Korisni podatci o imunologu Srećku Sladoljevu i njegovom upozorenju na zdravstvenu pojavu

Objavljeno: 1. travnja 2020.

Akademik Srećko Sladoljev, životopis

Znanstevnik Srećko Sladoljev jedan je od najpoznatijih imunologa u RH i jedan od najvećih boraca za opstanak Imunološkog zavoda. Ima titulu dr dipl. ing. biologije, radi u Imunološkom zavodu u Zagrebu.

Rođen je u Zagrebu 23. lipnja 1954. godine.

S obitelji 1957. g. seli u Split gdje završava osnovnu školu.

1973. g. s odličnim uspjehom maturira na matematičkom odjeljenju gimnazije u Splitu
1973.- 1978. g. studira na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) smjer eksperimentalne biologije i kao najbolji student generacije diplomira. Diplomski rad izrađuje na Središnjem institutu za tumore u Zagrebu.
Na poziv akademika Prof. dr. Andrije Kaštelana, transplantacijskog imunologa i osnivača Zavoda za tipizaciju tkiva na KBC Rebro, postaje asistentom tek osnovanog Kolegija imunologije pri Katedri za animalnu fiziologiju PMF-a.
1979.-1980 izrađuje i prijavljuje magistarski rad iz područja imunoterapije eksperimentalnog tumora.
1980.-1982 kao stipendist Euroatoma boravi na Institutu za hematologiju u Muenhenu gdje kao član tima postavlja hibridomsku tehnologiju kojom se u laboratorijskim uvjetima, izvan živog organizma mogu proizvesti specifična ili tzv. monoklonska protutijela. Monokonska protutijela su tzv. inteligentna komponenta budućih „pametnih“ lijekova. Doktorira na potiskivanju imunološke reakcije presađene nesrodne koštane protiv njenog primatelja pomoću originalno proizvedenih monoklonskih protutijela. Metoda se danas koristi u transplantaciji koštane srži u ljudi.
1982. g. u vojsci JNA.
Od 1983. je zaposlenik Imunološkog zavoda gdje s timom uvodi hibridomsku tehnologiju i proizvodi preko stotinu genetski stabiliziranih hibridoma. Početkom devedesetih, kada je Imunološkom zavodu ostale su samo pohvale suradnih laboratorija (Republički zavod za transfuziju krvi, Rebro) za kvalitetne reagense koje je davno trebalo komercijalizirati.
1992. – 1994. sudjeluje u Obrambenom – domovinskom ratu najprije u prvom ešalonu saniteta, a zatim postaje izvjestitelj PD-a i savjetnik za borbeni moral. Dobiva sklopni čin satnika-bojnika hrvatske vojske.
1998 g. Uprava Imunološkog zavoda povjerava mu potpuno uništenu i napuštenu proizvodnju prirodnog interferona koju uspostavlja u kratko vrijeme i predlaže niz kliničkih ispitivanja zbog revizije načina primjene ove moćne signalne molekule u zdravstvene svrhe.
Zbog beskompromisnog suprostavljanja korupciji, sve Uprave Imunološkog zavoda onemogućavaju i sustavno uništavaju njegov profesionalni rad.
2010. g dobiva nagrade triju nevladinih udruga zbog iskazane građanske hrabrosti u razotkrivanju pandemijskog cjepiva i poziva pučanstvu da se ne cijepi; Udruge za prava pacijenata, Fonda Hipokrat i GONG-a kao prvi pojedinac kome je to uspjelo.
2010. g. postaje članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori (HAZUD) sa sjedištem u Baselu.
2012. g. postaje članom novoosnovane Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Mostaru.
2013. g. – aktivno sudjeluje u sprečavanju otvaranja stečaja nad Imunološkim zavodom.

* * *

Prof. em. Dr. med. Sucharit Bhakdi

Gospođi Angeli Merkel, njemačkoj Kancelarki

Vrlo štovana gospođo predsjednice vlade,

Kao emeritus Johannes-Gutenberg Unverziteta u Meinzu i ako dugogodišnji voditelj tamošnjeg Instituta za medicinsku mikrobiologiju i higijenu, osjećam obvezu kritički propitati uvođenje opsežnih mjera ograničenja javnog života, koja preuzimamo da bi smanjili širenje virusa COVID-19.

Ne želim umanjiti opasnosti od virusnog oboljenja niti prenijeti neku političku poruku. Ipak, osjećam obavezu dati i svoj znanstveni doprinos, ispravno procijeniti raspoložive podatke i činjenice. Stvari moramo moći sagledati iz perspektive koja otvara mogućnost postavljanja i onih pitanja koja se gube u žučnoj diskusiji.

Razlog moje zabrinutosti su nesagledive socijalno-ekonomske posljedice zbog drastičnih ograničenja koja se primjenjuju u mnogim dijelovima Europe, pa tako i u Njemačkoj.

Želim progovoriti o prednostima i lošim stranama ograničavanja javnog života te posljedicama koje će ona proizvesti na kritičan način i s nužnom dalekovidnošću.

Upućujem pet pitanja na koja nema odgovora, a bez kojih se niti ne mogu donositi pravilne analize.

Molim da žurno zauzmete stav, a ujedno apeliram i na vladu Savezne Republike Njemačke da istovremeno izradi strategiju zaštite rizičnih grupa ne zakidajući pritom javni život jer će to samo doprinijeti većoj polarizaciji drušva nego je sada.

Sa izuzetnim štovanjem, Prof. em. dr. med. Sucharit Bhakdi

1. Statistika

Infektologija – čiji je utemeljitelj Robert Koch – tradicionalno razlikuje infekciju od bolesti. Da bi se utvrdila bolest nužna je klinička manifestacija. Zašto bi pacijenti sa simptomima temperature ili kašlja ušli u statistike novog oboljenja?

Drugim riječima, ako se kod nekog ustanovi COVID-19 ne treba ga se nužno slati u bolnicu. Trenutno se polazi od toga da će pet posto svih inficiranih teško oboljeti i trebati će im mehanička ventilacija. Takve računice preopterećuju zdravstveni sustav.

Pitam Vas: da li se kod donošenja takvih procjena u obzir uzimala razlika između inficiranih bez simptoma i stvarno oboljelih sa simptomima?

2. Opasnost

Činjenica je da smo okruženi mnoštvom korona virusa o čemu mediji ne govore. Pokaže li se da se COVIDu-19 ne može pripisati veća potencijalna opasnost od korona virusa koji nas već okružuju, morale bi se smanjiti i protumjere.

U međunarodno priznatom stručnom časopisu „International Journal of Antimicrobial Agents“ izaći će rad koji govori o tome. Preliminarni rezultati se znaju a oni proizvode zaključke kako se novi virus po opasnosti NE RAZLIKUJE od „uobičajenih“ korona virusa. Rad će izaći pod naslovom „SARS-CoV-2: Fear versus Dana“.

Pitam Vas: kakvo je opterećenje jedinica intenzivne njege pacijentima s COVID-19 u odnosu na one s nekim drugim korona virusom? Uzimaju li se i u kojoj meri takvi podaci pri donošenju odluka Savezne vlade? Da li je kod planiranja u obzir uzeta navedena studija? Tu se također mora razgraničiti koliki udio u bolesti pacijenta čini virus, a koliko ostala oboljenja.

3. Rasprostranjenost

Prema Süddeutsche Zeitung, niti Institutu Robert Koch nije točno poznato koliko je ljudi testirano na COVID-19. Činjenica je da se zbog povećanja testiranja u Njemačkoj bilježi brz porast slučajeva. Opravdane su sumnje da se virus mogao neprimijećeno već proširiti u populaciji. To navodi na dva zaljučka. Prvi je da je službena stopa umrlih od 0,55 % dne 26.03.2020. s 206 smrtnih slučajeva na 37.300 inficiranih – postavljena previsoko i drugi, da širenje COVID-19 više nije moguće spriječiti.

Pitam vas: da li je već pokrenuto nasumično testiranje stanovništva radi utvrđivanja stvarne rasprostranjeni COVID-19 ili je takva mjera barem predviđena?

4. Smrtnost

Strah od povećanja stope smrtnosti trenutnih 0,55%, u Njemačkoj je glavna tema medija. Javlja se strah da bi brojke mogle dostići Italiju (10%) ili Španjolsku (7%) ako se pravovremeno ne učini ništa.

Cijeli svijet radi grešku kada umrle kod kojih je potvrđen virus ubraje u umrle od virusa ne mareći o drugim faktorima. To se kosi sa temeljnim zakonom infektologije: tek kada ste sigurni da je neki agens imao značajnu ulogu kod oboljenja odnosno smrti, tek tada smijete reći dijagnozu smrti. Medicinska stručna društva izrijekom kažu u svojim smjernicama: „Pored uzroka smrti na smrtovnici se mora navesti uzročni lanac na način da je glavni uzrok smrti na trećem mjestu. Kada je potrebno, moraju se navesti i četveročlane uzročne karike.“ Trenutno u službenim izvještajima takvih podataka nema, a to onemogućuje naknadne analize radi utvrđivanja koliko je smrtnih slučajeva uistinu uzrokovano virusom.

Pitam: da li Njemačka tek slijepo slijedi trend općih sumnji u COVID-19? Da li tako i nadalje nekritički namjerava nastaviti? Kako ćemo onda moći razlikovati prave smrti od virusa od koincidencije s virusom u trenutku smrti?

5. Usporedivost

Zastrašujući scenarij u Italiji koristi se kao referentni scenarij. Koje su posljedice virusa u toj zemlji iz mnogih razloga potpuno su nejasne. Također, postoje i specifičnosti koji tu regiju čine posebno ranjivom.

Među inima to je jako zagađeni zrak na sjeveru Italije. Prema procjeni WHO-a iz 2006., zagađeni zrak uzrokuje „višak“ od 8.000 smrti u 13 najvećih gradova Italije svake godine. Od onda to se nije značajno promijenilo. Dokazano je da zagađen zraka i u mladih i starijih ljudi značajno povećava rizik od plućnih oboljenja uzrokovanih virusima.

Čak 27.4% ugrožene populacije u Italiji živi zajedno sa mladim ljudima, u Španjolskoj čak 33,5%. U Njemačkoj radi usporedbe tek 7%.

Također, prema prof. dr. Reinhardu Busseu, voditelju zdravstvenog managementa pri Tehničkom univerzitetu u Berlinu, Njemačka za faktor 2.5 ima bolje opremljene intenzivne jedinicame od Italije.

Pitam: koji napori se poduzimaju kako bi se stanovništvu približile ove elementarne razlike i kako ljudima objasniti da scenariji Italije ili Španjolske ovdje nisu realni?

S njemačkog preveo dr. Srećko Sladoljev

https://www.youtube.com/watch?v=LsExPrHCHbw

Napomena: “Ovo obraćanje nije upućeno samo njemačkoj kancelarki, upućeno je SVIM narodnim vlastima Planeta, svim narodima Zemlje Majke u čijim ustavima stoji da vlast proizlazi IZ NARODA, nas koji smo im to pravo dali alatima demokracije“ – obraćanje je u mome prijevodu – dr. Srećko Sladoljev.

* * *

Pitanja za dr. Sladoljeva (Tomo Jelić, Hrvatski list):

1. U Hrvatskoj je 27. ožujka više od 500 osoba zaraženih corona virusom, a tri su umrle. To su službeni podatci. Imate li podatak koliko je toga dana u Hrvatskoj oboljelih i umrlih od gripe. Kad je riječ o troje umrlih od corona virusa, dvoje su bili onkološki pacijenti. Je li korektno smatrati da su umrli zbog korona virusa?

Odgovor S.S.: Od zadnje gripe u Hrvatskoj je obolilo preko 50,000 a umrlo 35 ljudi. Netočna je tvrdnja da ih je troje umrlo „od“ korona virusa. Umrli su „s“ korona virusom. Ne mogu se koronastatistike „uljepšavati“ teškim pacijentima poodmakle dobi s više kroničnih bolesti niti onkološkim bolesnicima. U ovoj situaciji to nije samo manipulacija već psihoterorizam. Umrli, ili su prošli ili bili na onkoterapiji koja je dodatno oštetila njihovu sposobnost da se brane od virusa. Tu su i godine. Gledajući na taj način i Anu Rukavinu bi morali voditi kao umrlu od prehlade, a ne od leukemije! Prva navodna žrtva korone, pokojni Z. iz B. u Istri, imao je preko 70 godina, k tome visokotlakaš i dijabetičar. Umro je u samoizolaciji u uvjerenju da je zaražen „smrtonosnim“ virusom. I strah je učinio svoje. Troje umrlih u Hrvatskoj, umrlo je od „nuspojava“ života, bolesti, straha i godina s dodatkom korona virusa. Život je smrtonosan. Nitko tko se rodio nije preživio.

„Ništa se epidemiološki posebno ne događa“, tvrdnja je dr. Koenleina s klinike u Kiehlu. Radi se o virusu prehlade. Ali i od prehlade se može umrijeti.

2. Ako corona virus nije opasniji od ostalih virusa iz iste porodice, kako tumačite zastoj čitavoga svijeta i ekonomski kolaps. Kada bi države postupale i donosile planove po Vašoj interpretaciji, bi li to imalo za posljedicu deset puta više umrlih?

Odgovor S.S.: Nije korona virus uzrokovao ekonomski kolaps, nego rat s koronom. Sve je pokrenuo WHO u veljači ove godine dokumentom Novel Coronavirus: Strategic Preparedness and Response Plan radi zaustavljanja i ublažavanja posljedica pandemije COVID-19. Strategiju je nešto kasnije podržao londonski Imperial College dokumentom pod nazivom Impact of non-pharmaceutical interventions to reduce COVID19 mortality and healthcare demand. Autori su matematički procijenili da će bez restriktivnih mjera biti inficirano 81 % britanske i američke populacije od čega će posljedično umrijeti gotovo tri milijuna njihovih građana. Ponudili su dvije strategije, blažu da se širenje virusa uspori i agresivniju da se virus zaustavi. Prvom su se nastojale smanjiti posljedice epidemije, a drugom da sve prođe bez posljedica. Boljom im se činila druga koja je uključivala ograničenja kao što je samoizolacija, karantena za zaražene i članove njihovih obitelji, pridržavanje socijalne distance, zatvaranje škola i sveučilišta, otkazivanje sportskih priredbi i sl.. Tih mjera trebali bismo se pridržavati godinuipol (!) koliko je potrebno da se proizvede cjepivo.

Sada se dešava obrat pa isti autori povlače ove procjene svodeći moguće žrtve na tridesetak tisuća, a epidemiolozi s Oxforda procjenjuju da je s virusok u kontaktu već bilo tridesetak milijuna Britanaca, stvoren je kolektivni imunitet, u svemu ne vide ništa posebno. Isti scenarij sam opisao i objasnio u veljači, zbog čega me je ministar u Vladi indirektno nazvao „idiotom“.

Mogu zaključiti da ukidanje represivnih mjera radi prevencije COVID-19 neće prouzročiti „višak smrtnosti“, a nastaviti će se normalno živjeti i poslovati. To su „posljedice“ moje rane interpretacije „nove“ bolesti.

3. Mediji u Hrvatskoj hvale Vladini pristup problemu corona virusa. Ministri Beroš i Božinović se proglašavaju herojima nacije, a premijeru Plenkoviću rapidne raste ugled po anketama koje isti mediji objavljuju. Kako vi to tumačite?

Odgovor S.S.: Imajte na umu da u isto vrijeme u Hrvatskoj prosječno dnevno umire preko dvadeset branitelja pedesetgodišnjaka, a svaka 2 – 3 dana jedan se ubije. Koji je Vladin pristup i tko su heroji nacije u ovoj epidemiji umiranja?

4. Pretpostavimo da Vlada uspije za mjesec ili dva u svome naumu i očisti Hrvatsku od corona virusa. Samo dan poslije može doputovati putnik iz, nrp. Brazila, ili Malezije, i zaraziti kroz šetnju Zagrebom desetine ostalih, a oni još po desetine… Znači li to da će Hrvatska opet morati u karanetnu, gdje je kraj i što kažete na takav scenarij…?

Odgovor S.S.: Mjesec ili dva? Vlada u interesu svih odmah treba suspendirati „naum čišćenja zemlje od korona virusa“. Projekt COVID-19 pokazuje se kao greška, zabluda, predstava, kako hoćete. Pogriješili su, nisu jedini, ali grešku je najbolje odmah priznati i ispraviti. Tako rade heroji. To nije lako, ne zbog dvojbe da li to treba učiniti ili ne, nego zbog Ega. Ako nastavimo, a prvaci smo svijeta po indeksu strogoće uvedenih mjera u odnosu na broj zaraženih (istraživanje Sveučilišta u Oxfordu), tada osvijestimo da našom zemljom u ovom velezlom trenutku upravlja ljudski Ego. Upravlja monstrum. Ego je laž, projekcija kako smo najbolji, najveći i najpametniji. Pa kako bi bilo da oni na vlasti nisu u svemu u pravu!? Odustati od nauma, za Ego je smrt. Ili njihov Ego ili svi mi ostali.

5. Covid 19 je bolest uzrokovana zarazom korona virusom. Italija bilježi veliku smrtnost i zarazu, znatno veću od Kine. Što kazuju vaše spoznaje o panedemiji i posljedicama u Italiji…

Odgovor S.S.: Samo ću prenijeti podatke, nemam što posebno dodati. Lombardija bilježi veći broj oboljelih i umrlih nego drugdje. Prvotno su objavili smrtnost od preko 7 %. Taj podatak drastično se korigira jer je bio ishitrenen. U umrle pribrajani su teški bolesnici, a još važnije, pribrojeni su svi umrli (!) kod kojih je dokazan virus. Prisutnost virusa ne znači da su od njega i umrli. Ponavljam što sam rekao na početku. Većina nije umrla „od“, nego „s“ virusom. Početna 7%-tna smrtnost pala je tako na uobičajenih 0,84% nakon što je uzročnost dokazana kod 12 % umrlih. Ne treba zaboraviti da se radilo o starim i kronično bolesnim ljudima, prosječne starost 79,5 godina. Polovica je imala tri kronične bolesti, čak 99,2 % barem jednu. 75% bili su visokotlakaši.

Slika COVID-19 u Italiji je preuveličana ali ipak ozbiljnija nego drugdje. Italija je posebna jer godinama bilježi veću smrtnost od gripe u odnosu na druge zemlje. U sezoni 2016/17. od gripe je umrlo 25,000 odraslih i 1000 djece mlađe od 4 godine. Talijanski fenomen tumači se starošću stanovništva, zagađenošću zraka, rezistencijom na antibiotike, ovisnošću o pušenju ali i gustoj 5G mreži, naročito u Lombardiji.

6. U medijskom i svakodnevnom životu stvorena je atmosfera kraja svijeta. Zaustavljeno je praktički vrijeme. Je li po Vama opravdan ovakav stupanj straha ili se ipak iza brda valja interes globalista da kroz doktrinu šoka uvedu još gora ograničenja ljudskih sloboda, a tobože zbog zaštite njihova zdravlja?

Odgovor S.S.: Na tu temu naći ćete bolje sugovornike. Usredotočen sam na sićušni dio zla koji se ljudima pokušava nametnuti, a to je ozakonjenje prisilnog cijepljenja svih. Projekti GRIPA-07 („ptičja“) i GRIPA-09 („svinjska“) nisu uspjeli jer su istovremeno ponuđena „rješenja“, a oba su se pokazala kao prevare. Tamiflu protiv „ptičje“ gripe je zbog neučinkovitosti skinut s liste antivirusnih lijekova, a cjepivo protiv „svinjske“ gripe posijalo je teške bolesti (ALS). Ovaj projekt je obavijen tajanstvenošću, bolest nema ime, samo čudna slova i brojeve. Od novog virusa svi ćemo pomrijeti jer nemamo pravi odgovor, govorim karikirano, jedino je rješenje opća karantena zbog čega se, eto, urušava svjetska ekonomija. Kako bi izbjegli slijedeći kolaps, morati ćemo se svi bespogovorno cijepiti. Amerika je već najavila takav zakona. Masa će u protivnike cijepljenja upirati prstom. Jer oni su krivi za sve.

7. Kako je moguće da neke države u Europi, npr. Švedska imaju potpuno normalan život, a neke izvanredno stanje?

Odgovor S.S.: Zato što su u Švedskoj valjda normalni. Ispravno su procijenili da se ne dešava ništa posebno. Razlika? Dok 5-milijunska Danska unatoč izvanrednom stanju u jednom trenutku bilježi 1800 „zaraženih od smrtonosnog COVID-19“, 10-milijunska Švedska diše punim plućima uz uobičajenih 2800 „prehlađenih“. Švedska je zemlja koja je također provjerila i navode „antivaksera“ o učinkovitosti nekih obaveznih cjepiva te ih nakon provjere ukinula. Uvjerili su se da obolijevali i oni koji su cjepivo primili tri puta.

8. Što biste pitali ministra zdravstva g. Beroša, šefa HZZO-a g. Capaka ili ministra Božinovića kad biste bili u dijalogu ili raspravi s njima?

Odgovor S.S.: Zamolio bih da nas samo saslušaju. Isto to molim i Hrvatsku liječničku komoru da mi daju priliku objasniti imunološke zamke „najboljeg postupka u povijesti medicine“ koji je imunološki i neurološki obogaljio stotine milijuna ljudi. Teško mi je reći, ali struka kao da ne razumije temelje imunologije. Neznanje nam je neprijatelj. Neznanje nas je gurnulo u sve ovo. Protuvirusna stanična praobrana kojom se svaka stanica pojedinačno ali i grupno brani od npr. respiratornih virusa, sliči partiji šaha u kojoj je s jedne strane moćno računalo Deep Blue a s druge šahovski amater. Naša Deep Blue obrana trenutno se ustrojava dolaskom virusa, mnogo, mnogo ranije nego joj se pridruži moćni imunološki sustav. Stanice večinom same rješavaju problem, a da toga nismo svjesni. Baš to bi trebalo objasniti ljudima, a ne ih plašiti crnim statistikama kako smo nemoćni i kako „nema lijeka“. Nismo nemoćni. Lijeka ima! Upozorio bih na znanja koja se, čini se, preskaču u sveučilišnoj nastavi pa liječnici o ovome malo ili ništa ne znaju. Neznanje povećava anksioznost zbog koje donose ishitrene, neutemeljene, a time i pogrešne odluke. Objasniti ću sasvim kratko. Stanična praobrana počela se razvijati još u vrijeme Carstva jednostaničnih bića. I bakterije napadaju virusi od kojih se brane! Praobrana se aktivira na svim „punktovima“ o kojima ovisi umnožavanje virusa. U idealnoj zdravstvenoj situaciji situaciji virusi ne mogu ući u stanicu, ne mogu skinuti omotač da bi prepisali genom, ne mogu ga umnožiti niti prevoditi u slijedove aminokiselina, ne mogu sastavljati građevinske blokove u nove viruse, ne mogu izlaziti iz stanica. Naše stanice same proizvode moćne lijekove, same proizvode antivirusne „antibiotike“. Signalima odmah obavještavaju okolne nenapadnute stanice da se pripreme za obranu, a ove opet signal prosljeđuju dalje. Dojave o uljezu putuju tijelom poput valova. Tako komuniciraju čak i jednostanične sive sluzave plijesni. Sve stanice s jezgrom ove signale primaju i šalju dalje. Zamislite tvornicu s tekućim trakama za proizvodnju automobila. Na jednoj se traci kroje limovi, drugoj sklapaju dijelovi motora, trećoj se lakira, četvrtoj ugrađuju kočnice, petoj se tapecira itd. U staničnoj obrani, sve proizvodne linije koje bi omogučile umnožavanje virusa – trenutno staju! Ako ipak dođe do proboja, a govorimo o periodu inkubacije, virusnoj invaziji suprostavlja se sporiji ali moćan imunološki sustav. Naoružan je „krstarećim“ raketama koje cilj pogađaju nanopreciznošću. Treba znati da su u temeljima ove praobrane ugrađeni elementi za ustroj najsloženije, tzv. specifične imunološke obrane. I jedna i druga ovisne su o pravilnoj međustaničnoj komunikaciji, o signalima koje „orkestriraju“ interferoni. Interferonska signalizacija nešto je najpreciznije što je u prirodi Bog stvorio, znanje o tome moćan je alat da nismo nemoćni, nego moćni, superiorni. Prilika reći kako su ova znanja trebala kroz proizvode biti realizirana na Imunološkom zavodu u obliku interferonskog spreja. Prirodni nativni interferoni dobiveni od ljudi koji bez simptoma svladavaju COVID-19, u inhalatornom spreju bi se davali onima koji to više nisu u stanju. Zdrav čovjek reagirao bi u tijelu bolesnog! U vezi toga kontaktirali su me strani ulagači. Psihoemotivno zastrašivanje, bombardiranje smrtima „s“ koronavirusom, proizvodnja je noceba, a to je antimedicina.

Eto to bih pokušao objasniti ministru zdravsva, ministru policije i ostalima. Tražio bih trenutno uklanjanja s televizijskih ekrana koronascenografiju, on-line titlovanje bolesnih i mrtvih, laganje o „izliječenju“ onih koji su ozdravili sl.

9. Moramo Vas pitati i za Imunološki zavod. Mnogi ozbiljni ljudi zdravstvene struke smatraju da hrvatske vlasti pod diktatom globalističkih farmaceutskih divova ne dopuštaju oživljavanje Imunološkog zavoda kako bi imali što manju konkurenciju u izradi i plasmanu cjepiva. Što Vi kažete na to?

Odgovor S.S.: Poručio bih „ozbiljnim ljudima zdravstvene struke“ da su „teoretičari zavjere“. Imunološki zavod uništen je ozakonjenom korupcijom, drskim lopovlukom, množenjem podobnih i proganjanjem sposobnih. Oživiti se ne može, barem ne vidim kako. Zavod je mrtviji od pleistocenskog fosila, gotovo je deset godina na grbači naroda, na državnoj „sisi“ s koje ga oportunisti nemaju hrabrosti maknuti. Boje se tektonske napukline u svom biračkom tijelu. Javnim novcem drže Imunološki zavod na „respiratoru“, ne zbog građana nego zbog sebe. Zadnja šansa bila je Visia Croatica, model po kojem je Imunološki zavod trebao preći u vlasništvo građana. U kolonama su čekali da uplate svoj komanditni ulog. Nas, inicijatore Visia Crotice, „regulatori“ su pretresli do donjeg rublja. Pitajte sadašnjeg predsjednika države zašto je kao predsjednik Vlade dopustio bez obrazloženja poništiti natječaj za izbor strateškog partnera u kojem su građani s Visia Croaticom pobijedili nastojeći Imunološki zavod spasiti! Osobno sam napisao razvojne planove i program rada za taj nesuđeni hrvatski Feniks.

10. Kakav rasplet ove drame čovječanstva očekujete?

Odgovor S.S.: Svi čekamo drugi dolazak Spasitelja. Tko je rekao da će biti Čovjek?

11. Poštovani g. Sladoljev, poštujete li Vi i Vaša obitelje mjere zaštite od korona virusa koje propisuje nacionalni Krizni stožer, distancu prema drugima, izbjegavanja skupnih susreta, često pranje ruku, ne izlaženje iz doma osim u prijekoj potrebi…?

Odgovor S.S.: Zbog problema s akutnom astmom uzrokovanom cvjetanjem breze danima ne izlazim iz sobe. Društvo mi je uređaj za filtraciju zraka. U ovo vrijeme ne smijem biti u Zagrebu. Ne poslušavši savjet liječnika, dva puta su me zbog gušenja u polusvjesnom stanju doveli na Hitnu. Ovaj put me s Pelješca natrag u Zagreb vratila COVID-19 policija. Krizni stožer nije uvažio moju zdravstvenu dokumentaciju kao ni činjenice da nisam bio u inozemstvu, nisam u samoizolaciji, nikad u kontaktu s ikim za koga je postojala sumnja da je bio i prehlađen kao ni činjenica da je moj dom izvan naseljenog mjesta. Na pitanje da li članovi moje obitelji „poštuju“ propisane mjere ne bih odgovorio. Ponašaju se kao i obično, ja ne cinkam.

12. I velik broj uglednih znanstvenika podupire rad Kriznoga stožera. Ugledni znanstvenik Ivan Đikić pozvao je u nedjelju građane da postupaju po naputcima Stožera. Kako to komentirate i osjećate li da ste nekako sve usamljeniji u vašoj interpretaciji ovoga fenomena, što naravno ne znači da niste u pravu?

Odgovor S.S.: Usamljeniji sam bio kada sam se kao član Nadzornog odbora Imunološkog zavoda u rujnu 2009. g. usprotivio nabavci protupandemijskog cjepiva protiv „svinjske“ gripe. Bio sam prvi u svijetu koji je to učinio iz nekog regulatornog tijela proizvođača ili distributera cjepiva. Nakon mjesec dana prvo mi se „pridružila“ ministrica zdravstva Poljske. Uslijedila je istraga Vijeća Europe na čelu s dr. Wodargom koja je razotkrila tokove novca koji su od proizvođača cjepiva vodili do vrha WHOa. Ta istraga spasila me je daljnjeg progona i predložene zatvorske kazne. Moje ime je u biltenu UN-a zbog kršenja „ljudskih prava“ u Hrvatskoj.

Kod COVID-19 mišljenje sam dao dok još nije ni bilo protupandemijskih mjera. Rekao sam da se radi o gripi-sličnoj bolesti, da će imati blagi oblik, tek jedan na stotinu zaraženih pokazati će znakove bolesti. Predvidio sam da će se nezaustavljivo proširiti svijetom kako se i šire virusi prehlade, a prave razmjere zaraze znati će se nakon „pandemije“ ukoliko se naprave seroški testovi. Potpuno isto ili slično sada govore dr. Wodarg, dr. Koehnlein, dr. Markovski, profesorica teorijske epidemiologije dr. Gupta s Oxforda, a u Hrvatskoj dr. Gajski, dr. Vrček i brojni liječnici s kojima se osobno poznajem.

U svijest mi se duboko urezala crno-bijela fotografija iz 1939. g. snimljena u njemačkom brodogradilištu. Stotine glava okrenute u smjeru odakle govori motivacijski nacigovornik, a jedna gleda na drugu. Jedino što na toj fotografiji primjećujete je ta glava. Druge ne primjećujete.