riječima, sve negativnosti današnjeg svijeta su počele Francuskom revolucijom, u kojoj je, samo u jednoj pokrajini,  ubijeno 120 tisuća ljudi među kojima i 40 tisuća katoličkih svećenika. Ta revolucija, kao i sve kasnije, po njegovim riječima su djelo masonerije kojoj je bio i ostao cilj – razoriti zdravo europsko tkivo te uništiti kršćanstvo i Katoličku crkvu.[11] Samo u pokrajini Vandeji u zapadnoj Francuskoj na različite načine usmrćeno oko 120 tisuća ljudi, naglašava Domazet Lošo te nastavlja: – A dekretom od 10. studenoga 1793. službeno se ukida kršćanstvo i uvodi kult razuma i prirode. U pariškoj katedrali Norte Dame – Naše Gospe izvode se orgije, navodi admiral.

U povodu 14. srpnja 1789. u Francuskoj je najveći državni praznik jer se obilježava godišnjica događaja koji je simbolički označio početak Francuske revolucije. Toga dana napadnut je pariški zatvor Bastilla, u kojem je čuvano samo sedam zatvorenika. Francuska revolucija je imala izuzetno naglašen antikršćanski karakter. U praksi se to očitovalo rušenjem crkava, ubijanjem i progonima svećenika i redovnika i redovnica, ubijanjem i progonom kršćana, kao i aktivnim pokušajima zabrana i zatiranja Isusovog imena. Umjesto Boga uvodi se Kult Razuma i Vrhovnog Bića, ističe. – Oko 40 000 svećenika, prema knjizi Nikole Roščića “Revolucije razaraju Krista” ubijeno je, deportirano ili protjerano iz Francuske. Bio je to, tvrdi, pravi holokaust u Francuskoj. Iz Francuske revolucije izrastao je svjetski bojovni ateizam, antiklerikalizam, sekularizam i liberalizam te se proširio svijetom, Francuska revolucija postaje majka svih kasnijih krvavih revolucija, tvrdi Domazet Lošo.

U predavanju „Suvremena masonerija iz perspektive geopolitičkog stratega”admiral Davor Domazet Lošo, vojni strateg i admiral u mirovini je posvijestio kako je glavna zadaća masonerije borba protiv kršćanstva, poglavito katoličanstva, a osobito protiv rimskoga pape. „Njihova je zadaća kako vladati svijetom i uspostaviti jedinstvenu svjetsku vladu ili neki novi svjetski poredak. Taj plan traje već gotovo tristo godina. Prvo što su trebali uništiti bio je vertikalni ustroj, a to su kraljevstva i carstva. Počelo je s Francuskom revolucijom, nastavljeno je s revolucijom 1848., pa Prvim svjetskim ratom, Oktobarskom revolucijom, Drugim svjetskim ratom i Obrambenim pobjedničkim ratom. Nadalje, sve ideologije iredentizam, fašizam i nacizam, komunizam i danas militantni liberalizam su njihova ideologija nastala u njihovim ‘tajnim radionicama”, rekao je.

Dakle, da bi promijenili svijet, prvo morate uništiti kraljevstva. Potom kad im je trebao nacionalizam, stvorili su ga, pa se došlo do suverenih država koje treba potpuno razoriti, i uspostaviti ono što zovu multikulturalnost u kojoj u biti nema ništa od kulture i morala. Cilj je ljudima ispirati mozgove što je moguće s glupljim televizijskim programima, s antikulturom, te na neki način stvarati čovjeka, ne sliku Božju, jer je čovjek slika Božja ne fizički, nego u duši, da to ne bude kako bi oni mogli vladati njime.

Naravno, oni sami sebe smatraju tajnim. Zašto nešto mora biti tajno? Tko je u tami? Zna se: sotona. Zato u masoneriji ima puno okultnosti i puno sotonizma, a on se najviše očitovao u revolucijama gdje su se glave skidale giljotinama ili su ljudi umirali u gulazima, odnosno kao sv. Maksimilijan Kolbe u bunkeru gladi u Auschwitzu. Zato on osniva Vojsku Bezgrešne da molitvom preobrati masone, rekao je Domazet Lošo, te dodao kako je danas „s nekada antiklerikalizma došlo do kristofobije”.

Masoni, predvođeni onim britanskim pokreću Prvi svjetski rat kako bi se rušilo kršćanstvo na putu prema svjetskoj hegemoniji. Ideju “Velike Srbije” koriste masoni da na njoj sagrade Jugoslaviju, uvjeren je admiral.

U ovoj neprijepornoj blasfemiji (Himni slobode) očituje se sva mržnja i bijes na Krista. Na ruševinama Napuljskog Kraljevstva organizira se masonski antikoncil na kojem se pjeva antikoncilna himna Giostea Carduccia pod nazivom “Himna sotoni”, reći će admiral.

Potom obrazlaže Meksičku revoluciju, boljševičku revoluciju u kojima ističe “masone i antikriste”.

Između zastrašujućeg broja od 40 tisuća ubijenih i mučenih svećenika, ubijena su i 32 mitropolita. Patrijarha Tihonova Ruska crkva drži mučenikom svecem, priča Domazet Lošo.

U Španjolskom ratu, kaže, Radio Barcelona 20. srpnja 1936. proglašava: “Potrebno je razoriti Crkvu i sve ono što je s njome povezano”.

Pad Berlinskog zida bio je 1989. na dvjestotu obljetnicu Francuske revolucije. To je tzv. “Bijela revolucija” čiji su sljedbenici izvojevali institucionalnu pobjedu, izbacivanje spomena kršćanstva iz teksta europskog Ustava, naglasio je Domazet Lošo.

Masoni, predvođeni onim britanskim pokreću Prvi svjetski rat kako bi se rušilo kršćanstvo na putu prema svjetskoj hegemoniji. Ideju “Velike Srbije” koriste masoni da na njoj sagrade Jugoslaviju, uvjeren je admiral.

Tito nije bio pravi Tito, u komi je buncao na njemačkom jeziku s naglaskom bečkog kraja. Bio je mason u službi masonerije. Tito da bi se dodvorio Staljinu iznio je svjesnu izmišljotinu i veliku laž da je ustaški režim u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj pobio 460.000 Srba. Na toj laži kasnije Srbi grade mit o jasenovačkim žrtvama. Postoji strategija “crnih rupa”: Oceanija, Euroazija, Ostazija. Švicarska je država masonerije, dok je ceremonija na otvaranju Gotthard tunela 2016. bila posvećena Baphometu, istinskom vladaru okultne elite. Od nekadašnjeg antiklerikalizma ušlo se u završnu fazu: kristoljublje po doktrini “vučjeg čopora”. EU je Kula babilonska. Najpoznatija današnja Babilonska kula je EU parlament u Bruxellesu. Iz Kule babilonske svjesno se i planski uništava identitet europskih naroda, izjavio je Domazet Lošo.

Nazočnima je govorio o strategiji “crnih rupa”: Oceanija, Euroazija, Ostazija. Kao vrsni govornik ustvrdio je kako je Švicarska država masonerije, dok je ceremonija na otvaranju Gotthard tunela 2016. bila posvećena Baphometu, istinskom vladaru okultne elite. Od nekadašnjeg antiklerikalizma ušlo se u završnu fazu: kristoljublje po doktrini “vučjeg čopora”. EU je Kula babilonska

Najpoznatija današnja Babilonska kula je EU parlament u Bruxellesu. Iz Kule babilonske svjesno se i planski uništava identitet europskih naroda, izjavio je Domazet Lošo. Proučavajući dio Starog zavjeta u kojem se govori o Kuli babilonskoj, Domazet Lošo je došao do zaključka da taj pojam u današnjem smislu znači sprječavanje čovječanstva i naroda, posebno europskih naroda, da složno stvore nešto zajedničko, svrhovitu civilizaciju i dadu joj svoje ime, svoj identitet.

Jedan je cilj ove sotonske rabote je narod, odnosno čovječanstvo, držati u neznanju i time ga prisiliti da prihvati protunaravne zakone. Drugi je cilj narod smutiti pranjem mozga, silovanjem “novim jezicima”, jezičnim deformacijama i izmišljotinama. Namjera je da se starosjedilačko stanovništvo u Hrvatskoj, putem umjetno proizvedenih kriza, tjera trbuhom za kruhom iz zemlje, a nove stanovnike dovodi pod lažnom izlikom davanjem azila. A u tom kolapsu bi, po “njihovom planu”, Hrvatska trebala ostati bez plodne zemlje, šuma, otoka i što je najvažnije, bez najvećeg bazena pitke vode u Europi. U ovome je bit ovog monstruoznog plana, naglašava.

Tim se sotonskim planom razara europska kultura, kaže, uništava njezin identitet i satire njezino ime. Zato su znakovite riječi bivšeg češkog predsjednik Vaclava Klausa: “Raspad Europske unije šansa je za spas Europe”, poručio je Domazet Lošo.

3.3. Zaglupljivanje naroda

„Jedan cilj ove sotonske rabote je narod, rekao je Admiral, odnosno čovječanstvo držati u neznanju i time ga prisiliti da prihvati protunaravne zakone. Drugi je cilj narod smutiti pranjem mozga, silovanjem “novim jezicima” i izmišljotinama. Namjera je da se starosjedilačko stanovništvo u Hrvatskoj, putem umjetno proizvedenih kriza, tjera trbuhom za kruhom iz zemlje, a nove stanovnike dovodi pod lažnom izlikom davanjem azila. U tom kolapsu bi, po “njihovom planu”, Hrvatska trebala ostati bez plodne zemlje, šuma, otoka i što je najvažnije, bez najvećeg bazena pitke vode u Europi. U ovome je bit ovog monstruoznog plana, naglašava. Zagovornici nekontroliranih migracija uglavnom se pozivaju na humanitarni argument, ali i na pomanjkanje radne snage u Europi. Zašto se, međutim, posve zanemaruje sigurnosni aspekt i pitanje ugroze identiteta?[12] Prisjetimo se, uz ostalo, rasprodaje državnih poduzeća, uništavanje državne imovine, propast Hrvatske narodne banke… I dok se to događalo mediji su glorificirali  guvernere, a godišnja izvješća HNB-e su u Saboru jednoglasno prihvaćana. Nizu zlodjela treba pridodati i prodaju Croatia osiguranja – prodana za samo 10 posto stvarne vrijednosti – drugim riječima ona je darovana. Ne zaboravimo predstečajne nagodbe, Fondove za gospodarsku suradnju itd.[13]

Konkretnije, da su predvodnici bili pravi vjernici i domoljubi ne bi bile prodane Pliva i Ina, ne bi bio prodan ni TH-T (telekom), hotelski kompleksi, mediji, televizijske koncesije…, ne bi prodali više od 90 posto banaka koje su u stranom vlasništvu. Hrvati su izgubili finacijsku suverenost, uvelike i gospodarsku i političku, ali slavljenje i obožavanje Europske unije nije prestalo, i danas je u elitnim političkim i drugim krugovima ostalo isto kao i prije. Elitnost EU bila je i ostala važnija od nacionalnih interesa, poistovjećivanje s njezinim vrijednostima, značenjem, povijesti, kulturom od poistovjećivanja s vlastitom domovinom i njezinom sudbinom. Najmoćnije zemlje EU bile su i ostale izrabljivačke sila, ali ne i kolonijalizam. Većina medija i dalje vidi u EU ideal i burno reagira čim to netko zaniječe. Privlačnost visokih mjesečnih plaća, kod većine, jača je i od domoljublja i od osjećaja za stvarnost. Zastupnici u Europskom parlamentu mogu mnogo učiniti ako su hrabri i patrioti.[14] „Odgovornost! Čestitost! Poštenje! Solidarnost! Pravednost! Istinoljubivost! Transparentnost! Požrtvovnost! Hrabrost! Domoljublje! Pritom nije važan redoslijed, jer su ionako moralne vrijednosti koje tvore jednu cjelinu. Poruke našeg Admirala  potiču da se bez odgađanja i beskompromisno otpremi u roportinicu povijesti razorno i bešćutno lažno proročanstvo koje je gospodarstvo hrvatskog naroda slomilo preko koljena na dva dijela: na dio koji se dobro okoristio i grca u bogatstvu i na dio koji je gurnut u dužničko ropstvo i grca u siromaštvu.[15]

Admiral Domazet-Lošo je također kritički govorio i o sadašnjoj Europskoj uniji, čijim političarima, rekao je, nije ništa sveto osim novca.

Izlaz iz sadašnjeg stanja, po admiralovim riječima, jeste povratak Europe svojim korijenima, svom kršćanstvu, čemu se, istaknuo je, Rusija već uveliko vraća.

Za Hrvatsku je rekao kako mora sačuvati svoje prirodne resurse, pogotovu vodu koja će u budućnosti biti najvažnija za život.

Slijedom Weishauptova naputka danas su se, ne samo mediji, pretežito sveli na skrivanje istine, njezino izobličenje, na osuđivanje i ismijavanje svakog obrazloženja. Osnovni je cilj zadržati javnost što dalje od bilo kakvih spoznaja o tome što se uistinu događa, kako je s razlogom ustvrdio Noam Chomsky, mišljenja je admiral.[16]

3.4. Stepinčeva osuda crvenog terora

Kad su zaredali zločini Crvene internacionale u Španjolskoj, pokušajem da Europu učine “komunističkim rajem”, te na vijesti o teškim zločinima komunista prispjelih sa svih strana u Španjolsku, zagrebački nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac je vjernicima i javnosti uputio Okružnicu o progonima katolika u Španjolskoj.

“Kao što je nekoć Neron smolom obljepljivao kršćanska tjelesa te ih palio kao baklje, tako danas španjolski anarhisti i komunisti puni bezbožnoga bijesa i nasilja javno spaljuju tjelesa katoličkih biskupa, svećenika, redovnika i vjernika građanskoga i seljačkoga staleža. Oni bez ikakve krivnje poubijaše na stotine svećenika i redovnica. Izgubivši svaki naravni stid, obeščašćuju kršćanske djevice, koje obeščašćene mrtve bacaju kroz prozore iz njihovih domova. Svete i požrtvovne redovnice, kojima je sav životni rad i djelovanje u službi odgoja djece i dvorbe bolesnika, bezobzirno ubijaju. Štoviše, i mrtve vade iz grobnica, da ih obeščaste.”

Okrutnost komunista u Španjolskoj duboko je vrijeđala dušu svakog istinoljubivog čovjeka, i samoga nadbiskupa Stepinca, ponavlja i nama admiral Davor Domazet Lošo.

Za obje Jugoslavije je kazao kako su djelo masona, u prvom redu Britanaca i Francuza, za Tita je rekao kako nije bio pravi Tito i da je bio mason u službi masonerije. Također je kazao kako je i Ante Pavelić bio mason, samo nižeg reda od Tita, te da su obojica imala istog gospodara. Za Tita je još naveo kako je on autor jesenovačkog mita te prvi koji je svjesno iznio laž o 460 000 ubijenih Srba u Jasenovcu, zbog čega, rekao je, nikada nije došao u Jasenovac. Obojica masona bili su protiv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Jedini tko je razumio i znao tko su Tito i Pavelić i koja je njihova zadaća, jest bl. Stepinac. Stoga je, a to je dobro znano, imao jednaki otklon i prema jednom i prema drugom. Dakle, njegov hrvatski narod ima težnju za svojom državom, postojanjem, kulturom, vjerom…međutim ni jedan ni drugi nisu tom narodu donijeli dobro. Zbog toga je Stepinac umro mučeničkom smrću. To je razlog zašto „oni“ imaju otklon prema njemu. No, toga je sve manje. Polako se ruši taj komunistički mentalni sklop – i da se razumijemo, komunizam je pobio puno više nego fašizam i nacizam zajedno.[17] To posebno zna hrvatski narod u Hercegovini sa svojim fratrima.

4. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini

Dayton je Bosnu i Hercegovinu, kao državu programirano ostavio nedovršenom, kako bi se, ako moćnicima to bude odgovaralo, ponovno mogao aktivirati neki novi “nadzirani nered”. Operator u tom predmjevanom “determiniranom kaosu” ne bi bili Srbi, nego bosanskohercegovački muslimani.

Bosanskohercegovačkim muslimanima na ruku njihove drskosti i nezahvalnosti, (naime, Hrvati su u srpskoj agresiji četiri puta spasili i obranili Bosnu i Hercegovinu) ide i blagonaklon odnos ne samo Bruxellesa prema stampedu migranata, nego i spomenuta turska geopolitika neosmanizma.

Za nemuštu hrvatsku geopolitiku, koja traje od 2000. godine, Bosna i Hercegovina je samo susjedna država, a ne njezino geostrateško pretpolje u kojemu su bosanskohercegovački Hrvati zalog opstanka i same države Hrvatske. Naišavši na čvrst otpor u srbijanskoj geopolitici, cjelokupna politika bosanskohercegovačkih muslimana usmjerila se prema oduzimanju prava bosanskohercegovačkim Hrvatima u entitetu koji se naziva Federacija. S druge strane, geopolitika bosanskohercegovačkih muslimana okrenuta je prema Turskoj i gaji u svakome smislu velika očekivanja. Nije dvojbeno da neoosmanizam ima odličnoga saveznika u bosanskohercegovačkim muslimanima, ali je dvojbeno to što postoji niz ograničenja, kojih, za sada, bosanskohercegovački muslimani, a i službeni Zagreb nisu svjesni.

Jedno od tih ograničenja je i stvaranje „bošnjačke nacije“. A ta samoproglašena nacija od samog početka krenula je pogrješnim smjerom tražeći odgovore na pitanje – što ona nije, a ne što ona jest. Namjerno se pri tome zaboravlja da je Bosna i Hercegovina druga domovina hrvatskoga naroda, odnosno da je Bosna i Hercegovina, a to se treba još jednom istaknuti, “hrvatska djedovina” i “hrvatsko kraljevstvo”.[18]

Na polazištu o novoj “bošnjačkoj naciji” muslimanska intelektualna elita nije kao srpska ponudila svoj “Memorandum”, ali postupci bošnjačkih političara i “Bošnjačkog instituta” pokazuju da je na djelu jedan cjelovit plan.

Po načinu kako istupa i kako djeluje bošnjačka politička elita, glavna misao toga plana je pretvaranje Hrvata u Bosni i Hercegovini u manjinu te poticanje njihovog iseljavanja, gašenje Republike Srpske i priznavanje Srbima formalne konstitutivnosti unutar unitarizirane Bosne i Hercegovine, razbuktavanje nereda u Sandžaku i proglašenje sandžačke autonomije koja bi se u budućnosti treba pripojiti nacionalnoj ‘bošnjačkoj’ državi, matici Bosni i Hercegovini, po uzoru na Kosovo.

U biti, ‘memorandum’ (‘plan’) bosanskohercegovačkih muslimana osmišljen je tako da se na istočnoj obali Jadrana uspostave i učvrste strategijske pozicije i ostvare interesi islamskih zemalja, prije svega Turske, kako bi se stvorila muslimanska država u Europi, ostvario prodor fundamentalističkoj ideologiji i postiglo izravnije uplitanje u ovo područje svjetske muslimanske zajednice ljudskim potencijalom, te materijalnom i financijskom pomoći.

Odgovor na ovu i ovakvu strategiju bosanskohercegovačkih muslimana je hrvatska protustrategija adrijatizma, to jest obrana Jadrana u čvrstom zajedništvu s bosanskohercegovačkim Hrvatima na cjelokupnom ozemlju susjedne države. Nažalost, to je izostalo, ne toliko iz neznanja, koliko iz poslušnosti hrvatske elite globalnim središtima moći, bilo da je riječ o Washingtonu, Londonu, Parizu, Berlinu ili Bruxellesu. U tome je glavni problem, ali i rješenje kako poboljšati neodrživi položaj bosanskohercegovački Hrvata i djelotvorno zaštiti hrvatske nacionalne interese.[19]

5. Poruka Crkve

Ima nade u bolju budućnost, kako još ima nade za Hrvatsku i za Europu te da dolazi vrijeme za istinu za koju se treba boriti. Svoje predavanje je završio riječima blaženog Alojzija Stepinca kako „nikada neće prestati propovijedati istinu“ te pozvao Hrvate da budu onakvi kakvim ih je nazvao Sveti Otac papa Ivan Pavao II – narod nade, narod koji moli i vjeruje u Boga.[20]

Rješenje postoji: sv. Ivan Pavao II. je to izrekao riječima „otvorite vrata Kristu”. Ne može se bez identiteta vjere. Kako bi postojali Židovi da nemaju svoju vjeru? Kako mi kršćani možemo postojati, ako nemamo svoju vjeru? Dakle: otvorimo vrata Kristu, zaključio je.

U svom govoru admiral Davor Domazet Lošo naglašava važnost, ulogu i sigurnu budućnost malobrojnih naroda, kao što je to i naš hrvatski narod u Hercegovini. Hrvatski narod je bio i jest narod identiteta, vjere i kulture. Mi smo narod koji poznaje neprolazne vrijednosti i njih brani.

Blaženi Alojzije Stepinac je bio čovjek nesalomljiv i jasno je kazao svima iako mu je bio komunistički nož pod grlom: Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za Hrvatsku Državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji!

– Dobro je rekao, zapamtimo, Stepinac nije kao što je rekao bio ništarija. Kad je Tito pitao Stepinca: „Što misli Sveta Stolica o Istri, može li poduprijeti priključenje Jugolsaviji?“ Stepinac je odgovorio: „Ako je Istra još hrvatska, ono što je hrvatsko, isključiva je zasluga svećenika. Svećenici su očuvali materinski jezik puka usprkos nasilju fašista, a obrazovani su laici konfinirani ili su se potalijančili“.[21]

Admiral je upozorio i na riječi svetog pape Ivana Pavla II.: Hrvatski narod je narod nade! “Blaženi Alojzije Stepinac u teškim je vremenima nosio križ hrvatske nacije. Nije nailazio na razumijevanje kod desnih, a osudili su ga lijevi. Posjedovao je rijetku jasnoću i smisao za praktičnu primjenu načela kako pomoći onima koji su bili u životnoj opasnosti tijekom ratnih previranja…“[22]

U gospodarstvenom pogledu hrvatske tranzicije lažni proroci su mladoj hrvatskoj državi krivotvorili istinu o sebi, ali i o narodu i državi. Put kojim desetljećima ide Hrvatska, put je u neprohod, jer neoliberalni ekonomski model gura hrvatski narod u provaliju depresije, nepodnošljivu razinu zaduženosti i nezaposlenosti. Politički predvodnici posljednjih dvadesetak godina, uglavnom su potopili državu u rasprodaji nacionalnoga blaga među kojim posebno mjesto zauzimaju banke nakon državne sanacije.

Rješenje je u Isusovoj prispodobi ozdravljenja bolesnog. Da bi  se uspravila mora se odreći lažnih proroka koji se prepoznaju po svojim plodovima: Jer nema na trnju grožđa, niti na drači smokve. Predvodnici moraju biti domoljubi, u smislu vrednote koja određuje ispravan odnos prema državi i narodu. Nadalje moraju posjedovati odgovornost intelektualaca, u smislu povlaštenih pojedinaca u društvu sposobnih kritički, objektivno i pošteno tražiti istinu, dobro i pravdu, što pretpostavlja dobru volju za razlikovanjem dobra i zla, istine i laži. Uzrok osiromašenja hrvatskog ozemlja je samo čovjek, čovjek koji u političko i ekonomsko djelovanje na mjesto zajedničkog dobra države stavlja osobnu korist, na mjesto solidarnosti stavlja sebičnost, na mjesto društvene pravednosti stavlja partikularne interese, na mjesto istine stavlja laž.[23]

Rješenje postoji: sv. Ivan Pavao II. je to izrekao riječima „otvorite vrata Kristu”. Ne može se bez identiteta vjere. Kako bi postojali Židovi da nemaju svoju vjeru? Kako mi kršćani možemo postojati, ako nemamo svoju vjeru? Dakle: otvorimo vrata Kristu, zaključio je Admiral

5.1. Natpisi u kamenu

Hrvatski narod u Hercegovini ima brojne dokaze svog identiteta. Posebno mjesto zauzima Humačka ploča koju očuvaju franjevci na Humcu. Ploča je četverougaona, teži 142 kg. Napravljena je od kamena miljevine, duga je 68 cm, široka 59 cm, a debela 15 cm. Prof. Milan Nosić čita tekst: “U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ovo je crkva Arkanđela Mihovila a zidao ju je Kresmir, sin Bretov, župi  Vruljac, i žena njegova Pavica.[24]  To je misna nakana za donatora i njegovu ženu. Natpis na njoj je uklesan spiralno u tri reda u obliku četverokuta (vjerojatno da bi se mogao čitati tijekom obilaska oko oltara), a sastoji se od 25 riječi. Humačka  ploča je oko arheologije. Riječi koje su na ploči ispisane ostaju uvijek nedorečene. Radi se o porušenoj crkvi. Privilegij je to katoličke crkve u Hercegovini što je sačuvala hrvatske riječi i svjedoči katoličku pripadnost zadužbine Uskrsmira sina Bretova i njegove žene Pavice…

Humačka ploča je bila smještena u svetište, i to kao oltarska menza – oltar. Na njoj se prinosila žrtva Bogu. Ona je bila žrtvenik. Na njoj se slavila sv. misa. Ona ima više poruka. Uz ostale to su poruke jezika i nacije, te vjere i liturgije.

“Narodni je jezik vremena svakog ono bio, što je najviše prigledao, u koji sve sile uma svoga uložio, sve darove srca svog izlio; kao zenicu duha svoga, kao dušu vlasti svoje, kao proroka slave svoje, za koji i oružja se hvatao, vojevao i umirao kao poklad, koji kada jednom straćen, ne bude povraćen.(…)

Naš jezik zove se materinski pa je poruka zu ostalo upućena majkama: “Ja kucam, na vaša srca, ja molim za moju, za našu domovinu poručujući majkama” – zaklinjući ih “glasom groma jačim, srcem sunca žarčim; Budite vi žene hrvatske čuvarice svete vatre čistoga hrvatskog rodoljublja i budite melem ranam naroda hrvatskoga: budite meki rubac narodnoj suzi.” Naučite lijepi jezik roda svoga i sijte sjeme čistog jezika hrvatskoga svojoj djeci![25]

 Nad jezikom su tijekom posljednjih osam stoljeća bdjeli naši fratri: Godine 1640. franjevački pohoditelj iz Rovinja pita jednog redovnika: „Dragi oče, Vi ste vidjeli one lijepe krajeve u Italiji. Što Vas je vratilo u ovu bijedu, u ove pogibelji, da Vas nevjernici stalno progone? Odgovor je bio: Mnogopoštovani oče, domovina!“ (stranica 28.). Eto odgovora na sva postavljena pitanja! Eto vječnog odgovora na vječno pitanje opstanka hrvatskoga naroda na našem kršu! U njemu je skrivena tajna narodnoga bila.

Oko 1875. godine hercegovački ustanici sjede i slušaju engleskog konzula; te što ratujete, te kuda ćete vi šaka jada protiv turske sile, tko će vas hraniti, Europa neće za vas ni da čuje… Ustanik uzima šaku crvenice te je jede. Evo, ona će nas gospodine hraniti, samo zuluma više nećemo trpjeti!

Tajna našega narodnoga opstanka na kamenu i po žezi i suši ali i protiv svih ljudskih nedaća koje ga prate tijekom duge, nesklone mu povijesti jer u domoljublju – ljubavi prema domovini koja je nakićena crkvama od kamena. Kovač Humačke ploče sa svojim alatom odlučio je započeti svoj tekst znakom križa – centralnim simbolom, simbolom žrtve Isusa Krista. Tako će lik križa biti početak i kraj svega – između križa znaka Krista i teksta koji zatvara krug – znaka Božje potpunosti i savršenosti.[26]

Ispreplitanje triju pisama – glagoljice, latinice i hrvatske ćirilice (bosanice) te triju jezika – hrvatskog, latinskoga i crkvenoslavenskoga, specifično je obilježje kulture hrvatskoga srednjovjekovlja. Tu suživljenost latinske i glagoljaške duhovnosti i pismene tradicije dokumentira Valaunska ploča s otoka Cresa iz 11. stoljeća na kojoj se u sadržajno istovjetnom tekstu susreću karolina i glagoljica te latinski i hrvatski jezik. Slavensko-latinsku simbiozu potvrđuje i glagoljski Plominski natpis također iz 11. stoljeća na kojemu je glagoljski tekst uklesan na kasnoantičkom reljefu koji prikazuje boga Silvana.[27] Navedena tri grafita povezuju hrvatsko geopolitičko područje u jedinstveni prostor koji je nastanjivao hrvatski narod.[28]

5.2.Poruke Gospinih ukazanja

I papin izaslanik mons. Henryk Hoser hvali vjeru katolika u Hercegovini naših suvremenika. Hrvatski i katolički narod u Hrvatskoj i Hercegovini je ustvari, prvi sin Crkve. To je na počecima kršćanstva bila rimska provincija iz koje su proistekli i crkveni oci kao što je sveti Jeronim, sv. Blaž – Vlaho, sv. Dujo, sv. Trifun i brojni drugi. „Vi imate, rekao je Hoser,  bogatstvo i blago koje se ne zna uvijek dobro živjeti. To je blago koje je dio vašeg identiteta. Hrvatski identitet je, između ostaloga, kršćanska vjera i jaka vezanost za obiteljski život.… U Međugorju i okolici vidim obitelji koje su još uvijek cjelovite. Ne obitelji od oca, majke i jednog djeteta, nego obitelji od nekoliko naraštaja. Ako to izgubite, izgubit ćete svoje nacionalno jedinstvo i svoju vezanost uz Crkvu – kazao je mons. Hoser. Roditelji sudjeluju u svećeničkom poslanju Isusa Krista. Oni zajedno sa svima koji stanuju pod istim krovom trebaju slaviti vjeru, između ostalog, i preko zajedničke obiteljske molitve. Kristova uloga je i kraljevanje – funkcija upravljanja, tako da bračni par ima Kristovu funkciju upravljanja obiteljskom zajednicom.[29]

Nadalje, admiral je isticao prepoznatljivost hrvatskog naroda – on je ratnik. Kada se prisjetimo povijesti našega naroda, onda se pitamo: Kako je bilo moguće da hrvatski narod nadživi tolika neprijateljska stoljeća. Preko 400 godina naši pređi nisu imali temeljna – najnužnija ljudska prava. Bili su raja. Nitko se za to nije ispričao. Postali smo poslovična kolijevka: Hercegovina  cijeli svijet naseli,  a sebe ne raseli. I ovdje su majke pobijedile.

Pobjednički naboj osjetio se u Hercegovini posebno od Hercegovačkog ustanka, preko domobranstva do Obrambenog rata.[30]

Obrambeni rat… Svjetsko prvenstvo nogometaša u kršćanskoj Rusiji… prikupljanje pomoćni bolesnoj djevojčici Mili… otkriva čudo u srcima i našega naroda. U svemu su sudjelovali i Hrvati iz Hercegovine. Tako dokazujemo jedinstvo naroda koji je, nažalost, podijeljen umjetnom granicom. Naša sloboda rođena je  i iz stijene kršćanskih, franjevačkih i katoličkih mučenika iz turskih okupacija i partizanskih likvidacija i iskrenog bogoljublja, domoljublja i rodoljublja. Hrvati u Hercegovini su uglavnom uspravni, a želim da budu moralna vertikala, ljudi koji će povezivali nebo sa zemljom da cijene što im je Bog ucijepio u srce i dušu: Vjeru u Boga, istinoljubivost, čovjekojublje, obitelj i domovinu. I da ih ništa s toga puta ne može skrenuti.

6. Osvježene poruke

Papa Ivan VIII. je davne 879. godine zajedno s knezom Branimirom blagoslovio hrvatski narod, što je izrekao u svojem pismu: „… posjedujući milost i blagoslov Božji svetih apostola Petra i Pavla, apostolski prvaka, (da) uvijek budeš čio i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji nikada ne prestaju zasjedati na ljudsko spasenje, te željnu pobjedu na neprijateljima lakše izvojuješ, jer kako budeš nastojao, da s sam Bogu ponizno pokoriš i slušaš sveti nauk njegov …“ Upravo tada  iskristalizirala se  svijest i savjest hrvatskoga naroda kao i politička misao koja nas je očuvala i izvela iz velikosrpskoga 70-godišnjega sužanjstva… Zato je i pobjeda koju je ostvario zajedno s hrabrim braniteljima ujedno i ostvarenje sna  svih hrvatskih naraštaja koji su duboko vjerovali i u duši nosili uvjerenje Franje Tuđmana: „Možete mi uzeti slobodu, pa i sam život, ali mi ne možete uzeti misao, moj doprinos povijesti naroda kojemu pripadam.“

Čvrsta vjera hrvatskog puka u pobjedu istine i ostvarenje slobode izrasla je iz kamena temeljca koji je postavio Isus Krist, a to je crkveno učiteljstvo. Slikovito o čuvanju i slavljenju vječne istine kao životnoga temelja ili „istine“ na koju se oslanjamo pjevaju posljednji stihovi pjesme: „Ima jedna istina, – tu je od davnina.- Na vri svoje glave – bije boje  slave – crven, bil i plave.[31]

To su, uz ostalo, prepoznatljive karakteristike hrvatskog naroda.

Naš hrvatski narod je čudo. To je dokazao na stotine puta. Na prvom mjestu u nadživljavanju čestih napada, okupacija, zulumćarenja – odvođenja dječaka u janjičare, a djevojčica u hareme – da se narod ubije. Stvorio je ovaj narod svoju Državu. Zalio je vlastitom krvlju zrno slobode koje je procvjetalo  prije tridesetak godina – više na zapadu nego iznad sebi  i prema istoku. Pobjednički naboj zahvatio je našu mladež u Obrambenom ratu. Pjevao je na Svjetskom prvenstvu u kršćanskoj Rusiji! Obdario je djevojčicu Milu… Posljednjih godina doživljavamo da neki odvlače od Boga našu mladeži, odvlače nas iz našega kraja, naše domovine i pretvaraju nas u robove koji će im služiti.[32]

Izlaz iz sadašnjeg stanja, po admiralovim riječima, jeste povratak Europe svojim korijenima, svom kršćanstvu, čemu se, istaknuo je, Rusija već uveliko vraća.

Za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu je rekao kako moraju sačuvati svoje prirodne resurse, pogotovu vodu koja će u budućnosti biti najvažnija za život.

Na početku i na kraju svog predavanja istaknuo je kako ima nade u bolju budućnost, kako još ima nade za Hrvatsku i za Europu te da dolazi vrijeme za istinu za koju se treba boriti.

Svoje predavanje je završio riječima blaženog Alojzija Stepinca kako „nikada neće prestati propovijedati istinu“ te pozvao Hrvate da budu onakvi kakvim ih je nazvao Sveti Otac papa Ivan Pavao II – „narod nade, narod koji moli i vjeruje u Boga“.

7. Iz razgovora  uz pozdrav

Nakon svega u što je toliki postotak Hrvata iz Hercegovine ugradio svoje živote: nakon ostvarenja Republike Hrvatske, nakon blistave pobjede za nacionalnu slobodu,nakon sveopćeg nacionalnog ponosa, nakon 3. siječnja 2000. u tek stvorenoj Državi živimo u neizvjesnosti, učmalosti, neučinkovitosti, bez vidljive bolje perspektive, plana iorijentacije. Živimo u iščekivanju nekih stranih kredita i rasprodaji još preostalih vrijednih nekretnimna, živimo u vremenu pustih obećanja, novinarskih afera, režiranihskandala i gaženja svih nacionalnih interesa i vrednota. Živimo u vremenu neunčinkovitosti i lažnih sposobnosti. Živimo neokomunistički. Vlast sada ponavlja da im zaobećani uspon i boljitak treba cijeli mandat – ja bih nadodao, više mandata – doživotno! Gotovo dvije godine nakon izbora živimo sve manje u Hrvatskoj, a sve više uObećanoslaviji.

Neprijateljima Republike Hrvatske Hrvati iz Hercegovine bili su prvi cilj da bi precrtali njihov doprinos stvaranju Republike Hrvatske, a potom 3. siječnja 2000. doveli Republiku Hrvatsku u opasnost. Smišljeno i planski se radi na njezinom nestanku. Napadaju se Hrvati iz Hercegovine, napada se na hrvatski narod iz emigracije iiseljeništva. Napada se dr. Franjo Tuđman. Prešućuje se Tuđmanovo glavno djelo po kojem će ostati ne smao zapamćen, nego i trajno štovan, a to je samostalna  i suverena Republika Hrvatska. Napadači zaboravljaju da je državnik dr. Franjo Tuđman svojim radom i žrtvom za hrvatski narod povijesni tijek usmjerio novim prvcem.Stvorio je Državu! Samo još jednom je to u tisućljetnoj povijesti hrvatskog naroda uspjelo. Više od toga nije mogao ni sanjati. I to je dosta![33]

Kako znate Admiral Davor Domazet Lošo je živi stup, istiniti svjedok, strateg vojnih akcija Republike Hrvatske. Uz svoj nemjerljiv doprinos Republici Hrvatskoj svojim dolaskom u Mostar on obnavlja hodočasnički put svojih pređa koji su 1688. iz Raške Gore napustili svoje posjede i ozemlje te se uputili u nepoznato. Zaustavili su se kod Sinja. Onda pješice, a večeras je njihov potomak k nama došao u automobilu.

Kad je riječ o Obrambenom-Domovinskom ratu, podsjećam da je tijekom Obrambenog rata u Hrvatskoj poginulo 12.637, a ranjeno više od 20.000, dok je na teritoriju Bosne i Hercegovine poginulo 9.639, a ranjeno 14.563 Hrvata. To je poznato široj javnosti, Ali, da ih je od ukupnog broja poginulih i ranjenih u Hrvatskoj, više od 60% podrijetlom iz Hercegovine.  To rijetki znaju!  Nakon svega u što je toliki postotak Hrvata iz Hercegovine ugradio svoje živote za Republiku Hrvatsku: nakon ostvarenja Republike Hrvatske, nakon blistave pobjede za nacionalnu slobodu, nakon sveopćeg nacionalnog ponosa, od 3. siječnja 2000. pa tijekom minulih godina u stvorenoj Državi hrvatski, brojni su osporavali Hrvatima iz Hercegovine njihove  zasluge, pa katolički narod u Herceg-Bosni živi u neizvjesnosti, nesigurnosti, bez vidljiva poboljšanja, perspektive i orijentacije. Hrvati žive u iščekivanju nekih stranih kredita i rasprodaji još preostalih vrijednih nekretnina, živimo u vremenu pustih obećanja, novinarskih afera, režiranih skandala i gaženja svih nacionalnih interesa i vrednota. Uvjereni smo da živimo u neokomunističkoj atmosferi. Gotovo petnaestak godina živimo sve manje u priželjkivanoj slobodnoj Domovini, a sve više u Obećanoslaviji. Naslijeđen im je i usvojen cilj sve je manje i manje Hrvata u BiH.

Bošnjaci su protjerali 170.000, a Srbi 160.000 Hrvata ukupno 330.000. iz njihovih domova da bi očistili prostore za sebe.[34]

Usprkos svemu, Hrvati u Hercegovini su, zahvaljući svojim stoljednim vjenrimi svjesnim prednvodnicima, uglavnom svjesni i uspravni. Želim da, sjesni svojih neustrašivih pređa, budu moralna vertikala, ljudi koji će povezivali nebo sa zemljom da cijene što im je Bog ucijepio u srce i dušu: Vjeru u Boga, istinoljubivost, čovjekojublje, obitelj i domovinu. I da ih nitko i ništa s toga puta ne može skrenuti.

Dragi moji!

Hvala vam što ste došli na ovaj susret koji učvršćuje našu nadu.

Admiral Davor Domazet Lošo nam je  ponovno došaoi vratiti nadu, a znamo, da je i admiral dosta omalovažavanja i nepriznavanja doživio i i nadživio.

Prisjećajući se povijesnih okolnosti i suvremenih događanja znamo da većega zla od zatiranja nečijeg imena nema.

Na rastanku, u očekivanju novoga susreta, admiral Davor Domazet Lošo nije jest i ostat će uvijek za dvije glave viši od onih koji su se prema njemu kao da ga nikad nije bilo ponašali i ponašaju.[35]

 

Čapljina, 9. travnja,  Ljubuški, 10. travnja, Mostar, 11. travnja 2019.

 

[1] Davor je gostovao kod nas:  12.-14. travnja 2011.- Admiralovi dnevnici, sv. 1. i sv. 2. – 6.,7., 8.i 9. veljače 2018. -(199,. 200. i 201.) , pa  u Čapljini, 9. travnja, Ljubuškom, 10. travnja i u Mostaru, 11. travnja 2019…geostrateške silnice

[2] Dana 5. ožujka 2019. nazvao sam admirala Davora Domazeta Lošu i zamolio za susret i razgovor s njim.

Zahvaljujem mu na odzivu i pozdravljam ga večeras među nama.

[3] Komentar Ivan Miklenić, Razočaranje ideoloških agenataGlas Koncila, 7. travnja 2019., str. 2.

[4] Oružane snage Republike Hrvatske (kratica OSRH) službeni je naziv za Hrvatsku vojsku. Oružane snage štite suverenitet i neovisnost Republike Hrvatske te brane njezinu teritorijalnu cjelovitost, što im je glavna zadaća. Pored toga, OSRH sudjeluju u međunarodnim mirovnim, humanitarnim i drugim operacijama i misijama, obavljaju odre­đene zadatke u stanju neposredne ugroženosti te pružaju pomoć institucijama civilne vlasti i stanovništvu u slučaju prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća.

[5] https://djaka-city.info/2019/04/09/foto-video-admiral-davor-domazet-loso-u-capljini-predstavio-knjigu-admiralovi-zapisi-o-pobjedi-i-ljubavi/

[6] https://www.nedjelja.ba/hr/komentari/intervju/admiral-davor-domazet-loso-bosna-i-hercegovina-je-hrvatska-djedovina/8355

[7]  http://www.jutarnji.hr/tomislav-domazet-loso–admiralov-sin-otkrio-kako-rekonstruirati-evoluciju-bez-fosila-/909999/

[8] Cijeli tekst glasi: „Lažemo da bismo obmanuli sebe, da utješimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bijedu. Lažemo iz ljubavi i čovječnosti, lažemo iz poštenja. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“ (Dobriša Ćosić, bivši predsjednik „Socijalističke Republike Jugoslavije“).

[9]  http://hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=7987:admiral-davor-domazet-loo-velika-britanija-otvoreno-zagovara-ideju-etvrte-jugoslavije&catid=95:razgovori&Itemid=85

[10] Usp. Andrija Nikić, Franjevačka bogoslovija u Mostaru,  Mostar,  1995., ANDRIJA NIKIĆ, Franjevački samostan na Humcu, Humac, 2017. i Ines Grbić, Kršćanstvo je po školstvu preporodilo Europu, Glas Koncila, 7. travnja 2019., str. 12.

[11] https://www.dnevno.hr/vjera/vjera-kultura-i-znanost/domazet-loso-o-masoneriji-iza-njih-je-sotona-otvorimo-vrata-kristu-i-pobijedit-cemo-1065063/

[12] https://kamenjar.com/davor-domazet-loso-migrantska-kriza-je-jedan-globalni-plan-kojemu-je-namjera-razoriti-krscanski-identitet-europe-odnosno-ono-sto-je-jos-od-njega-ostalo/

[13] Usp. Nino Raspudić,  ocjena knjige: Goran Marić, Slom lažnog proroštva,  Zagreb, 2015., str. 317.-318.

[14] Usp. Milan Ivkošić, Izbori za EU parlament – Hrvatsku dajem za dobru  plaćuVečernji list, 12. travnja 2019., str. 24.

[15] Usp. Tonći Matulić,  ocjena knjige: Goran Marić, Slom lažnog proroštva,  Zagreb, 2015., str. 316.

[16] https://www.zadarskilist.hr/clanci/16112017/davor-domazet-lo%C5%A1o-moramo-se-maknuti-od-10-travnja-i-29-studenoga

[17] http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=41931&index=1 – Sarajevo, 5. veljača 2014.

[18] https://glasbrotnja.net/davor-domazet-loso-neodrziv-polozaj-hrvata-bih/

[19]  https://glasbrotnja.net/davor-domazet-loso-neodrziv-polozaj-hrvata-bih/ + Hrvatski tjednik

[20] http://fenix-magazin.de/admiral-domazet-loso-u-heusenstammu-tito-i-pavelic-su-bili-masoni-i-imali-su-istog-gopodara/

[21] MARIJAN JELINIĆ, Stepinac un innocente sonndonnato – Stepinac nevini osuđenik, Glas Koncila, 11. ožujka 2018., str. 15.

[22] http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=40958&act=view

[23] Usp. Tonćo Matulić,  ocjena knjige: Goran Marić, Slom lažnog proroštva,  Zagreb, 2015., str. 311.-316.

[24] Nosić, Milan, Srednjovjekovni jezični spomenici Ljubuškoga kraja, Rijeka, 2010., str. 6. geolog Radoslav Dodig natpis tumači ovako: U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ovo je crkva Arhanđela Mihovila a zidao ju je Kresimir, sin Sretenov, župi Rastoci, i njegova žena Pravica. Humačka ploča jedan je od najznačajnijih i najstarijih spomenika srednjovjekovne  hrvatske pismenosti. Ona spada u tzv. lapidarne jezične spomenike (natpise na kamenu). Pretpostavlja da je nastala  oko 1185. godine   Pisana je bosanskom ćirilicom ili bosanicom. s nekoliko slova glagoljice, što je svjedočanstvo da se na ovim prostorima prije ćirilice koristila glagoljica. Do 1958. godine bila je uzidana u franjevački samostan na Humcu, koji je sagrađen 1867. godine. Humačka ploča govori o gradnji Crkve svetog Mihovila. U natpisu se spominju Krešimir (Krsmir, Kresimir, Uskrsmir) i njegova žena Pavica  (Pravica) koji su zaslužni za podizanje crkve, te župa čije se ime tumači kao Urun (Urumovača) ili kao Vrulac.  Sva vlastita imena su, pretpostavlja se, pokraćena, zbog čega i jesu problematična. Andrija Nikić, Humačka ploča….http://www.kul.ba/2012/03/pisani-spomenici-bosanskog-jezika-humacka-ploca/

[25] A. A. Hrvatskim gospojamGlas Hercegovca, 8./1891., br. 86., str./1./ Ovaj list kojega su, uglavnom anonimno, ispisivali hercegovački franjevci odigrao je odlučujuću i vrlo važnu ulogu u nacionalnom osvješćenju hrvatskog stanovništva. Tako u zaplijenjenom broju (69.) pod naslovom Da se znade stoji: Mi se ovdje borimo za naše hrvatsko pravo, za naš obstanak u ovim hrvatskim zemljama. da bi malo kasnije (br. 74.) objavio slijedeću obavijest: Vrlo je dobro poznato Hrvatom Bosne i Hercegovine, a i izvan tizih granica, što i kako mi radimo. Mi se stavismo na čelo otačbenika, da branimo naše hrvatsko starodavno pravo, od mnogobrojnih neprijateljskih navala. Tu svetu dužnost stavismo si na srdce. Uz kakve poteškoće mi to provađamo, također je svima poznato. Mi smo okruženi od više strana sa neprijatelji/ma/, a u vlastitoj kući imademo ih najviše. Ma kakove đavolske spletke naši neprijatelji proti nama upotrebili mi ćemo ih i dalje odbijati i … braniti ovaj naš ubogi narod. Slavno hrvatsko ime i rod bijahu od vajkada, a jesu trn u peti našim susjedom. A to zato, jerbo nas se boje…”. Da bi nakon toga Uredništvo nastavilo hrabriti svoje čitatelje:”Mi smo sviestni našega rada, pak ne zdvajamo; a isto velimo i svim Hrvatom ponosne Bosne i kršne Hercegovine, nebojte se neprijateljskih navala; jer kad smo dovlen doprli, gdje smo, i da nam je pobiediti, ne odmah, ali s vremenom …. Ne bojmo se”Glas Hercegovca, 8/1891., br. 74., str. 1-2. Andrija Nikić, Franjevci u Hercegovini od 1878. do 1892Kačić, X./1978., str. 180.-181. i 214.

[26] FRANE PARO, Glagoljska početnica, Rijeka 1995., str. /13.-18./ Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb 1979., str. 56. i 360.

[27] Pronađen glagoljski natpis stariji od Baščanske ploče? Slobodna Dalmacija, 2. lipnja 1997., str. 3. i Vjesnik, 6. lipnja 1997., str. 14.

[28] Andrija Nikić, Sakralna baština i Humačka ploča, Mostar, – Klobuk, 2001.  Sva tri posebno istaknuta grafita na kamenu su dokumenti istog jezika koji nagovješta bogatstvo pisama. Grafiti su mostovi istog govora uklesana različitim pismima.

[29] https://www.dnevnik.ba/dogadaji/nadbiskup-hoser-hrvatska-i-hercegovina-su-prva-kci-crkve-cuvajte-jedinstvo-i-svoj-identitet

[30] Kad je riječ o Obrambenom-Domovinskom ratu i višegodišnjem gotovo sotoniziranju hrvatskih rodoljuba iz Hercegovine, podsjećam nazočne kako se često ponavlja da je tijekom Obrambenog rata u Hrvatskoj poginulo 12.637, a ranjeno više od 20.000, dok je na teritoriju Bosne i Hercegovine poginulo 9.639, a ranjeno 14.563 Hrvata. To je poznato široj javnosti,. Ali, da ih je od ukupnog broja poginulih i ranjenih u Hrvatskoj, više od 60% podrijetlom iz Hercegovine, to rijetki znaju! Viktor Nuić, Istina o „Hercegovačkom slučaju, Drugo dopunjeno izdanje, Zagreb, 1998., str. 46.

[31] Usp. TOMISLAV MATKOVIĆ, „Tko na tvrdoj stini svoju povist piše…“,  Glas Koncila, 7. travnja 2019., str. 38-39.

[32] FRA Mića Stojić na oproštaju od Rade Stojića, Dragićina 7.travnja 2019.

[33] Usp. Andrija Nikić, Dr. Franjo Tuđman, Tvorac Republike Hrvatske, Mostar, 2000.

[34] Za protjerane usp.Zoran Krešić, Analiza: Dvadeset argumenata koji pobijeju tvrdnje Bakira Izetbegovića,  Večernji list,  6.2. 2018., str.3.

[35] Prisjetimo se Mesićeva umirovljenja 12 generala HV-a od strane Stjepana Mesića 2000. godine. https://kamenjar.com/pismo-12-generala/ – https://kamenjar.com/predsjednica-cim-sletim-veceras-potpisat-cu-razrjesenje-domazeta-lose/