Ukorak s vremenom

HERCEGOVAČKOM LJETOPISCU FRA ŽARKU ILIĆU (1934.-2022.)

U organizaciji HKD Napredak i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti održan je susret posvećen hercegovačkom ljetopiscu fra Žarku Iliću.

pismo (PDF) | plakat (PDF)

HERCEGOVAČKOM LJETOPISCU FRA ŽARKU ILIĆU (1934.-2022.)

Fra Žarko Ilić

Minula su tri mjeseca od rastanka s fra Žarkom Ilićem, dušobrižnikom, pokretačem i urednikom časopisa Kršni zavičaj, novinarem i piscem. Bilo je to dovoljno vremena da se prelistaju Kršni zavičaji, vjerodostojni ljetopis hrvatske katoličke Hercegovine i osjeti da je dobra hvala na ustima, bolja je hvala u srcu, a najbolja je hvala na djelu. To nas je potaklo da organiziramo Susret posvećen hercegovačkom velikanu i ljetopiscu osjećajući da ovaj dar budi zahvalnost ovom uzornom fratru koji je volio hrvatski i katolički puk, te franjevačku zajednicu kao dušu svoju.

Kršni zavičaj ima značajan utjecaj na cjelokupni katolički narod u Hercegovini, ali i šire. Uz to fra Žarko je surađivao u brojnim vjerskim i svjetovnim glasilima poput Glasa koncila, Naših ognjišta, Hrvatske riječi, Ike, Slobodne Dalmacije… Objavio je više knjiga – Hercegovina u Crkvi (1974.), Radosna iskustva vjere (1983.), Hercegovina sa svetim Antom (1996.) i Dvadeset godina s Gospom u Međugorju (1996.)… Sa suradnicima je priredio dvije knjige: Mučenici Hercegovačke franjevačke provincije 1941–1945. (1997.) i Izabrane pjesme Nikole Kordića (1997.) Fra Žarko je bio pročelnik Komisije za pravdu, mir i ekologiju Hercegovačke franjevačke provincije (HFP), te od 1990. do 1993., pročelnik Komisije za pravdu, mir i ekologiju Južnoslavenske konferencije franjevačkih provincijala.

Fra Žarko je obnašao službe župnika i župnog vikara. Godine 1984. dolazi na Humac s Kršnim zavičajem na čijim stranicama je, uz ostalo, opisao njegov nastanak i opstanak, te dojmove svojih čitatelja (KZ, 50, str. 7 – 54).

„Stradanja hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu i još više nakon njega,“ piše fra Žarko, „uzrokovala su veliko beznađe. Masovna zatvaranja, oduzimanje imovine, nametanje protukršćanskog razmišljanja i odnarođivanje u prosvjeti stvorili su potištenost u dušama većine našeg nemoćnog naroda. U školskom programu je prešućivano uljudbeno stvaralaštvo hrvatskog naroda, a moralo se učiti tuđe, pogotovu obojeno bezbožnim komunističkim pogledima na život.
Uz ostalo i hrvatski đaci su morali učiti više srpske povijesti nego povijesti svih ostalih jugoslavenskih naroda (Crnogoraca, Hrvata, Makedonaca i Slovenaca) skupa. U razgovoru i medijima hrvatski književni jezik je postupno posrbljavan… Službena prosvjetna ideologija je bila bezbožna, a političarski program na prikriven ili izrazit način protuhrvatski“.

Što činiti? U dogovoru s Vladom Pandžićam godine 1970. objavljen je prvi svezak Kršnog zavičaja. Usprkos političkim progonstvima KZ je nadživio svoje političke protivnike. Iz pedeset objavljenih svjedočanstva izdvajam nekoliko citata:

„Svevišnjemu Tvorcu i čovjeka i raznolikosti njegovih jezika hvala što i našoj grani Njegovoga stabla dodijeli uza sve mu drugo prelijepo (i preteško) i tako bogatu nam baštinu pisane Riječi i riječi, u kojoj i KZ nađe svoje velečasno mjesto.

Nemali je užitak prošetati okom već i samim stranicama sadržaja svakog novog broja. Stručno i primjerno daje urednik mjesta i onom duhovnom i duševnom i faktografskom, tu i onom jučerašnjem i današnjem i sutrašnjem, i u duru i u molu, i na osmijeh i na uzdah…

A uz svu tu raznolikost našeg cvića i cvijeća dobiva se dojam, da KZ nastavlja i onom svitlom tradicijom ljetopisa franjevačkih lučonoša, i redu i rodu na diku, iz stoljeća nam onih i minulih i nemilih.“ (Borislav Arapović akademik)

Ivan Povšnar, fra Žarkov kolega iz vojske u Strumici, prepoznaje: „Prvo što se jasno uočava u KZ je podjela na pet područja: Prošlost, Sadašnjost, Budućnost, Mali zavičaj i Prilog o Medjugorju. I onda možemo čitati odlične zapise…

Čitao sam odlične članke iz povijesti…: Život Hrvatskih katolika pod Turskim zulumom u 15. i 16. stoljeću (43. KZ, 17 – 23), Srušene kršćanske crkve u BiH za vrijeme turske
vladavine (47. KZ, 45 – 46), …a nakon daljnjih istraživanja… saznajemo o srušenju čak 488 crkava.

Jako vrijedni su zapisi o mučenicima… o Divi Grabovčevoj, film Divin krik s Vrana (45. KZ, 99 – 107), Zablistala žrtva Dive Grabovčeve, opera (49. KZ, 137 – 145). Odličan je
zapis Mučenik fra Ivan Rozić/ O 440. obljetnici njegove smrti (48. KZ, 63 – 66). Kakvi podaci! Zapis na turskome jeziku sačuvan u arhivu Franjevačkog samostana u Zaostrogu…
u godini 1575. Na fotografiji možemo vidjeti kapelu nad grobom fra Ivana Rozića, čitati možemo o 14 neobičnih ozdravljenja samo u godini 1797. i u godini 1798. Čitati
možemo i o hodočašćima na mučenikov grob.“

Frano Mikulić Jukić piše: „Pritisnuti razno-raznim nedaćama teških i surovih godina komunističke diktature, proganjani i obespravljeni u svakome segmentu Vašega
djelovanja, ostali ste uspravni i uporni u svome naumu i velikoj želji da napaćenom hercegovačkom puku i cjelokupnom hrvatskom narodu prenesete dašak vjere i istine, kako
bi im olakšali životnu patnju i vjekovnu težnju za svojom Domovinom.“

„Znam hrabrost fra Žarka da je više vodio računa o KZ nego o sebi, piše Mate Sušac, jer ako bi pogriješio po volji bande urednik bi bio kažnjen a KZ bio zabranjen.“
Drinovčanin akademik Anđelko Opačak piše iz Osijeka: „… glavni urednik fra Žarko Ilić… je iz godine u godinu neumorno i uporno stvarao i prepoznavao događaje pretačući
ih sa svojim brojnim suradnicima u pisanu riječ, tekst, ocrtavši sebe i svoj životni put, profesionalni put svećenika i urednika KZ, zbornika kojeg sam uvijek doživljavao kao izraz
ljubavi i razumijevanja narodnih potreba i težnji u vremenu i prostoru. Danas ga smatram antologijom na lijepom, književnom, hrvatskom jeziku, koja promiče nit najnužnije
kršćanske formule u odgoju naroda.“

Liječnik dr. Zdavko Pandža svjedoči: „Zbornik je izrastao u izvanredno i vrijedno štivo zahvaljujući dosadašnjim urednicima, jasno i brojnim suradnicima…“
Prof. Ilija Matanović piše: „KZ bi trebao nastaviti dalje izlaziti barem do stotog broja. Mislim da pametnom uređivačkom politikom ima što ponuditi i zna ponuditi i
prosječnom čitatelju kao i intelektulnom krugu ljudi.“

Povjesničar fra Stjepan Krasić, dominikanac uz ostalo piše: „U jednom broju koji izlazi godišnje imao sam pregled najvažnijih zbivanja na području naše Hercegovine
nadoknađujući ono što mi je izmicalo u dnevnom tisku i medijima koji mi na drugi način nisu uvijek bili dostupni. To je bilo moguće upravo zbog toga što KZ registrira
najvažnija događanja u našoj Hercegovini u tijeku jedne godine o kojima je teško ili nemoguće naći podatke u drugim glasilima.

I kad se uzme u obzir pedeset proteklih brojeva KZ, dobiva se dragocjen uvid u važan segment života hrvatskog naroda u tom dijelu naše Domovine. I kada ne bi bilo drugih
razloga da taj zbornik izlazi, sama ta činjenica bi bila više nego dovoljna da bi se radilo o teško nadoknadivoj šteti, kad bi on iz bilo kojih razloga prestao izlaziti.
Kao povjesničar taj posao smatram dragocjenim i zaslužnim za buduća pokoljenja. Ono što nije ostalo zapisano, nije se ni dogodilo!

…Uvijek sam se divio uredniku KZ-a vrijednom fra Žarku Iliću na ljubavi kojom je pratio i registrirao sva moguća zbivanja u nastojanju da mu ništa važnije ne promakne, ne
nalazeći pritom uvijek razumijevanje kod drugih. Koliku uslugu on čini za povijest neka mi posluži usporedba s drugim vrijednim hercegovačkim fratrima kao što su fra Lovro
Ljubušak, fra Petar Bakula, fra Bazilije Pandžić i neki drugi, bez kojih bi naše poznavanje prilika iz njihova vremena bilo mnogo siromašnije s tom razlikom što su oni napisali
jednu ili dvije stvari, a fra Žarko već punih pola stoljeća svake godine po jedan zbornik ispuni izvještajima o gotovo svim važnijim zbivanjima u kršnoj Hercegovini…
Više puta sam rekao svojim prijateljima da fra Žarko zaslužuje da mu se podigne spomenik nakon što je on kao svjedok svog vremena drugima podigao pedeset takvih
spomenika! S poštovanjem i najboljim željama našem vrijednom fra Žarku Iliću…“

Naša prošlost, sadašnjost i budućnost umnogome bi bile siromašnije bez KZ. Tome se pridružuje i književnica Anka Petričević: „Mogu naglasiti da je potrebno da Zbornik i dalje bude objavljivan i da će mnogim domaćinstvima donositi koristi. Ta on je tako lijepo, dostojno uređen, tehnički dotjeran, posebno naslovna stranica, zahvaljujući Grafotisku u Grudama.“ … (S. Marija od Presvetoga Srca, OSC, Anka Petričević)

Povijest Katoličke crkve, hrvatskog naroda, franjevaca, Hercegovine, a posebice humačke župe od sada je gotovo nemoguće pisati a da se u isto vrijeme ne otvore korice Kršnog zavičaja. Upoznavanje vrijednosti Kršnog zavičaja predstavio je akademik Vlado Pandžić, a olakšanje korištenja objavljenih priloga nudi Bibliografija Tomislava Primorca i Drage Tomića. Svima onima koji su na bilo koji način založili i pridonijeli tome da je objavljeno pedeset svezaka Kršnog zavičaja, najiskrenije zahvaljujemo.

Humac 9. svibnja 2022.

fra Andrija