Aktivnosti (tečajevi i izložbe)

Obnova knjižnice

 

POZIV NA OBNOVU

NAPRETKOVE KNJIŽNICE U MOSTARU

 

Štovani prijatelji i prijateljice pisane riječi, knjige i mladih!

Tijekom Vašeg života, uvjeren sam pratile su Vas knjige. Možda želite neke sačuvati za buduća pokoljenja, druge darovati, trećima zahvaliti… pošaljite ih na nižu adresu.

I moj život presudno je vezan uz knjige.

 

Prije četrdesetak godina studirao sam i diplomirao u Vatikanskoj knjižnici bibliotekonomiju i arhivistiku, te završio paleografiji i diplomatiku, uz položeni doktorat iz teologije – povijesni smjer, naučio sam da su knjižnice kaleidoskop ljudskih misli, te da su one hram ljudskih misli od vremena pojave prvog pisma do danas. Kroz knjige i knjižnice, uvjerio sam se kao ravnatelj Franjevačke knjižnice u Mostaru, da mi kontaktiramo s mislima ljudi od prapovijesti do suvremenog doba i postižemo jedinstvo duha ljudskoga roda.

 

Vjerojatno Vam je poznato kako su hercegovački franjevci, nakon olovnih vremena u kojima se za napisanu riječ glave gubile, tek 1902. godine utemeljili Društvo – kasniji Hrvatsko kulturno društvo Napredak u Mostaru za odgoj hrvatske inteligencije. Kako je ideja bila plemenita i dugo iščekivana tako se Društvo brzo širilo – čak je zaživjelo i u Zagrebu. Da što brže napreduju u svojim planovima napretkovci su gradili Domove za zbrinjavanje i odgajanje učeće mladeži. U tim domovima oni su se brinuli i za njihovo duhovno bogaćenje osnivajući knjižnice. Sve je to išlo i napredovalo do 1949. godine. Tada su komunisti iz mostarskog Napretkova doma istjerali učeću mladež, uništili kulturno blago od oko 16.500 knjiga i ostale sadržaje.

Tek 1990. – prije dvadeset i jednu godinu – Društvo smo obnovili, broj članova u Mostaru povećavali na trenutnih 1275 – preko 950 članova je učeća mladež. U temelje ovoga Društva i Doma u Mostaru uz više – dvadesetak – radionica, već godinama obnavljamo Knjižnicu. Prikupljamo knjige od naših dobročinitelja i prijatelja pisane riječi i učeće mladeži.

 

Poznato Vam je da je Mostar Sveučilišni grad sa preko 25.500 studenata i studentiuca, te Srednjoškolsko središte s brojnim strukovnim srednjim i osnovne škole. Potonje ustanove pohađa tridesetak tisuća đaka i učenika Da bismo im pomagali u njihovim domoljubnim, literarnim, stručno-znanstvenim i publicističkim planovima i potrebama, obraćamo se Naslovu, da nam, ako je u mogućnostio, izdvoji i daruje po jedan primjerak duplikata knjiga i časopisa svojih izdanja – što ih ima na raspolaganju. Posebno bi nas obradovala serija Zemljovida i monografskih izdanja. Nadalje, bilo bi nam drago, ako imate duplikate enciklopedija, leksikona, rječnika, monografija, knjiga, časopisa… – što kompletniju periodiku .kako bismo našu plemenitu i dugovječnu ustanovu bogatili. Kako je knjiga najljepši graditelj – jer ona gradi spomenike u srcima onih koji je čitaju, prihvaćamo svaku knjigu i na svakom jeziku. Budite uvjereni da će Vaši darovi kod nas pronaći svoj novi stan. Uključivanjem u ovu plemenitu akciju već pomažete oplemenjivanje naše mladeži i kulturnih djelatnika, te sudjelujete u ostvarivanju Napretkovih planova.

 

Stoga se preporučujemo Vašoj dobroti i darežljivosti u popunjavanju naše mlade i nužno potrebne knjižnice.

 

Veliku pomoć u obnovi Knjižnice pružaju nam knjižnice iz Zagreba i s područja Dubrovačko-neretvanske županije. Doktorantica Marica Sapro Ficković pozvala je nižepotpisanog fra Andriju da održi prigodno predavanje djelatnicama i djelatnicima županijskih knjižnica. Evo njezina dopisa i nekoliko zrnaca iz fra Andrijina predavanja.

 

—–

DUBROVAČKE

KNJIŽNICE

DUBROVNIK

 


 

Matična služba za narodne i školske knjižnice

Ur.br. 5/44-2011

22. studenoga 2011.

Dubrovačko-neretvanska županija

Narodne i školske knjižnice

 

– knjižničarima-

 

POZIV

 

Sudionici:

Marica Sapro-Ficovic, te knjižničarke i knjižničari iz Knjižnica:

BLATO ; KORČULA ; OPUZEN ; OREBIĆ ; PLOČE ; STON ; VELA LUKA ; Tanja Bebić ; Vesna Vidović ; Vera Vukić ; Tončica Grbin ; Tea Kompar ; Tanja Kuran ; Sandra Židan ; OŠ ŽUPA ; OŠ STON ; OŠ ORAŠAC ; OŠ MONTOVJERNA ; OŠ MLJET ; OŠ LASTOVO ; OŠ LAPAD ; OŠ JANJINA ; OŠ Cavtat ; Nikolina Borovina ; Mirela Kovačević ; Maja Gavranić ; Maja Ančić Miloš ; Ljiljana Glavor ; Ljiljana Glavor ; Katica Salacan ; Katica Salacan ; Katica Lujo ; Katarina Vidović ; Javorka Musulin ; Jasna Šegedin ; Janja Bete ; Ivana Miletić ; Ivana Čarapina ; Ivana Čarapina ; Irja Jerković ; Claudia Tarle ; Antica Medak ; Anđela Miljak ; Anđela Bošnjak ; Andrea Perdija ; Ženski đački dom ; Vinka Giljević – SSPloče ; Umjetnička škola L.S. DBK ; Ucenicki dom Sv. Marije Krucifikse Dubrovnik ; Turistička i ugostiteljska škola ; SŠ Vela Luka ; Srednja škola Metković ; Srednja škola Korčula ; Srednja poljoprivredna i tehnička škola OPUZEN ; Snježana Matić ; Romina Tomaš ; Renata Lujak ; Ofelija Dragojević ; Obrtnicka i Ekonomska skola – Knjiznica ; MUŠKI UČ. DOM ; Monika Ujdur ; Milka Macan ; Klasična gimnazija R. B. ; Jelena Hrgović ; Jasenka Peti Andrić ; Ivana Ujdur ; Gimnazija Metković ; Marijana Batinić -povezane: Ivana Burmas ; Vesna Čučić

 

Poštovane kolegice i kolege

 

Pozivam Vas na sastanak školskih i narodnih knjižničara na temu revizije i otpisa predavanje Prijateljstvo s knjigama, fra Andrije Nikića u petak, 25. studenoga 2011. u čitaonici Narodne knjižnice Grad, Od puča 6, Dubrovnik. Početak sastanka je u 10 sati. Predviđeno vrijeme trajanja sastanka i predavanja je do 14 sati.

 

Program: 10,00-12,00

1. Upute za izradu popisa otpisane građe : voditeljica Matične službe

2. Primjena pravila o reviziji i otpisu u praksi narodnih i školskih knjižnica u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

S primjerima iz prakse sudjeluju: Gradska knjižnica „Ivan Vidali” Korčula, Narodna knjižnica Vela Luka, Narodna knjižnica Ploče, Knjižnica Osnovne škole Marina Getaldića, Knjižnica Osnovne škole „don Mihovil Pavlinović” Metković, Knjižnica Pomorsko-tehničke škole u Dubrovniku, i ostali. Rasprava.

 

– 12,00-13,00 Predavanje Prijateljstvo s knjigama, prof. dr. sci fra Andrija Nikić, dipl. knjižničar, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru .

 

Rasprava

– Očekujući vaš dolazak, srdačno vas pozdravljam

 

Voditeljica ŽMS – Marica Šapro – Ficović, v. r. .

 

Cvijete Zuzorić 4, 20000 Dubrovnik, tel/fax: 324-074, TEL: 323-767; 323-911;

 

Pred stručnim osobljem fra Andrija je održao vrlo zanimljivo predavanje. Predavač je osnažio nazočne knjižničarke i knjižničare hvaleći njihov nesebičan rad, altruizam i skrivenost. Na vašem znanju i stručnosti brojni grade svoje karijere. Budite ponosne i na tu Vašu jedinstvenost.

 

Nakon što ih je sprijateljio, prešao je i na posvješćivanje vrijednosti i nezamjenjivosti njihova druženja s knjigom.

 

Ne samo knjige, nego i pisamca su lijek protiv zaborava.

 

Podsjećam Vas na neke od vrijednih poruka i pouka vezanih uz knjige. Vi ste čuvarice i djeliteljice živih poruka koje se čuvaju među koricama.

 

Čitajući, sastavljajući i pišući knjige nakon pedesetak godina naučio sam da sam ideje koje su mi promijenile život pronašao u knjigama. Čitajući knjige možda nećeš postati ni sretniji ni bolji – ali knjige moraš čitati da bi to shvatio (Miro Gavran).[1]

 

Čuo sam da su klasična djela one knjige koje svi hvale, a nitko ih ne čita (Ernest Hemingway)

Knjiga je piscu ono što je ljepotici njezin odraz u zrcalu (Jean Paul).

Naučio sam da knjige koje čovjek pročita u djetinjstvu stvaraju u ljudskom umu svojevrsnu kartu svijeta, niz čudesnih zemalja u koje se može povući u neobičnim trenucima do kraja života. – Naučio sam da na policama čuvamo knjige koje smo pročitali kao mali i koje nam je teško baciti. One među svojim stranicama čuvaju našu mladost kao cvijeće koje smo stavili prešati za herberij nekog skorog zaboravljenog proljetnog dana,

Naučio sam da su knjige ključ do blaga mudrosti; vrata u zemlju radosti; staze koje vode prema visinama; one su naše prijateljice.

Naučio sam da ono najbolje u knjizi nije misao koju ona sadrži, nego poruka koju navješćuje; jednako kao što draž glazbe nije u tonovima, nego u odjecima naših srdaca (John G. Whitter).

Naučio sam da svaki problem sat čitanja dobre knjige ublažava.

Naučio sam da su mi knjige najtiše i najvjernije prijateljice, najlakše je doći do njih, daju najmudrije savjete i najstrpljivije su učiteljice (Ch. W. Eliot)

Naučio sam da je soba bez knjige kao tijelo bez duše (Ciceron)

Naučio sam da čovjek koji čita treba biti intenzivno živ, te da bi knjiga trebala biti vatrena lopta u njegovoj ruci (Ezra Pound).

Naučio sam da je čitanje jedno od velikih zadovoljstava koje nam omogućava samoća. (Harold Bloom)

Naučio sam da kada čovjeka na kraju dugoga dana čeka dobra knjiga, čini taj dan sretnijim.

Naučio sam da je najljepši dar knjiga – on n je se nikad ne deblja, rijetko griješi i trajno su osobne.

Naučio sam da čovjek koji ne čita dobre knjige nije ni u kakvoj prednosti pred čovjekom, koji ne zna čitati. (Mark Twain)

Naučio sam da postoje knjige dobro napisane ili loše napisane.

Naučio sam da knjige ostavljaju trag u čovjekovoj duši poput društva u kome se krećemo.

Naučio sam da čovjek je s dobrom naoružan protiv nesreće.

Naučio sam da su brojni ljudi započeli novi životni put u svom životu pročitavši dobru knjigu.

Naučio sam da je knjiga uz psa najbolji čovjekov prijatelj.

Naučio sam da mi dobar roman kazuje istinu o svom junaku, a loš roman kazuje istinu o svom piscu. (G. K. Chesterton)

Naučio sam da istinski veliku knjigu treba pročitati u mladosti, zreloj dobi i starosti, kao što lijepu građevinu treba vidjeti na jutarnjem svjetlu, podnevnom jakom suncu i mjesečini.

Naučio sam da je čitanje za um ono što je tjelovježba za tijelo.

Naučio sam da je knjiga jedna inačica svijeta. Ako vam se ne sviđa ne obazirite se na nju; ili joj za uzvrat ponudite svoju inačicu (Salman Rushdie)

Naučio sam da je čitanje ponekad maštovito sredstvo da bismo izbjegli razmišljanje.

Naučio sam da ste kad čitate, uvijek u najboljem društvu (Sydney Smith).

Naučio sam da su neke knjige nezasluženo zaboravljene; a nijedna se nezasluženo ne pamti.

Naučio sam da ima gorih stvari od spaljivanja knjiga; jedan od njih je ne čitanje (Josif Brodski).

Naučio sam da knjige mogu zaustaviti vrijeme, vratiti ga u prošlost ili poletjeti u budućnost.

Naučio sam da kada čitam neku knjigu kao da je čitam samo očima, ali ponekad n aletim na neki odlomak, možda samo rečenicu, koja ime značenje i postane dio mene.

Naučio sam se čovjek može okružiti s knjigama i otada nadalje imati barem jedno mjesto na svijetu na kojemu može biti sretan. (A. Birrell)

Naučio sam da biste uništili kulturu, ne morate spaliti knjige, dovoljno je da ih ljudi prestanu čitati.

Naučio sam da nam se u najboljim knjigama pisci obraćaju, daju nam svoje najvrednije misli i izlijevaju svoju dušu u naše.

Naučio sam da je čitanje svih dobrih knjiga poput razgovora s najplemenitijim ljudima minulih vremena koji su ih napisali, štoviše brižno promišljen razgovor, u kojem nam otkrivaju samo svoje najbolje misli. (R. Descartes).

Naučio sam da je umijećem čitanja knjiga stvoriti utočište od gotovo svih životnih jada,

Naučio sam da su jedine knjige koje utječu na nas one koje opisuju našu vlastitu životnu stazu, kojim smo se uputili.

Naučio sam da kada prvi put pročitam odličnu knjigu, kao da sam stekao novoga prijatelja, a kad iznova pročitam knjigu koju sam već pročitao, da je to poput susreta sa starim prijateljem (Oliver Goldsmith).

Naučio sam čitajući knjiga da su one kapital. Naime, knjige u priručnoj knjižnici traju jednako dugo kao i čovjekov život, čak ga i nadžive i traju dok traje samo zdanje, stotinama godina. Stoga knjiga nije proizvod za puku potrošnju, nego od koristi, i često je u slučaju početnika koji tek kreću u život, knjiga ne samo njihov suputnik, nego i njihov kapital – njegovo pravo bogatstvo (Thomas Jefferson).

Naučio sam da u šumi različitih medija danas više nego ikad treba tražiti knjige, pa makar imale i samo jednu dobru stranicu; moramo tražiti komadiće, djeliće, sve što u sebi ima zlato, sve što može oživjeti tijelo i dušu (Henry Miller).

Naučio sam da knjige koje zaslužuju da ih pročitate jednom, zaslužuju da budu pročitane dvaput; a najvažnije od svega, vrhunska djela književnosti vrijedi pročitati i na desetke, a pojedine misli i stotine puta.

Naučio sam da uz čovjeka ne postoji ništa divnije od knjige. Naime, poruke davnih ljudi koje nikada nisam vidio, koji su živjeli na tisuće kilometara daleko od nas i tisuće godina prije nas, a ipak nam se na tim malim stranicama obraćaju, uče nas, tješe nas, otvaraju nam svoja srca kao braći (Charles Kinoglsey).

Naučio sam da je knjiga kao i čovjek – pametna i glupa, hrabra i kukavička, lijepa i ružna (John Steinbeck).

Naučio sam da me dobra knjiga nauči više od onoga što samo pročitam, jer me prisiljava da moram početi živjeti po njezinoj poruci. Jer ono što sam započeo čitanjem, moram dovršiti djelom.

Naučio sam da su neke knjige toliko žive da vas je uvijek strah da se knjiga, dok niste čitali, promijenila, poput rijeke; kad ste nastavili živjeti, i ona je nastavila živjeti, i poput rijeke krenula dalje i udaljila se. Nitko nije dvaput kročio u istu rijeku. No je li itko ikad dvaput kročio u istu knjigu? (Marina Ivanova Cvetajeva).

Naučio sam da je život lijep, a da je ljepše čitanje.

Naučio sam da je knjiga prijateljica duše (Franco Lanza)

Naučio sam da je knjiga najbolje društvo.

Naučio sam da je knjiga dragocjena krv duha, balzamirana i ohlađena, jer joj život nije određen (John Milton).

Naučio sam da je svakoj knjizi bolje manje ali dobro, nego puno a loše

Naučio sam da je teško bez knjige.

Naučio sam ako ne budemo čitali, pročitat će nas (Tone Pavček)

Naučio sam da oni koji spaljuju knjige na kraju će spaliti i ljude (Heinrich Hesse)[2]

Naučio sam da knjiga može biti sjekira da rasiječe smrznuto more u nama.

Naučio sam da književnik koji napiše pripovijest o jeseni, čitatelju moraju pružiti jednako toliko zadovoljstvo kao i šetnja po otpalom lišću (Jules Renard).

Naučio sam da je često knjiga bolji prijatelj od čovjeka (Luigi Settembrini).

Naučio sam da bi knjige trebale voditi: mudrosti, suosjećanju, radosti, sreći.

Naučio sam da me dobra knjiga nauči više od onoga što samo pročitam, jer me prisiljava da moram početi živjeti po njezinoj poruci. Jer ono što sma započeo čitanjem, moram dovršiti djelom.

Naučio sam da su neke knjige toliko žive da vas je uvijek strah da se knjiga, dok niste čitali, promijenila, poput rijeke; kad ste nastavili živjeti, i ona je nastavila živjeti, i poput rijeke krenula dalje i udaljila se. Nitko nije dvaput kročio u istu rijeku. No je li itko ikad dvaput kročio u istu knjigu? (Marina Ivanova Cvetajeva).

Naučio sam da je život lijep, a da je ljepše čitanje.

Naučio sam da je knjiga prijateljica duše (Franco Lanza)

Naučio sam da je knjiga najbolje društvo.

Naučio sam da je knjiga dragocjena krv duha, balzamirana i ohlađena, jer joj život nije određen (John Milton).

 

A Knjižnice su hramovi ljudskoga duha. To želim da, uz Vaše knjižnice, postane i Napretkova knjižnica u Mostaru. Sve srdačno pozdravlja fra Andrija.

 

Obnavljamo Napretkovu knjižnicu u Mostaru. I Vi nam možete pomoći slanjem knjiga (enciklopedija, leksikona, monografija, serijskih izdanja…), rukopisa, fotografija, umnoženih pisanica, markica – za filateliju, novčića – za numizmatiku, fotografija s popisima osoba – za fototeku, vezova – za etnografski zbirku…

 

Svoje priloge možete poslati na

 

Hrvatsko kulturno društvo ‚Napredak’ Mostar BiH 88 000 MOSTAR, p. p. 17.

www.hkd.napredak.mostar – ili na tajnika – tajnik@hkd-napredak-mostar.ba

 

Uz specijalizirane, opće, pokrajinske i osobne knjižnice, uz Vašu pomoć želim, da jedinstvena postane i Napretkova knjižnica u Mostaru.

 

Sve srdačno pozdravlja fra Andrija

 

Prof. dr. fra Andrija Nikić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva ‚Napredak’ Mostar BiH 88 000 MOSTAR, p. p. 17.

www.hkd.napredak.mostar

Telefaks: 00387 – 36-323 310

mob. 00387 63 326 505

e-mail: nikic.andrija.@tel.net.ba.

 

+++++++++++

 

Ima Korcula

 

++++

 

Cijenjeni fra Andrija,

 

evo smo na brzinu napunili kombi, nadam se da će gospodin Drago sretno stići do Vas jer su mu se gume na vozilu dobro stisnule od težine. Procjena je da bi trebalo doći još dva puta ako se dolazi s istim vozilom.

 

Kutija je puno, skupilo se i ovih zadnjih dana kada se pročulo da ćete doći preuzeti knjige za Napretkovu knjižnicu. Nekoliko kutija je iz knjižnice iz Vele Luke, ali se u brzini ubacivanja u kombi bilo teško snaći i bilo što razvrstati.

 

Žao mi je da nisam uspjela posebno odvojiti dva paketa novih knjiga – jedan je poklon knjiga iz Grada Korčule, a drugi naša izdanja i još neke iz naše zavičajne građe. Knjige su nove i imaju pečat pokon Gradske knjižnice Ivan Vidali. Nisam sigurna da li su otišle u ovoj turi ili čekaju iduću.

 

Srdačno zahvaljujemo na poklonima, kalendarima i knjigama, a Zahvalnice i Priznanje su nas posebno poveselile. Nadamo se nastavku suradnje, srdačno Vas pozdravljamo svi mi iz knjižnice,

 

s poštovanjem,

 

Tajana Grbin

 

+++++++

 

Cijenjena Tajana!

 

Neumorne knjižničarke, pisamca s radosnim vijestima, ali i upozorenjima stižu. Da sam ja montirao metalne police davno bih došao po knjige, ali učim i čekati. Do koji dan ćemo na Upravnom odboru dogovoriti dan i način prijevoza darovanih knjiga – veći kombi, ili kamion s ceradom. Koliko ima paketa – otprilike? Hoće li to moći stati u jedna kombi. Što s onim knjigama iz susjedstva?

 

Javit ću vam uskoro kada ćemo doći po knjige.

 

 


 

[1] Usp. 100 zlastnih izreka o knjigama i čitanju, Izabrao i priredio Zoran Maljković, Izd. Mozaik knjiga…, Izd. Zelina, 2007.

[2] Na Širokom Brijegu su partizani spaliti Matične knjige – da unište korijene katoličkom pučanstvu, spalili su knjižnicu da osiromaše kulturu, a polili su benzinom i spalili 12 franjevaca da ubiju duhovne vođe katoličkom hrvatskom narodu.. Potom su na pročelju franjevačkog samostana ostavili poruku: NAŠA JE OSVETA KULTRUA I PROSVJETA. Ta kultura i prosvjeta pratila nas je, nažalost, četrdeset i pet godina! Završila je ponovnim himbenim procesima hercegovačkim franjevcima (fra Ferdi Vlašiću, fra Jozi Križiću, fra Jozi Zovki, te đacima Franji Vidoviću i Ivanu Turudiću)

[3] Usp. 100 zlastnih izreka o knjigama i čitanju, Izabrao i priredio Zoran Maljković, Izd. Mozaik knjiga…, Izd. Zelina, 2007.

[4] Na Širokom Brijegu su partizani spaliti Matične knjige – da unište korijene katoličkom pučanstvu, spalili su knjižnicu da osiromaše kulturu, a polili su benzinom i spalili 12 franjevaca da ubiju duhovne vođe katoličkom hrvatskom narodu.. Potom su na pročelju franjevačkog samostana ostavili poruku: NAŠA JE OSVETA KULTRUA I PROSVJETA. Ta kultura i prosvjeta pratila nas je, nažalost, četrdeset i pet godina! Završila je ponovnim himbenim procesima hercegovačkim franjevcima (fra Ferdi Vlašiću, fra Jozi Križiću, fra Jozi Zovki, te đacima Franji Vidoviću i Ivanu Turudiću)