Priopćenja

Podrška Prof. Dr. Zvonimiru Šeparoviću

 

HVALJEN ISUS I MARIJA!
MIR I DOBRO!

Prof. Dr. ZVONIMIRU ŠEPAROVIĆU

ZAGREB

 Dragi domoljube, u fizičkoj nemogućnosti nazočenja najavljenom razgovoru o zaštiti hrvatskog naroda od srpskih okupatora i njihovih suradnika, Vam i svim domoljubima, rodoljubima i bogoljubima uime 1202 člana Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar prenosim poruku TUŽBA PROTIV SRBIJE NE SMIJE SE POVUĆI! Naprotiv, treba povješćivati hrvatskom narodu da ne smije zaboravi savez otaca svojih s Gospodinom, koji nas je još jedanput oslobodio od ropstva srpskom narodu.

Srpski narod, naprotiv, polaže snagu u oružje, a istinu u laž. Velikosrpski književnik Dobrica Ćosić, “otac srpske nacije”, je u romanu “Deobe” priznao da je laž “vid srpskog patriozma” i “potvrda njihove urođene inteligencije”. Naime, Dobrica piše: „Lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu. Lažemo iz ljubavi i čovečnosti, lažemo iz poštenja. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.” (Dobriša Ćosić, bivši predsjednik „Socijalističke Republike Jugoslavije”).

„Samostalna i nezavisna hrvatska država, napisao je Davor Dijanović u Hrvatskom slovu, od samih je početaka bila neželjeno čedo međunarodne zajednice. Radi očuvanja svojih geopolitičkih, strateških i gospodarskih pozicija u ovome dijelu Europe, kojima je ujedinjenje Njemačke predstavljalo opasnost, velike su sile – prije svega Velika Britanija i Francuska – bile spremne bez imalo obzira Hrvatsku izručiti velikosrpskim memorandumskim teoretičarima i njihovim koljačkim praktičarima. Nakon što je Hrvatska unatoč svim opstrukcijama uspjela postići međunarodno priznanje, u inozemnim se je središtima moći govorilo o njenom “preuranjenom priznanju”, dok su neki domaći diplomati u međunarodnim krugovima širili priču da će samostalna Hrvatska biti tempirana bomba u srcu Europe. Kad im nije uspjelo spriječiti hrvatsko priznanje, jugofilni i srbofilni političari na Zapadu odlučili su Hrvatskoj onemogućiti normalno funkcioniranje. Britanski pisac i bivši časnik britanske obavještajne službe (MI6) dr. John Coleman u knjizi Diplomacija prijevarom piše kako je velikosrpski projekt osvajanja Hrvatske i Bosne i Hercegovine obavještajno i financijski bio podržavan iz Velike Britanije, SAD-a i Francuske, i kako prava svrha pozivanja “mirovnih snaga” nije bilo razdvajanje zaraćenih strana, već su snage UN-a stacioniranjem svojih snaga zapravo prihvatile teritorij kojega je zauzela jugoslavenska vojska, kao teritorij koji sada pripada Srbiji. Hrvatskoj su namijenili “polako umiranje”. Tako nas osvješćuje spomenuti Dijanović. Narode hrvatski, prisjeti se, kada je međunarodna zajednica već odlučila priznati stanje stvoreno velikosrpskom okupacijom hrvatskih krajeva, uslijedile su vojno-redarstvene akcije Maslenica ’93, te Bljesak i Oluja ’95., kojima nije poražena samo velikosrpska i jugoslavenska ideja, nego i planovi određenih inozemnih središta-centara moći.

Maslenica ’93, te Bljesak i Oluja ’95., su briljantne pobjede naše Hrvatske vojske, njezinog vrhovnika i predsjednika Franje Tuđmana, njezinih generala, časnika i vojnika branitelja… Mi vjerujemo da je to pobjeda vjekovne i stamene vjere svega naroda hrvatskoga u domovini po svijetu raseljenoga.., pobjeda vjere da je slobodna Domovina Božji dar čovjeku… I da svaki čovjek i narod, pa tako i Hrvatski, ima neotuđivo pravo na dom i domovinu…I da to pravo smije braniti od „agresora” i mora čuvati od lopova… „Oluja” 1995-e, je pobjeda i ustrajne molitvene vjerničke podrške. Naročito molitve Gospine krunice, kojom smo, (sjećamo li se toga), kao „molitvenom pozadinom” pratili, podržavali i hrabrili one u teškim obrambenim akcijama, na prvim crtama bojišnice širom raskomadane, izmučene i ubijane Domovine. Mnogi su branitelji poginuli na tom svetom zadatku i sebe ugradili u krvavu Kalvariju našega narode. Ali mi kršćanski vjerujemo, Gospa, Kraljica Mira nas je tako učila, da s Kalvarije puca Božji vidik Uskrsnuća…

Činjenica je da su prethodni rat dobili Hrvati, ali da plodovi te pobjede – zahvaljujući ponajviše domaćih izdajicama i ništarijama koji su na vlasti nakon 2000. – gotovo više i ne postoje. Da bi se Hrvatska očuvala na karti svijeta, potrebno je okupiti sve taštinama i privatnim interesima razdvojene državotvorne snage, formirati jake nacionalne medije i pomesti s vlasti čitavu izdajničku, nesposobnu i mediokritetsku klatež koja za račun stranih kroatofobnih nalogodavaca upravlja Hrvatskom i parazitira na grbači hrvatskih radnika.

Nedavno je Večernji list, donio članak o tome kako je u Subotici izgledala “proslava” pravoslavnog Božića ove, 2011. godine. Naime, na sam Badnjak gradom iz grla lokalnih Srba orilo se “Mađarice, pripremi salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate”, a naveliko se u ovom i drugim mjestima s većim brojem pripadnika nesrpskih manjina pucalo u zrak iz vatrenoga oružja, odnosno pištolja i sačmarica. I nikom ništa. Spomenuti pjevači očito su četnici, ili barem njihovi simpatizeri, ako i postoji kakva razlika. A u Srbiji su četnici po pravima izjednačeni s partizanima, spomenici «najslavnijem» vođi četničkog pokreta Draži Mihajlovića u Srbiji su normalna stvar. Djeca vjerojatno u školi uče da su četnici bili borci za slobodu Srba. Četnici su orgijali i ispred Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici. O tome do sada, koliko mi je poznato, niti riječi u hrvatskim medijima, a niti bilo kakve reakcije hrvatske Vlade, Predsjednika i u prvom redu Ministarstva vanjskih poslova. Naš narod ponavlja, a ja upozoravam: Što se događa u susjedstvu može i u tvojoj kući.

Riječi Siniše Glavaševića “Grad – to ste vi!”, majke su rađajući djecu pretvorile u poruku „Djeca – to su grad. Djeca su Hrvatska”. A djeca i odrasli s Kraljicom Mira su u stanju Hrvatsku sačuvati, obnoviti, pomladiti, omasoviti i ovjekovječiti. Hrvati su, uz Božju poomć, jedina ganancija koja Hrvatsku pretvara u Svetište najvjernije zaštitnice hrvatskog naroda. Međutim, neprijatelji hrvatskog naroda polagano ali ustrajno i uspješno ruše naše hrvatske i kršćanske svetinje. Oni traže i nalaze popuzane. Oni ne dozvoljavaju branitelju i generalu Anti Gotovini da živi među svojim narodom, jer je uspravan. Oni traže slugane. Nažalost, pronalaze ih. A zašto? Hrvatski narod žele vratiti u ropstvo. I to provode. Polagano ali ustrajno.

Stoga, uvijek iznova, gajeći izvorno domoljublje, rodoljublje i bogoljublje, treba ukazivati na napadače i u Obrambenom ratu, o žrtvama i branitlejima.

Na koncu, Bože, daj nam što više odvažnih, neustrašivih i uzornih bogoljuba, rodoljuba i domoljuba. Oni su, uz Božju pomoć i sigurnost Lijepe naše!

U ime 1202 člana Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar Vaš stav podržava

Prof. dr. fra Andrija Nikić

Predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar

Mostar, 22. veljače 2011. god.