Priopćenje HKD Napredak Mostar
Petak, 17. travnja 2009.
U mostarskim novinama Dnevnomu listu, od 14. travnja 2009., str. 11., objelodanjen je članak s fotografijama pod naslovom: Obnavlja se treća džamija u zapadnom dijelu Mostara. Radi se o džamiji hadži Ali-bega Lafe, na Pijesku, u naselju Zahumu, i najava ponovne gradnje džamije hadži Saliha Temima, na Babunu, u Ilićima, koja je sagrađena nad srušenom crkvom sv. Ruže Viterbijske. Džamija je na Pijesku sagrađena prije 1631. godine. Ona je uvrštena na popis spomenika pod zaštitom države i ubraja se među najvrjednije graditeljsko nasljeđe iz osmanskoga razdoblja. Čudno je da predstavnici Medžlisa Islamske zajednice u Mostaru ne pokazuju izvadak iz zemljišnika niti podatak kada je i od koje kršćanske obitelji muslimanski darovatelj Ali-beg Lafo kupio zemljište za gradnju spomenute džamije.
Uime Hrvatskoga kulturnog društva Napretka Mostar, koje se, osim drugoga, brine za zaštitu hrvatskih i katoličkih kulturnih spomenika, upozoravao sam javnost i mjerodavne ustanove na muslimansko rušenje katoličkih i franjevačkih svetih gradnja u Mostaru, u Hercegovini i Bosni, i gradnju džamija na njima. Pisao sam i Zavodu za zaštitu spomenika kulture Županije Hercegovačko-neretvanske u Mostaru, sa zamolbom za arheološko iskapanje temeljâ zdanja na Pijesku u Mostaru. Pisani odgovor još nisam dobio. Nakon što sam vidio da se užurbano radi na ponovnoj gradnji spomenute džamije, pisao sam im ponovno, 11. travnja ove godine, i dobio odgovor da je ponovna gradnja spomenute džamije izuzeta od njihove mjerodavnosti. Za ‘utjehu’, preporučili su mi javiti se Povjerenstvu za zaštitu nacionalnih spomenika kulture u Bosni i Hercegovini u Sarajevu. Napisao sam i poslao dopis mjerodavnomu Povjerestvu u Sarajevo.
U dopisu, koji sam im poslao faksom, 11. travnja o. g., napisao sam i: „ (…) predlažem Naslovu kao nadležnoj instituciji na području BiH da se prije bilo kakvih radova na lokalitetu Pijesak u Mostaru izvrše arheološka iskapanja, te se ustanove temelji porušenoga franjevačkog zdanja, a potom da se pomogne obnoviti starije crkveno zdanje nad kojim je sagrađena mlađa džamija. Želimo saznati istinu o ovom lokalitetu. Predlažem da se ne gradi džamija na crkvi jer to je ‘kamen mali velike smutnje’ jer se u ovom kraju mnogo toga rješava na račun Katoličke crkve nego, ako se želi da na ovim stranama bude mira onda neka se reizgradi džamija pokraj crkve a ne na crkvi jer bi to bilo verificiranje povijesnih zločina.”. Odgovor iz Sarajeva još nisam dobio. Dobivam dojam da se s njime oteže dok se ne obnovi bespravno građena džamija na katoličkoj crkvi. Da ne bi bilo zabune, Mostarski zavod mjerodavan je skrb o staroj šumi(!).
Uime Hrvatskoga kulturnog društva Napretka, pitam: tko je u Bosni i Hercegovini učinio da su katoličke crkve postale naš ‘arhiv’ pod zemljom, koji nam još uvijek nije dopušteno otvoriti, njihove temelje vidjeti i pokušati ih obnoviti. U našemu radu mogu nam i drugi pomoći. Primjerice, neka nam odgovore potomci onih koji su naslijedili predaju o spomenutomu kulturo- i narodozatoru s točnim podatcima tko je i kada je to učinio i da pokažu izvadke iz zemljišnika o podrijetlu zemlje i iznosu novca koje su ‘velikodušni’ muslimanski darovatelji isplatili prijašnjem kršćanskom vlasniku zemljišta da bi na tom terenu sagradili islamsku vjersku građevinu. Stoga poručujem, Zakonom mjerodavnim ustanovama, u Gradovima, Županijama i u Federaciji, da nam pomognu obnoviti starija zdanja nad kojima su sagrađene mlađe džamije.
Pretvaranje crkve, u Sjevernomu (vojnom) logoru, u Mostaru, nakon Obrambenoga rata, u džamiju, suvremeni je primjer da se i danas crkve pretvaraju u džamije a na što se nitko od spomenutih i mjerodavnih ustanova a ni međunarodnih dužnosnika i njezine vlasti nije osvrnuo. Bojim se da međunarodna zajednica u Mostaru od Hrvata-katolika želi naplatiti neke azijske dugove. To što se radi na Cipru nije daleka prošlost. Ondje je i prvostolna crkva pretvorena u džamiju, a kršćanske se svetinje nezaustavljivo uništavaju na različite načine. Više je nego očito da osmanlijska osvajanja nisu završila ili su samo pritajenija, tananija i učinkovitija? Pitam sebe, kršćansku, uljudbenu javnost, Katoličku Crkvu i ‘pravnu državu’: – Što nam je činiti dok nam nasilnici i zloslutnici uništavaju i potiru naše samobitno i narodnosno korijenje, danas u Mostaru a sutra možda na drugomu mjestu?
Koga i kako zamoliti za pomoć u ovomu bezakonju i narodozatoru naših hrvatskih i katoličkih svetinja, na našoj hrvatskoj baštini i našemu plemenitomu, drugi i tko zna koji put, kao ‘predziđe kršćanstva’, pred osmanlijskim osvajačima i narodozatornicima? Kada će to jedom prestati i kada će se zaustaviti? – Ovaj prosvjed upućujem javnosti, jer joj ovo moradoh reći, radi svoje duše i povijesne ljudske, hrvatske i katoličke odgovornosti, i čekam njezino očitovanje.