Obljetnice

Stoljetnica Hrvatskoga kulturnoga društva Napredak

PROGRAM PROSLAVE NAPRETKOVE STOLJETNICE

HKD Napredak Mostar proslavilo je 2002. godine svoju stoljetnicu postojanja, a mnoštvo nazočnih, među kojima i dosta uglednih osoba bilo je svjedokom vrlo lijepoga programa upriličenoga za taj dan. Nezaboravan bijaše to doživljaj za sve one koji su taj dan bili u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače i uživali u sadržajima bogatoga programa.

Pozdrav na početku svete mise

Dragi Napretkovci! Dragi prijatelji! Dragi gosti!

Jutros smo se okupili u ovoj dvorani da proslavimo sv. Misu zahvalnicu za sve utemeljitelje i članove Napretka. Svjesni smo, kada uživamo slatki plod, trebamo se za zahvalnošću sjetiti tko je zasadio voćku. Zahvalnost je, naime, jedna od onih stvari koje se ne mogu kupiti. Ozračju radosti u povodu Napretkove stoljetnice što ga udišu duše svih nas i naših sugrađana Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” Mostar želi danas dati svoj specifični obol.

Na početku našeg današnjeg druženja, pozdravljam sve nazočne, a posebno naše goste, koji su se slili u Mostar s raznih strana. Bilo bi ih još, ali su ih neodgodivi poslovi od nas odvojili, ali, kažem vam, oni su danas s nama.

Napretkovu stoljetnicu u Mostaru slavimo s misom zahvalnicom, postavljenjem spomen-ploče, koja označava početak obnove Napretkova konvikta, te svečanom skupštinom i Napretkovim povijesnim kalendarom za 2003. s kojim nastavljamo novo stoljeće.

Napretkova stoljetnica u Mostaru je jedinstvena i po tome što je ona uočnica svečane akademije koja će se održati u Sarajevu 28. rujna.

Na početku ovog druženja dozivam vam u pamet da je Napredak najstarije kulturno društvo s hrvatskim predznakom u Bosni i Hercegovini. Ideja koja je začeta među hercegovačkim franjevcima, rodila se i postajala tako prepoznatljiva u minulih stotinu godina da je HKD Napredak jedno od tri najzaslužnije kulturne organizacije u cijelom hrvatskom narodu. Hrvatsko kulturno društvo NAPREDAK stoji uz bok Hrvatskoj akademije za znanost i umjetnost, te Matici hrvatskoj. Hrvatska akademija je dala i daje prepoznatljive obrise hrvatskoj kulturi i civilizaciji, Matica hrvatska se spustila s knjigom među priprosti puk, a Napredak je prihvatio za ruku poslovično nadarenu a siromašnu djecu i pokazivao i pokazuje put u svijet pomažući im da se školuju te ne uzima samo knjigu nego stvara knjige i izgrađuje hrvatsku kulturu i civilizaciju. Kako su bili dalekovidni hercegovački franjevci kada su davne 1902. u Franjevačkom samostanu u Mostaru utemeljili ovo grandiozno Društvo.

Kolijevka mu je položena u prostorijama provincijala hercegovačkih franjevaca. Kum mu je bio provincijal fra Augustin Zubac, krstitelj biskup fra Paškal Buconjić, slavu mu širila Kršćanska obitelj i Osvit. Rastao je i stasao uz nesebičnu pomoć dalekovidnih sinova hrvatskog naroda, te dobročinitelja i ljubitelja hrvatske nade – novih kulturnih djelatnika i znanstvenika. Ono je od trojice Nobelovaca među hrvatskim narodom odnjihalo dvojicu: Ivu Andrića i Vladimira Preloga.

Danas mi u Mostaru obilježavamo stotu obljetnicu Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru slavljenjem svete mise zahvalnice. Sjetimo se u ovoj svetoj misi preminulih utemeljitelja i djelatnika u povijesti Potpornog društva, odnosno Napretka tijekom minuloga stoljeća. Sjetimo se preminulih koji su u životu ostvarili svoje životne pozive uz pomoć Potpornog društva, odnosno Napretka. Svima njima neka Gospodin bude vječna nagrada.
Molimo Gospodina i za današnje Napretkovce, sve djelatnike, naše dobročinitelje da nam Gospodin bude u pomoći danas i u sve dane našega života, kao i za one koji će nastaviti ovo plemenito djelo u korist brata čovjeka, na poseban način hrvatsku mladež u Mostaru i cijeloj Napretkovoj obitelji.

PROPOVIJED
Mt 25, 31-40

Današnji tekst iz evanđelja uistinu je sudbinski Isusov navještaj. Ima on, istina, i tešku, tamnu perspektivu vječnog odbačenja, ali i svijetli navještaj konačnog spasenja. S jedne strane: Dođite blagoslovljeni, a s druge: Odlazite, prokleti su Isusovo upozorenje da postoji sudbonosni, krajnji, neodgodivi i neponovljivi trenutak povijesti spasenja. I za čovjeka pojedinca i za sve čovječanstvo. No nitko nije predodređen za vječnu propast. Svi su Božji uzvanici.

U današnjem evanđelju Isus nam je otkrio zakon svoga suda. On poručuje, okreni se, čovječe, oko sebe! Gle, posvuda uokolo čekaju tvoju dobrotu. 
Mi smo iz molitvenika u kolincima učili što kršćani trebaju znati i vršiti, nabrajali i djela milosrđa tjelesnih (gladna nahraniti…) i djela milosrđa duhovna (neuka poučiti…). Ta kolinca su upozoravala na najlakši put spasenja: put dobrohotne i dobrotvorne ljubavi. Ne zaboravimo, osim euharistijske Isusove nazočnosti treba ga znati prepoznati u svakom čovjeku koji treba tvoje ljubavi, dobrote, milosrđa, molitve… Kojega li i kakva iznenađenja i za jedne i za druge kada na posljednjem susretu prepoznaju Isusa u onima koje su odnemarili ili u onima kojima su bili uslužni! U ovom se evanđelju skriva klica teologije o anonimnim kršćanima. Tu je ujedno naznačena sva širina Božjega plana spasenja jer, Bog doista hoće da se svi ljudi spase (1 Tim 2,4).

Odlomak iz evanđelja što nam još odzvanja u ušima želim povezati uz djelatnike Potpornog društva, odnosno Napretka tijekom minulo stoljeće. Ovaj odlomak je najprije prihvaćen kao program, a potom životni zadatak tijekom djelovanja Društva. On je to bio na početku našeg Društva poticaj, on se ostvarivao kroz pokoljenja napretkovih djelatnika i on je ponovno Napretkov program na početku druge stoljetnice. On ostaje trajan.

Utemeljitelji i djelatnici Potpornog društva, odnosno Napretka, koliko je meni poznato, činili su i druge poticali činiti da vrše djela milosrđa duhovna i tjelesna. Uz to brinuli su se i otvorili široko polje rada i tražili pomoć kod časnih sestara franjevki. Razvijena karitativna djelat¬nost potvrđuje da su se preko Društva darovani prilozi pretvarali u slatki kruh, koji je snažio duh i krijepio tijelo. Potporno društvo, odnosno Napredak i brojna specijalizirana društva i ustanove, što su nicale i rasle na hercegovačkom kršu i bosanskim prodolinama, dokazuju kršćansku i napretkovsku osjetljivost za narodne potrebe i širokogrudnost da omoguće nesebičnjacima prinijeti boljitku ove zemlje.

Pobornici civilizacije ljubavi smatraju ovo Isusovo evanđelje temeljnim. Ono itekako kršćanima, a i svim ljudima skreće pozornost na minuli i sadašnji tijek povijesti.

Mi suvremeni Napretkovci trebamo s ponosom priznati da su naši pređi gradili i nama ostavili u amanet poruku da se velika, eshatološka budućnost i Napretka gradi sada, našim zalaganjem za ovaj svijet, za ovo društvo u koje nas je stavila Božja providnost. Želimo stoga razbuditi u nama brigu za izgradnju ove zemlje gdje – je raslo puno stoljeće i gdje već sada – raste tijelo nove Napretkove i ljudske obitelji koja već može pružiti neku sliku novoga svijeta. Vrednote čovječjeg dostojanstva, bratskog zajedništva i slobode – sve te dobre plodove prirode i našega truda koje budemo po Gospodinovoj zapovijedi i u njegovu Duhu na zemlji razmnožili – naći ćemo poslije opet kada Krist bude predao Ocu vječno i sveopće kraljevstvo, kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira (usp. GS, 39). U tom smislu, saborska konstitucija Radost i nada (br. 93) govori o golemom poslu što ga kršćani, u zajedničkoj suradnji sa svim ljudima ovdje na zemlji, trebaju obaviti, a o kojem trebaju dati račun Onome koji će ih suditi u posljednji dan.

Povijest Potpornog društva, odnosno Napretka potvrđuje da su naši pređi zdušno prihvatili navedeni evanđeoski program i pomagali svome bližnjemu, posebno čovjeku u nevolji. Izlaganja što smo ih slušali na Znanstvenom skupu odškrinula su vrata u pojedina djela milosrđa tjelesnih i duhovnih što su postajala stvarnost kroz Napretkovu stoljetnicu.

Zaista, redovito naši su pređi preplićali svoje višestruko i raznovrsno djelovanje s brojnim djelima milosrđa duhovnih i tjelesnih. Više djelima nego riječima pokazali su svojim vjernicima da ne postoji bol koja se ne može liječiti. Tako nikakva rana starog Adama nije ostala bez pronađenog balzama i nijedan ožiljak, a da ga milosna ruka iz ljubavi prema novom Adamu nije liječila.

Četrnaest je djela milosrđa kao što je četrnaest uzvika za dobro, četrnaest putova sposobnih da po djelima ljubavi idu u neizmjernost. Takva ljubav je u svako doba godine dozrijevala i svatko je prema svojoj potrebi mogao ubi¬rati odgovarajuće plodove. Bogu hvala za sve!

Pokušajmo i mi pronaći sebe u tim djelima milosrđa koje nije potrebno samo naučiti nego i živjeti!

U 12 sati otkrivanje spomen – ploče

Napredak je, kako vam je poznato, razvijao višestruku, a na poseban način kulturno-odgojno-stipendijsku djelatnost. Da što više oplemeni srdaca i umova odgoji, hrvatski domoljubi u Mostaru sagradili su vlastiti Konvikt. Konvikt je građen 1905., a nadograđen 1926. godine. Napretkov konvikt u Mostaru materijalizira sve one napredne europske ideje koje je hrvatski narod razvijao na našim prostorima s kraja XIX. i početka XX. stoljeća. On je tijekom svog postojanja predstavljao žižu kulturnih aktivnosti u Mostaru. Teško je naći značajniji objekt u Hercegovini, koji nije sakralnog karaktera, a koji tako zorno svjedoči o kulturnoj povijesti hrvatskog naroda na području Mostara, Hercegovine, ali i šire. U Konviktu su imali smještaj i prehranu nadareni đaci iz Hercegovine od njih deset u početku do preko pedeset kasnije. U Mostarskom konviktu, prema sačuvanim statistikama, izmijenilo se preko 500 gojenaca. Uz njih broj srednjoškolaca i studenta koji su dobivali pomoć posredstvom Napretka narastao je na preko 2.000 stipendija i još većeg broja koji su dobivali i dobivaju povremenu potporu. Velik je to broj. A duša Konvikta bile se naše časne sestre franjevke koje u Hercegovini djeluju preko stotinu godina.

Zgrada Napretkova konvikta posljednjih gotovo pedeset godina bila je ničija i svačija. Rat je, na poseban način, ostavio na njoj ožiljke na vanjštini i nutrini. Nastojanjem brojnih ljubitelja Napretka, a posebice dogradonačelnika Nevena Tomića pronađeni su novčani izvori kod Svjetske banke i današnjim danom, nadam se, započinje obnova Napretkova konvikta u Mostaru.

I dok očekujemo prvotno i pravo lice prošlostoljetnog graditeljstva, nosimo u svijesti konkretiziranu civilizaciju ljubavi na zemlji. Danas Napretkov konvikt u Mostaru, kao hram kulture u obnovi, oponaša težnju svoje probuđene institucije da “bude u svijetu”, onako kako je Heidegger u prvoj polovici dvadesetog stoljeća prenuo europsku misao iz “zabora¬va bitka”. I na zgradu u kojoj se nalazi sjedište HKD Napretka Mostar postavljamo, privremeno, spomen-ploču kao znak zahvalnosti utemeljiteljima i dobrotvorima Potpornog društva, odnosno Napretka kako bismo dok čitamo riječi njezine poruke osjećali onu istu ljubav i uzdarje harnoj uspomeni hercegovačkog fratra u kojeg je ljubav i dosjetljiva i bez granica.
Neka ta poruka budi u svima nama izraz zahvalnosti i izvor snage za vlastiti doprinos Napretkovoj dobrobiti!

Na ploči stoji:

(Napretkov grb) i tekst:

U SPOMEN NA FRA RADOSLAVA GLAVAŠA, SVEĆENIKE, REDOVNIKE, REDOVNICE I HRVATSKE DOMOLJUBE KOJI SU BOGU NA SLAVU, HRVATSKOM NARODU NA PONOS, HRVATSKOJ MLADEŽI NA KORIST, PRIJE STO GODINA USTANOVILI HRVATSKO POTPORNO I KULTURNO DRUŠTVO NAPREDAK TE SAGRADILI KONVIKT KRALJ PETAR SVAČIĆ.

NEKA U SLAVLJU STOTE OBLJETNICE HKD NAPREDAK ĆUTIMO ONU ISTU LJUBAV I UZDARJE HARNOJ USPOMENI HERCEGOVAČKOG FRATRA KOJEG LJUBAV JEST I DOSJETLJIVA I BEZ GRANICA.

OVU SPOMEN PLOČU PODIŽU ZAHVALNI 
NAPRETKOVCI!

Mostar, 14. rujna 2002. 
Ploča je dar Aluminija d.d. Mostar.

Da se ne zaboravi, predsjednik HKD Napredak Mostar zahvaljuje spomenutom darovatelju. 
Nakon otkrivanja spomen-ploče nazočni su ušli u zgradu gdje je privremeni ured HKD Napredak Mostar i razgledali prostoriju koju plaća Neven Tomić i namještaj što je darovala Općina Jugozapad u Mostaru. Predsjednik Društva fra Andrija Nikić je i ovdje zahvalio spomenutim darovateljima i zamolio Nevena da ne uslijedi deložacija Društva prije obnove Napretkova konvikta. Na to je dogradonačelnik Neven Tomić obećao da će Napredak ovdje ostati do završetka obnove i namještaja vlastite zgrade.

U 13 SATI A DOMU HERCEG STJEPANA KOSAČE 
SVEČANA SKUPŠTINA

1 Bez najave: Himna B i H
Himna – LIJEPA NAŠA – pjeva primadona sarajevske Opere gđa Ana Babić
Himna HKD Napredak

Uvodna riječ voditelja

Mlada lita – budućnost svita!

Kako lijepa narodna mudroslovica.

U prvoj godini drugog stoljeća postojanja i rada HKD Napredak vjerujem da dijelim Vaše mišljenje da rijetko tko kao naš predsjednik, naš fra. Andrija, može naći kraću a prikladniju narodnu umotvorinu za nastavak rada našeg Društva.

Dobar dan dame i gospodo! Pozdravljam Oca biskupa,provincijala hercegovačkih franjevaca, predsjednika Središnjice HKD Napredak iz Sarajeva sa suradnicima,članove Matice hrvatske Mostar,gradonačelnika i dogradonačelnika grada Mostara,predstavnike međunarodnih institucija iz Mostara,ministre,načelnike općina ,svećenike i redovnike,sve kulturne djelatnike,predstavnike sredstava informiranja,sudionike programa i sve Vas drage goste,mlade i starije napretkovce i sve one koji će postati članovi HKD Napredak.

Mostar rodni grad mnogih znanih ljudi, umjetnika,graditelja je i grad znanih Kulturnih Društava.

Najviše zahvaljujući svojim duhovnim vođama iznjedrio je jedno znakovitog imena- Hrvatsko Potporno Društvo, koje poslije kratkog rada sa sličnim Društvom iz Sarajeva točno prije 100 god. se sjediniše i novom Društvu dadoše ime HKD Napredak.

Svijetlog imena HKD Napredak već punih 100 god. sjaji manjim ili većim sjajem.

O tom mladom starcu, uvijek vitalnom, čiji su članovi stvaratelji i predsjednici a teškim i težim vremenima od ovih današnjih iznalazili načina da HRAST olistava i kada su ga neprijatelji njegovi i naši palili, rezali i korijenje mu vadili kazivat će predsjednik Glavne podružnice u Mostaru prof. dr. fra. Andrija Nikić.

Dragi Napretkovci,

Dragi prijatelji mladeži i kulture,

Dame i gospodo!

Povijest Hercegovine u XIX. i više desetljeća XX. stoljeća više je povezana uz franjevačko starješinstvo nego uz sultane, pape, careve kraljeve, poglavnika, i predsjednike, odnosno predsjedništva i druge vlastodršce. Sudbinu pokrajine od četrdesetih godina upravljali su franjevački poglavari. A opet cijelo se razdoblje započinje epohom fra Petra Bakule, nastavlja epohom provincijala i biskupa fra Paškala Buconjića, te rektora fra Radoslava Glavaša i provincijala fra Ambre Miletića da bi se kompletirala legendarnom osobnošću fra Didaka Buntića, dugogodišnjim radom za Napredak i mučeništvom provincijala dr. fra Leona Petrovića, te svjedočkom dosljednošću velikog broja hrvatskih rodoljuba, Napretkovaca I višestrukim radom dr. fra Dominika Mandića.

Godina 1949. odrezala je i mostarskom Napretku krila, a potpisi Jure Begića, dr. Ive Sunarića i Alojza Benca, članova Komisije za likvidaciju Hrvatskog kulturnog društva Napredak, br. 1/1949., od 31. ožujka spomenute 1949. zadali su Društvu smrtonosan udarac.

Pripadamo zahvalnoj generaciji koja je 1990. ne samo Napredak poput feniksa oživjela nego, koja, evo, 2002. godine sa zahvalnošću, dostojanstvom i pravednošću slavi prvu Napretkovu stoljetnicu. Prepoznali smo da je, HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO Napredak najstarije kulturno društvo s hrvatskim predznakom u Bosni i Hercegovini i pomažemo mu, secundum loca et tempora – prema okolnostima vremena i prostora, da kroči dostojanstveno u ovom gradu koji ima ne samo brojne srednje škole i dvije gimnazije nego i svoje Sveučilište s fakultetima i institutima.

Tijekom minulih dvanaest godina Hrvatsko kulturno društvo Napredak Mostar održalo je 65 tribina, objavilo 46 knjiga, priredilo 16 izložaba, proslavilo jedanaest Božićnica, započelo i ostvarilo Tjedan hrvatske kulture, a u dva bili suorganizatori i objavilo četiri Napretkova povijesna kalendara. Odradili smo ukupno 125 manifestacija. Na navedenim manifestacijama predsjednik je održao prosječno po dva govora.

Prisjećam se što je o tome tjednu objavljeno u Našim ognjištima. Djelatnosti od 1992. do 2002.

+++

U snažnom kliktanju tekućeg proljeća, prokliktava i novo deseto proljeće hrvatske uljudbe u Mostaru i šire. Ravno prije deset godina Hrvatsko kulturno društvo Napredak organiziralo je Tjedan hrvatske kulture s jedinstvenim programom. Tako je trobojno hrvatsko proljeće, s crvenim, bijelim i plavim procvalim beharom osvajalo pučanstvo u Mostaru i širem području. Ono žuđeno proljeće za kojim su isposnički čeznuli neizbrojni hrvatski naraštaji. No ledenim hrvatskim zimama i žeženim sparinama kao da se uopće nije nazirao kraj. U sveudiljnom iscrpljujućem hrvatskom postu, postilo je srce i duša. Od svega hrvatskoga, pa i od mironosne hrvatske uljudbe. U mnogi su u svom bolnom i zdvojnom beznađu pomišljali kako tom hrvatskom isposništvu uopće nema kraja. Kroz puni tjedan produljilo se slavlje uskrsnuća i hrvatske kulture i Kristova uskrsnuća.

Prije deset godina završio je prvi Tjedan u Mostaru. «U prvi kliktaj tekućeg proljeća i u tjednu Kristova uskrsnuća. S ozarenom nadom da je i hrvatsko ime u Gradu na Neretvi napokon doživjelo svoje trajno uskrsnuće. I napokon 6. travnja u franjevačkoj crkvi održan je vrlo uspješno zaključni koncert ozbiljne glazbe» – završio je svoje izvješće i razmišljanje hrvatski književnik fra Jakov Bubalo (Naša ognjišta, svibanj 1991. str.11).

Tako je obnarođena i zaključena manifestacija Tjedan hrvatske kulture u Mostaru 1991. godine. To je bio Prvi tjedan hrvatske kulture u Mostaru. Nakon toga pripremio se i Drugi tjedan. Kroz minulo desetljeće tražilo se načina da hrvatska kultura ne samo behara nego da prožima sva četiri godišnja doba. Nastavilo se radom kroz djelovanja Hrvatskog kulturnog društva Napredak, kroz višestruki rad Matice Hrvatske, djelovanje Društva likovnih umjetnika, Društva hrvatskih književnika i inih izdavačkih djelatnika.

Ratno i poratno vrijeme pokušavalo je usporiti tu manifestaciju, ali se ona probijala, mijenjala svoje naslove i evo doživjela svoj mali jubilej.

Od minulih uskrsnih manifestacija u organizaciji Napretka do Matice prešlo se ove godine na zajedničku suradnju uz potporu Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne. Od Tjedna hrvatske kulture prešlo se na zajednički naziv Uskrs u Mostaru. Za ovu prepoznatljivu manifestaciju tiskani su: Prigodni program,

Katalozi izložbi, svakovečernji programi i popratna knjiga Uskrs u Mostaru 2000. Glazbeni festival.

Ovogodišnju uskrsnu manifestaciju otvorio je član Predsjedništva Bosne i Herecegovine Ante Jelavić i istaknuo: «I ove godine imam čast i zadovoljstvo biti pokroviteljem velike kulturne manifestacije što je Matica hrvatska, Hrvatska zajednica Herceg-Bosne i Hrvatsko kultruno društvo Napredak – Mostar organiziraju u povodu uskršnjih blagdana. Ova manifestacija je okupila najmeminentnije hrvatske glazbene i likovne umjetnike te poslanike pisane riječi. I ovogodišnji kulturni događaj bit će također na vrlo visokoj umjetničkoj razini i bez dvojbe će Uskrs kao najveći katolički blagdan učiniti ljepšim i sadržajnijim. Održavanje ovakvih kulturnih manifestacija velik je doprinos razvitku i afirmaciji hrvatske kulture u Mostaru i cijeloj Hercegovini, posebno u vremenima kada se hrvatski narod u Bosni i Hercegovini bori za praktično ostvarenje svoje pune jednakopravnosti, konstitutivnosti i suverenosti» 
Ovogodišnja pak trobojna slika Grada na Neretvi, ukrisava prizore prohujalih desetljeća. I u širem kontekstu već prepoznatljiva naša manifestacija uključuje se u trokut između sličnih manifestacija u Splitu i Dubrovniku.

Od ponedjeljka do subote svaki dan se događala kultura u Mostaru

Kroz ovaj Tjedan postoji prigoda saznali više o kulturnom doprinosu “Napretka”, i Matice Hrvatske uz pomoć Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Nadat se, da ćemo se u buduće češće susretati i obilatije hraniti duhovnom hranom što će ih naša Društva pružati.

Na koncu, ali na prvom mjestu, svima slušateljima hrvatskog radija, nazočnima, vašim obiteljima, svim članovima matice hrvatske, napretkovcima i našim prijateljima na dobro došli uskrsni blagdani!

Uz navedno, od navedenih knjige veći dio je predstavljen na prigodnim tribinama u Mostaru, a druge izvan Mostara.

Predsjednik je, u istom vremenskom razdoblju objavio 57 knjiga – neke su izišle i u seriji Napretkove knjižnice, a sve u seriji Zavičajne knjižnice – Život i svjedočanstva, čiji je urednik i izdavač. U potonjoj seriji tijekom trideset i dvije godine objavljeno je već 77 knjiga. Nadalje, predsjednik je predstavio i tridesetak knjiga drugih izdavača i privatnih nakladnika – neke i više puta. Primjerice, knjigu Ivice Mlivončića predstavio je već sedam puta od Splita, preko Mostar… do Zagreba, odnosno Frankfurta gdje je njegov tekst pročitan na poznatom svjetskom Sajmu knjiga.

Dana 12. studenog 1999. usvojen je novi Statut, izabrana nova uprava Napretka i Društvo registrirano kod nadležnih vlasti u Hercegovačko-neretvanskoj Županiji. Odlučili smo se na manifestacije: Napretkove tribine, izdavačku djelatnost, Božićnicu, ustrojiti sekcije i razviti lepezu kulturnih programa. Nešto se ostvaruje, ali za to treba dobre volje, razumijevanje vlasti i materijalna pomoć.

Uza sve to mostarski Napredak je bitku vodio s prostorom. Četrdeset i dva puta išao je predsjednik nadležnim načelnicima općine dok nismo dobili napismeno rješenje da je Napretkov konvikt vraćen Društvu. Živeći bez krova nad glavom nismo imali svog stalnog sjedišta. U dobivanju i plaćanju iznajmljenog prostora izražavam zahvalnost dogradonačelniku Nevenu Tomiću i predsjedniku Napretkove Središnjice dr. Franji Topiću. Nadamo se, da nećemo dobit deložaciju prije useljenja u obnovljenu zgradu Napretkova konvikta.

Međutim, u minulih dvanaest godina još nismo uspjeli ući u proračun ni brojih općina, ni županije, ni Federacije, ni župe, ni Biskupije, ni Provincijalata, ni misija – bar onih koje drže hercegovčaki franjevci po Europi i Americi. Potonji se ispričavaju odgovorima da oni pomažu Napretkovu središnjicu u Sarajevu, a neki iz Mostara slali su određeni broj stipendija u Sarajevo da se odatle dijele. Nadalje, imajući pred očima problem beskrovlja nad glavom, još nismo skupljali članarine od svojih članova. Na prste jedne ruke mogu nabrojiti priloge što su ih pojedinci dali za potrebe HKD Napredak Mostar. No unatoč tome uspjeli smo i uz pomoć dobrih ljudi, nadamo se, uspjet ćemo i buduće ovo vrijednu kulturnu instituciju hrvatskog naroda očuvati i još više obogatiti novih sadržajima za pokoljenja koja dolaze.

Svečano obilježavanje Napretkove stoljetnice na našu radost uveličat će izvođači današnjeg programa.

Nadam se, da ćemo se bogatiji i radosniji rastati nego smo se sastali.

Promatrajući sve vas, čini mi se, da čitam u vašim očima izraze zahvalnosti utemeljiteljima i djelatnicima Društva tijekom minulo stoljeće – to su bili hercegovački franjevci, svećenici i rijetki hrvatski rodoljubi iz Mostara. Oni su tijekom jednoga stoljeće utemeljili, vodili i, nakon prisilne zabrane, obnovili i, evo, vode ovo Hrvatsko kulturno društvo u Mostaru.

Samo rijetki su mogli u svojoj pameti promatrati kako će se nakon 53 godine u ovom hramu kulture održati stoljetnica HKD Napredak, kojega je komunistička vlast davne 1949. godine zabranila.

Samo odvažni su mogli iščekivati da će, nakon 50 godina, kad je većina hrvatskog puka preživjela s hercegovačkim franjevcima, doživjeti dan da se u zdanju što su ga komunisti planirali izgradili materijalom određenim za hram vjere dočekati dan da njihovi nasljednici slave Napretkov dan kulture i vjere.

Malo ih je bilo koji su prije tridesetak godina – u vremenu nasilnog zamrzavanja hrvatskog proljeća – mislili o novom proljeću s Napretkovim beharom!

Malobrojni su prije dvanaest godina doticali svojim umom obnovu djelovanja Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” Mostar. A evo danas svi mi i cijeli naš grad – posredstvom sredstava javnog informiranja – napajamo se na hrvatskoj vjerskoj kulturnoj tradiciji koja je navršila stotu obljetnicu Napretka dajući vidljivo obilježje, značajan obol i siguran podstrijek današnjem pučanstvu Mostara i Hercegovine.
Ne preostaje ništa drugo nego izreći riječi zahvale.

Hvala našim dalekovidnim utemeljiteljima Hrvatskog potpornog društva koji su na današnji dan prije sto godina, izborom prve uprave na čelu s rektorom Franjevačke bogoslovije fra Radoslaovm Glavašem, zasadili stablo koje se razgranalo i danas prekriva znatan dio Bosne i Hercegovine, Hrvatske, dio Europe i Amerike. To stablo je rađalo i odgajalo plodove srdaca i umova hrvatskih sinova i kćeri ne samo u Hercegovini, nego i diljem svijeta. Tako je izraslo u treće kulturno stablo cijelog hrvatskog naroda!

Hvala svima koji su pratili i potpomagali rad Društva tijekom minulih stotinu teretljivih godina. 
Hvala svim suradnicima ove svečane skupštine.

Hvala gostima iz Sarajeva na čelu s predsjednikom Napretkove Središnjice prof. Topićem, hvala svim predstavnicama Napretkovih podružnica.

Zahvaljujem profesorima Radoslavu Dodigu, Draganu Šimoviću i Tihomiru Mariću na prigodnim riječima.

Hvala voditelju Miroslavu Zeleniki, koji nas je proveo kroz raznolike hodnike današnjeg programa.

Izražavam zahvalnost ravnatelju Hrvatskog doma Herceg Stjepana Kosača, prof. Ivici Roziću koji nas je i danas udomio i na svemu što je učinio da se ova svečanost u dvorani Doma Hercega Stipana Kosače ostvari!

Izražavam zahvalnost direktoru GRAFOTISKA Stipanu Vranješu i njegovim djelatnicima: Editi, Željku, Emilu, Dani, Ivanki, Mladenu, Draganu i ostalim djelatnicima na trudu što su doprinijeli da već imamo Napretkov povijesni kalendar za 2003. godinu.
Hvala svima vama što ste sudjelovali u slavlju Napretkove stoljetnice koju smo, uvjeren sam, dostojanstveno i svečano slavili.

I još jedanput hvala izvođačima glazbenog programa.

Na koncu svima vama, VAŠIM OBITELJIMA, NAPRETKOVCIMA I NAŠIM PRIJATELJIMA ČESTITAM: NA DOBRO VAM DOŠLA NAPRETKOVA STOLJETNICA I BILA OD BOGA BLAGOSLOVLJENA SVAKA NOVA NAPRETKOVA I NAŠA GODINA.
Uz pomoć dobrih ljudi, nadamo se, da ćemo još više obogatiti našu kulturu, a odgovorni u vlastima trebali bi pomoći da se to i ostvari. Daj Bože da i ovo prigodno slavlje bude poticaj nadležnima da to i učine.

 

fra Andrija Nikić

Mostar, 14. rujna 2002.