Hrvatski jezik

Čujem da ste podigli svoj glas u obranu hrvatskog jezika i hrvatskom pisma.

Čestitam Vam na odvažnosti!

Na taj način Vi se, kao rijetko tko na našem hrvatskom području posebno na području Hercegovačko-Neretvanske županije, svrstavate među one koji ne zaboravljaju da Narodi ne ginu dok njihov jezik živi! I da su stari jezici korice u kojima se krije nož duha!  (Mudroslovice str. 72). Prema tome i Vi podržavate činjenicu da hrvatski narod neće nestati u Županiji dok je hrvatski jezik živ i hrvatski jezik čuva hrvatski duh! Za iste vrednote borili su se naši stari franjevci.

jezika slovinskog (čitaj hrvatskog) što ga je sastavio fra Ljudevit Lalić iz Ružića. Rječnik sam predstavio na Mostarskim danima hrvatskog jezika. Predložio sam da se rukopis treba prirediti za tisak i objaviti. Samo jedan profesor – i on iz Zagreba – podržao je moj prijedlog. Kad je rječnik Blago jezika hrvatskog uzeo u ruke akademik dr. Dalibor Brozović uzdahnuo je: ”mi hrvatski leksikografi nismo znali da postoji tako dragocjeno djelo!” Nitko se od profesora, studenta, suradnika sredstava informiranja nije zainteresirao za ovo stoljetno otkriće. I onda je trebalo to jedinstveno otkriće zašutjeti. To nisam htio dopustiti, pa se ovaj Rječnik mogao vidjeti na TV ekranima i po njemu po koja rečenica pročitati u novinama.

Zvao sam Veleposlanstvo Republike Hrvatske pa smo 8. srpnja Rječnik predstaviti u Sarajevu. Dan kasnije 9. srpnja najavio sam i predstavio Blago jezika hrvatskog u Domu Hercega Stipana Kosače u Mostaru u 20.00 sati. Bilo mi je žao što ni jedan profesor hrvatskog jezika, ni jedan student Sveučilišta u Mostaru, a da ne spominjem učenike, đake, srednjoškolce i studente te profesore i nastavnike gimnazija i srednjih i osmogodišnjih škola. Nitko od tolike hrvatske populacije u Mostaru nije se udostojao doći i pogledati taj najstariji rječnik hrvatskog jezika u kome je svaka zapisana hrvatska riječ – a njih ima preko 20.000 – starija od 300 godina.

I događa se ono što se događa.

”Narodni je jezik vremena svakog ono bio, što je najviše prigledao, u koji sve sile uma svoga uložio, sve darove srca svog izlio; kao zjenicu duha svoga, kao dušu vlasti svoje, kao proroka slave svoje, za koji i oružja se hvatao, vojevao i umirao kao poklad, koji kada jednom stračen, ne bude povraćen.

Zatareš li narodni jezik, zatro si narod… Ostani kost i mozak, ostani krv i koža naroda koga ista: kako jezik mijenja – drugo mu ime dajte, nije narod isti. Po jeziku narodi vjekuju i gospoduju; kako im ga uzmeš – sługuju. Ne plašite se truda i napora, na znojnom čelu se lovor list najljepše zeleni”… “Ja kucam, na vaša srca, ja molim za moju, za našu domovinu poručujući majkama glasom groma jačim, srcem sunca žarčim; Budite vi žene hrvatske čuvarice svete vatre čistoga hrvatskog rodoljublja i budite melem ranama naroda hrvatskoga: budite meki rubac narodnoj suzi. “

Naučite lijepi jezik roda svoga i sijte sjeme čistog jezika hrvatskog!

“Što ni jedan narod na svijetu, eto mi Hrvati moramo činiti, mi moramo u svojoj kući rođenici sami sebi govoriti i sami sebe opominjati, da se kanimo tuđinštine, te da svoj mili jezik čuvamo! Pođite čitavim svietom, obiđite sve gradove, svagdje ćete viditi, da svaki narod sbori svojim jezikom, ta tuđom jeziku ne da pristupa i da se proti tuđinštini bori i rukama i nogama. A eto u nas Hrvata kao da sve to ide naopako! U nas se sladki materinji glas zapušća i zanemaruje, pa ne samo, da se prihvaća tuđi jezik, nego ima još naših sinova i naśih kćer, koji se stide svog materinjeg jezika, stide se reći, da su čeda Herceg-Bosne, stide se priznati, da su im roditelji ‘dunđeri ‘ ili ini obrtnici – htjele bi valjda, da su  čak kraljeva djeca, ili ako ništa drugo, a to, da im u žilama teče plava krv.

Sramota za takove izrode, ako se u obće sramiti mogu, jer tko zanieče svoje roditelje i svoju rodenju grudu, taj ne zaslužuje ni da ga zemlja nosi!

Ima na žalost u nas mnogo takovih, koji se ‘pogospodiše’ i kojim odmak zasmrdje i zemlja rođenica i materinji jezik, – misle jadni, da će, zaniekav svoj rod i koljeno, steći u svietu Bog zna kakovu sreću, misle, da će ih tuđinstvo onakim žarom prigrliti, kao rođena majka, a ne će da se sjete divnog Preradova ”Putnika” gdje veli:

”Tuđa zemlja ima svoje,

Ne poznaje jade tvoje!”

Reda je, da se proti ovakim odrodima mora javno ustati i svagdje prezirom susrećati one, koji se kite tuđim perjem, koji zanemaruju svoj materinji jezik, koji uvlače (u) naš narod tuđinstvo!

Jezik je narodni bitstvo naroda, on mu je štit i tvrđa proti navali tuđinstva, po njemu se raspoznaju narodi, pa bi bila sveta dužnost čuvati ga sveta i neokaljana, da tako lakše odolimo našem neprijatelju!

I mi u Herceg-Bosni evo moramo ustati na obranu svoga narodnoga jezika, a da proti komu, već u prvom redu proti našoj domaćoj inteligenciji, koja je tobože izučila škole, proti toj inteligenciji moramo ustati i javno je pred čitavim svietom žigosati, što zanemaruju svoj narodni jezik, jer misle jadni, da ne bi bili inteligentni, ako ne progunđaju nekoliko ‘njemačkih ‘ rieči na ulici, – baš kao da ih eto po tome sudi sviet! A onda i proti onim doseljenicima, koji na našemu pragu naś jezik vrieđaju.

Osobito je naš krasni spol zabrazdio, i to baš onaj dio krasnog spola, koji bi imao u školama odgajati narodni podmladak, i baš one, koje bi u nježna srdca naše dječice imale usaditi čuvstvo rodoljublja i ljubavi prema materinjem jeziku, one hrđavim primjerom prednjače u tom svima i svagdje govore njemački, a hrvatski se stide i govoriti.

Sramota! Kad prođemo po ulicama u Herceg-Bosni, pa da ne čujemo našeg naroda, ne bi ni znali, da smo u Herceg-Bosni, već negdje u Njemačkoj, jer svi su nadpisi na dućanima njemački – (devedesetak godina kasnije engleski), kao da naši trgovci ne bi prodali svoje robe, ako nemaju njemačke nadpise.

Radi koga to čine? Zar radi onih stranaca, koji se doseliše u naše zemlje i koji nam ispred nosa otimaju komad kruha, pa da zar za njihovu ljubav nadpise na našim dućanima pišemo njemački? Mjesto, što bi mi imali njih prisiliti, da se služe našim narodnim jezikom, eto naši trgovci to čine njima za hator! Ili se možda to čini radi činovnika, ne, to ne smije biti, činovništvo je radi naroda, a kao takovo mora znati i služiti se narodnim jezikom, pa radi njih ne smijemo zanemariti svoj narodni jezik, a s čega dakle to čine naši trgovci? Radi koga? Radi nehaja i robskog duha, kojim su naučili popušćati tudincima.

Na žalost naši trgovci najviše rade u prilog germanizacije (i anglikanizaciji), jer ne samo u svojim nadpisima na dućanima, nego i u korespodenciji upotrebljavaju njemački (i engleski) jezik, a osobito sa strancima. To ne valja i znači, da naši trgovci nemaju svog trgovačkog ponosa, kad s onim – tko ga dnevno iscrpljuje i kome je u interesu, da bude s njim – mora njemački korespondirati!

To ne smije biti, naši bi trgovci trebali imati ponosa i naučiti sve one, koji od njih korist crpe, da se s njima služe samo hrvatski, jer to zahtijeva od nas naš narodni ponos.

”Ustanimo otvoreno proti svim širiteljima tuđinštine, jer se tuđinštinom ubija narodni duh, ruši narodno pravo, oskvrnjuju narodni osjećaji i otima narodni kruh, pa tjeramo tu kugu sa narodnog tiela, ako nam je do sreće i napredka našeg naroda ”. Na taj način će se ostvariti i druga: ”Hrvatska Hrvatom! To neka bude Vaša lozinka, Vaše geslo, budete li Vi složno i uztrajno radili pod tom svetom devizom, budite stalni, da družtvo, koje evo danas osnivate bude jak i neoboriv bedem protiv svim navalama tuđinskim, ma od koje strane dolazile. U to ime: Nek vas Bog pomogne! ” (Ipak se kreće, Osvit, 7/1904., br. 85, str. 1.).

Poznato Vam je da HKD “Napredak” organizira prigodne tribine sa ciljem da naši suvremenici bolje upoznaju hrvatsku povijest i hrvatski jezik da bi se bolje osvijestili. Međutim, veliki broj naših sugrađana i Hrvata čuje za navedenu manifestaciju, ali ne želi sudjelovati ni čuti riječi poruke i pouke. Da taj nehaj nadoknadim, ja sam odlučio objavljivati studije i predavanja Napretkovih tribina u zasebnim knjigama i na taj način poruke Tribina učiniti bližim i dostupnijim hrvatskom narodu u Županiji i na širem području.

Daj Bože, da na taj način preko knjige postignemo željeni cilj!

Zahvaljujem Vam na pažnji i pomoći za moje dosadašnje podvige – uz podršku i pozdrav

fra Andrija Nikić, predsjednik HKD ”NAPREDAK”

—
^[1] Objavljeno, Motrišta, Matica hrvatska u Mostaru, br. 117.- 118., Mostar, 2024., str. 97.-99.