KNJIŽNICA ZA TREĆE TISUĆLJEĆE – I TRAJNO

Hrvatsko kulturno društvo „Napredak” Mostar, utemeljili su hercegovački franjevci 1902. godine kako bi odgajali domaću inteligenciju. Kao vidljive znakove duhovnih stremljenja, uz pomoć dobročinitelja Napretkovci su gradili domove za smještaj mladeži. Domovima su okitili brojne gradove i naselja. U Mostaru postoji Napretkov dom iz 1905. godine. Njegovu gradnju je vodio fra Nikola Šimović sa Stjepanom Škrobićem, a nadogradnju 1926. ing. Miroslav Loose – s pomoćnicima.

Pred nama je Napretkova palača. Zgrada je duga izvana 27.50 m, a široka 12 m. Sama se zgrada nalazi na najljepšem položaju u Mostaru u blizini škole i u vrlo mirnom predjelu, okružena samim vilama i baščama. Vanjština je zgrade veličanstvena i ukusna, jedna od najljepših mostarskih kuća, prava palača. Služi na diku i ponos ne samo “Napretku” nego svima Hrvatima. Mogu se sretnima osjećati svi, koji su svoj dio doprinijeli za njezino podizanje i lako zaboraviti sav trud, što su ga za nju uložili.

Napretkov dom je prema izvedbi Stjepana Škrobića, prvog ovlaštenog graditelja u BiH, sagrađen 1906 godine u Austro – Ugarskom stilu. U originalnoj izvedbi, zgrada organizirana prema stilu austrougarskog vremena, imala je privlačnu secesijsku geometrijsku fasadu s plastičnom dekoracijom.
Konzervatorskim zahvatima u kasnijem periodu nestalo je tih oblika, ali je sačuvana dokumentacija koja je omogućila povratak originalnih elemenata objektu.

Objekt je u tijeku Prvog. svjetskog rata oštećen boravkom različitih vojski. 1926. godine po projektu Miroslava Loose je dograđen kat.
Teško je naći značajniji objekt u Hercegovine, koji nije sakralnog karaktera, a koji tako zorno svjedoči o kulturnoj povijesti našeg naroda na prostorima Mostara, Hercegovine, ali i šire.

To je košnica u kojoj svoje sjedište ima 1410 članova – to je uglavnom učeća mladež.
U dvadesetak tjednih radionica ovdje se izmijeni oko 320 osoba – od male dječice do odraslih slikara, znatiželjnika jezičnih tajni, ljubitelja glazbe i sudionika radionice računalstva.

Bogu hvala sve bliže smo otvaranju još jednog vrela znanja. To je Knjižnica. Znamo da se Knjižnice ne prave, one rastu (Augustine Birrell ) Knjižnice su hram ljudskih misli od vremena pojave prvog pisma prije skoro 5.000 godina do danas. Kroz knjižnice preko knjiga mi kontaktiramo s mislima ljudi od prapovijesti do suvremenog doba i postižemo jedinstvo duha ljudskoga roda.

Knjižnice su hramovi ljudskoga duha. Knjižnice su kaleidoskopi ljudskog znanja. (kaleidoskop: pogled na lijepu sliku – sažet izgled znanja- sažet prikaz znanja) P. Mantegazza – Knjižnica je ugodno mjesto boravka te mjesto prikupljanja i širenja svih relevantnih informacija, informacijske i informatičke pismenosti.[1] A knjige poput cvijetnog vrta kojeg nosimo u džepu.” Kineska poslovica- “Soba bez knjiga je kao tijelo bez duše.”Ciceron- Napraviti Knjižnicu u kući, znači podariti joj dušu. – Ciceron – “Stvari koje želim upoznati nalaze se u knjigama. Moj najbolji prijatelj je onaj koji mi daruje knjigu koju nisam pročitao.” Abraham Lincoln[2]

– “Knjige su karijera civilizacije.” Barbara Tuchman

“Određene knjige ostavile su utjecaj u povijesti, kulturi, civilizaciji i znanosti… U svakom povijesnom periodu nalazimo dokaze o moći pisane riječi bez koje bi veći stupanj civilizacije i kulture bio nepojmljiv u vremenu i prostoru.” Više vrijednih ideja se može naći u najmanjoj knjižari nego u čitavoj povijesti televizije. – Endru Ros – Dobru knjigu čini dobar čitalac. – Ralf Voldo Emerson –Knjiga nije hrana, ali je poslastica – Tin Ujević

“Samo dobar čitač piše dobru knjigu.” Ralph Waldo Emerson

– Raj sam oduvijek zamišljao kao svojevrsnu Knjižnicu. – Horhe Luis Borhes

– Knjiga je vrednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefom i duborezom, jer ona sama gradi spomenike u srcu onog tko je čita. – Egipatski zapis Tako pomažemo čistiti duše čitatelja.

– Na uzlazu u Knjižnice sam napisao: Knjige govore duhu, prijatelji srcu, nebo duši, a sve ostalo ušima. Tako uz čovjeka ne postoji ništa ljepše od knjige. Neka ove knjige budu spomenici u dušama čitatelja!

Od ideje o knjižnici do ostvarenja
Godine 1948. dobio sam knjižicu Anđeo čuvar. Ta knjiga mi je bila tako čarobna da sam priželjkivao što prije saznati što je to, koju poruku nosi, kako knjige nastaju.

-Tijekom minulih 67 godina uvelike sam otkrivao tajnu knjige. Godine 1967. objavljena je moja prva pripovijest u Glasniku Srca Isusova i Marijina.

Godinama sam nabavljao knjige tako da se moje knjižnica povećavala. Kada sam bio u vojsci pretplatio sam se na Izabrana djela svjetskih književnika. Iz vojske sam došao s koferom sabranih djela. Za vrijeme studije broj knjiga se povećavao. Nakon mlade mise otišao sam u Rim. Tamo sam uz studij teologije i povijesti pohađao i škole knjižničarstva, arhivistike, diplomatike i paleografije u Vatikanu.

Godine 1970., nakon završenog studija imenovan sam knjižničarom Franjevačke knjižnice u Mostaru. Slijedeće godine preuzeo sam knjižnicu i ubrzo proširio prostorije pet na jedanaest soba. Potom sam se dao na pisanje sastava, maturalnog rada, referata, izvješća, magistarskog rada, doktorske disertacije 1971. Kada sam završio studij postao sam knjižničar te doživio kako me ljudi sa raznih strana mole da im napišem koji prilog za časopise koji su počeli izlaziti u crkvenim krugovima kao gljive nakon kiše. Godine 1974. objavio sam knjigu Godine gladi. Potom su uslijedile knjige tako da je nastala jedna knjižnica – neki prijatelji mi najavljuju jedinstvenu proslavu kada u seriji Zavičajne knjižnice objavim sto knjiga. Taj cilj nije tako dalek. Kompletirajući serijska izdanja pojedinih Akademija, započinjao sam prikupljati serijska izdanja znamenitih izdavačkih kuća i ustanova na području Jugoslavije. Tako sam knjižni fond Franjevačke knjižnice sa cca 25.000 podigao na preko 90.000 svezaka. Posljednjih godina knjige se popisuju i, nadam se, da će uskoro postati dostupne široj javnosti.

– Godine 1990. uz pomoć prijatelja uspio sam obnoviti rad Hrvatskog kulturnog društva Napredak. Uz projekte vezane za odgoj sposobne a siromašne mladeži započeo sam s obnovom knjižnice. Obraćao sam se na razne strane i konačno mogu reći da nam knjige pristižu ne samo s užem, nego i sa širem europskog područja. Knjiga je toliko pristiglo da sam tražio metalne police. Posrećilo mi je pronaći Zlatu Banović koja je oko 1938. boravila i pohađala škole u Mostaru. Ona mi je javila da je koristila knjige iz Napretkove knjižnice. Više od duhovne hrane ona je ovdje pronašla miljenika srca svoga. S njim je sklopila brak. Ratne godine i vihor su zamele trag njezinom mužu. Kada je doznala da je preminuo, uspjelo joj je stići u Toronto. Tamo je pronašla Ladislava Krmpotića i s njim živi u sretnom braku dugi niz godina. Oni su odlučili pomoći nam da kupimo metalne police i naselimo pristigle knjige.
Police sam kupio u blizini Milana.

Gospodin Ante Kožul je police dovezao u Mostar.

Djelatnici poduzeća Blindo d.o.o – Vladimira Ramljaka police su sastavili, a Ivica Lavrić, Vesna Zelenika i još neki dobrovoljci su knjige izvadili iz kutija i postavili na police.

Sada slijedi sortiranje: povezivanje i kompletiranje serijskih izdanja pojedinih Akademija, crkvenih ustanova, regionalnih izdanja, tematskih sadržaja, formiranje serija, fondova itd. …. Potom ćemo prijeći na katalogiziranje i popisivanje naseljenih knjiga.
Napraviti Knjižnicu u kući, znači podariti joj dušu. – Ciceron

– Evo, uvjeren sam da smo obnovom, bolje rečeno osnivanjem još ove Knjižnice Napretkovoj košnici udahnuli dušu. I ne samo Napretkovom domu i svima koji ovdje navraćaju i budu navraćali, nego vraćamo dušu građanima Mostara i šireg područja.

Knjiga je najvjerniji prijatelj

Tko god piše, sebe objavljuje, iako o drugima piše.

Zato netko ima zlatno pero, a netko naježeno. Narodna mudroslovica

Naučio sam da knjige koje čovjek pročita u djetinjstvu stvaraju u ljudskom umu svojevrsnu kartu svijeta, niz čudesnih zemalja u koje se može povući u neobičnim trenucima do kraja života.

Naučio sam da na policama čuvamo knjige koje smo pročitali kao mali i koje nam je teško baciti. One među svojim stranicama čuvaju našu mladost kao cvijeće koje smo stavili prešati za herbarij nekog skorog zaboravljenog proljetnog dana,

Naučio sam da su knjige ključ do blaga mudrosti; vrata u zemlju radosti; staze koje vode prema visinama; one su naše prijateljice.

Naučio sam da ono najbolje u knjizi nije misao koju ona sadrži, nego poruka koju navješćuje; jednako kao što draž glazbe nije u tonovima, nego u odjecima naših srdaca (John G. Whitter).

Naučio sam da svaki problem sat čitanja dobre knjige ublažava.

Naučio sam da su mi knjige najtiše i najvjernije prijateljice, najlakše je doći do njih, daju najmudrije savjete i najstrpljivije su učiteljice (Ch. W. Eliot)

Naučio sam da je soba bez knjige kao tijelo bez duše (Ciceron)

Naučio sam da čovjek koji čita treba biti intenzivno živ, te da bi knjiga trebala biti vatrena lopta u njegovoj ruci (Ezra Pound).

Naučio sam da je čitanje jedno od velikih zadovoljstava koje nam omogućava samoća. (Harold Bloom)

Naučio sam da kada čovjeka na kraju dugoga dana čeka dobra knjiga, čini taj dan sretnijim.

Naučio sam da je najljepši dar knjiga – od nje se nikad ne deblja, rijetko griješi i trajno su osobne.

Naučio sam da čovjek koji ne čita dobre knjige nije ni u kakvoj prednosti pred čovjekom, koji ne zna čitati. (Mark Twain)

Naučio sam da postoje knjige dobro napisane ili loše napisane.

Naučio sam da knjige ostavljaju trag u čovjekovoj duši poput društva u kome se krećemo.

Naučio sam da čovjek je s dobrom knjigom naoružan protiv nesreće.

Naučio sam da su brojni ljudi započeli novi životni put u svom životu pročitavši dobru knjigu.

Naučio sam i da je knjiga uz psa najbolji čovjekov prijatelj.

Naučio sam da mi dobar roman kazuje istinu o svom junaku, a loš roman kazuje istinu o svom piscu. (G. K. Chesterton)

Naučio sam da istinski veliku knjigu treba pročitati u mladosti, zreloj dobi i starosti, kao što lijepu građevinu treba vidjeti na jutarnjem svjetlu, podnevnom jakom suncu i mjesečini.

Naučio sam da je čitanje za um ono što je tjelovježba za tijelo.

Naučio sam da je knjiga jedna inačica svijeta. Ako vam se ne sviđa ne obazirite se na nju; ili joj za uzvrat ponudite svoju inačicu (Salman Rushdie)

Naučio sam da je čitanje ponekad maštovito sredstvo da bismo izbjegli razmišljanje.

Naučio sam da ste kad čitate, uvijek u najboljem društvu (Sydney Smith).

Naučio sam da su neke knjige nezasluženo zaboravljene; a nijedna se nezasluženo ne pamti.

Naučio sam da ima gorih stvari od spaljivanja knjiga; jedan od njih je ne čitanje (Josif Brodski).

Naučio sam da knjige mogu zaustaviti vrijeme, vratiti ga u prošlost ili poletjeti u budućnost.

Naučio sam da kada čitam neku knjigu kao da je čitam samo očima, ali ponekad naletim na neki odlomak, možda samo rečenicu, koja ime značenje i postane dio mene.

Naučio sam se čovjek može okružiti s knjigama i otada nadalje imati barem jedno mjesto na svijetu na kojemu može biti sretan. (A. Birrell)

Naučio sam da biste uništili kulturu, ne morate spaliti knjige, dovoljno je da ih ljudi prestanu čitati.

Naučio sam da nam se u najboljim knjigama pisci obraćaju, daju nam svoje najvrednije misli i izlijevaju svoju dušu u naše.

Naučio sam da je čitanje svih dobrih knjiga poput razgovora s najplemenitijim ljudima minulih vremena koji su ih napisali, štoviše brižno promišljen razgovor, u kojem nam otkrivaju samo svoje najbolje misli. (R. Descartes).

Naučio sam da je umijećem čitanja knjiga stvoriti utočište od gotovo svih životnih jada,

Naučio sam da su jedine knjige koje utječu na nas one koje opisuju našu vlastitu životnu stazu, kojim smo se uputili.

Naučio sam da kada prvi put pročitam odličnu knjigu, kao da sam stekao novoga prijatelja, a kad iznova pročitam knjigu koju sam već pročitao, da je to poput susreta sa starim prijateljem (Oliver Goldsmith).

Naučio sam čitajući knjiga da su one kapital. Naime, knjige u priručnoj knjižnici traju jednako dugo kao i čovjekov život, čak ga i nadžive i traju dok traje samo zdanje, stotinama godina. Stoga knjiga nije proizvod za puku potrošnju, nego od koristi, i često je u slučaju početnika koji tek kreću u život, knjiga ne samo njihov suputnik, nego i njihov kapital – njegovo pravo bogatstvo (Thomas Jefferson).

Naučio sam da u šumi različitih medija danas više nego ikad treba tražiti knjige, pa makar imale i samo jednu dobru stranicu; moramo tražiti komadiće, djeliće, sve što u sebi ima zlato, sve što može oživjeti tijelo i dušu (Henry Miller).

Naučio sam da knjige koje zaslužuju da ih pročitate jednom, zaslužuju da budu pročitane dvaput; a najvažnije od svega, vrhunska djela književnosti vrijedi pročitati i na desetke, a pojedine misli i stotine puta.

Naučio sam da uz čovjeka ne postoji ništa divnije od knjige. Naime, poruke davnih ljudi koje nikada nisam vidio, koji su živjeli na tisuće kilometara daleko od nas i tisuće godina prije nas, a ipak nam se na tim malim stranicama obraćaju, uče nas, tješe nas, otvaraju nam svoja srca kao braći (Charles Kinoglsey).

Naučio sam da je knjiga kao i čovjek – pametna i glupa, hrabra i kukavička, lijepa i ružna (John Steinbeck).

Naučio sam da me dobra knjiga nauči više od onoga što samo pročitam, jer me prisiljava da moram početi živjeti po njezinoj poruci. Jer ono što sam započeo čitanjem, moram dovršiti djelom.

Naučio sam da su neke knjige toliko žive da vas je uvijek strah da se knjiga, dok niste čitali, promijenila, poput rijeke; kad ste nastavili živjeti, i ona je nastavila živjeti, i poput rijeke krenula dalje i udaljila se. Nitko nije dvaput kročio u istu rijeku. No je li itko ikad dvaput kročio u istu knjigu? (Marina Ivanova Cvetajeva).

Naučio sam da je život lijep, a da je ljepše čitanje.

Naučio sam da je knjiga prijateljica duše (Franco Lanza)

Naučio sam da je knjiga najbolje društvo.

Naučio sam da je knjiga dragocjena krv duha, balzamirana i ohlađena, jer joj život nije određen (John Milton).

Naučio sam da je svakoj knjizi bolje manje ali dobro, nego puno a loše

Naučio sam da je teško bez knjige.

Naučio sam ako ne budemo čitali, pročitat će nas (Tone Pavček)

Naučio sam da oni koji spaljuju knjige na kraju će spaliti i ljude (Heinrich Hesse)[3]

Naučio sam da knjiga može biti sjekira da rasiječe smrznuto more u nama.

Naučio sam da književnik koji napiše pripovijest o jeseni, čitatelju moraju pružiti jednako toliko zadovoljstvo kao i šetnja po otpalom lišću (Jules Renard).

Naučio sam da je često knjiga bolji prijatelj od čovjeka (Luigi Settembrini).

Naučio sam da bi knjige trebale voditi: mudrosti, suosjećanju, radosti, sreći.

Naučio sam da knjige možemo podijeliti na kratkotrajne i vječne. Kratkotrajnih se brzo rješavamo, a druge nas prate kroz život.

Naučio sam da čovjek uči na dva načina: čitanjem i druženjem s pametnim ljudima.

Naučio sam da čitatelji nisu ovce, i da ih ne mami svako pero.

Sve su dobre knjige slične po tome što su istinitije nego da su se doista dogodile, i kad jednu pročitate, imat ćete osjećaj da se sve to dogodilo vama i da kasnije sama pripada: dobro i loše, ushit, kajanje i tuga, ljudi i mjesta, i vremenske prilike. (Ernest Hemingway).

Naučio sam da je knjiga putokaz: pokazuje put od zla k dobru, od neistine k istini, od krivnje k pravdi, od pogrešnoga k ispravnome, od noći k danu (Victor Hugo).

Naučio sam da je čitanje za duh što je tjelovježba za tijelo (Streele)

Naučio sam da je dobra knjiga ona koja se otvara s očekivanjem, a zatvara s korišću.

Naučio sam da je dobra knjiga dragocjena krv suvremenog duha, balzamirana i čuvana, jer živi i poslije života (Milton)

Naučio sam da knjiga nije hrana, ali je poslastica (Tin Ujević)

Naučio sam da su knjige naočale kroz koje gledamo svijet.

Naučio sam da su najbolje one knjige za koje čitatelj pomisli da bi ih mogao sam napisati (Blaise Pascal).

Naučio sam da bi vas velika povijesne knjiga trebala ostaviti s mnogim iskustvima, i na kraju pomalo iscrpljene, jer dok je čitate proživite nekoliko života.

Naučio sam da je knjiga velika stvar, ako se čovjek njome zna koristiti (Aleksander A. Blok)

Naučio sam da je čitanje najbolje učenje (Aleksander S. Puškin).

Naučio sam da je čitati, a ne razumjeti isto kao i loviti, a ništa ne uloviti.

– Naučio sam da će se onome tko čita knjige kao što sluša prijatelja, knjige otvoriti i postat njegove. Što pročita ostat će njegovo, razveseljavat će ga i tješiti, kao što to samo prijatelji znaju (Hermann Hesse).

– Naučio sam da književnik ima samo jednog učitelja: čitateljstvo (Nikolaj Vasiljević Gogolj).

Naučio sam da nijedan knjiga nije tako loša da u njoj nema nešto korisna (Plinije).

Naučio sam da jedini savjet koji jedna osoba može dati drugoj glede čitanja knjiga jest da ne prima savjete, nego da slijedi vlastite instinkte, upotrijebi

vlastiti razum, donese vlastite zaključke (Virginia Woolf).

– Naučio sam da je literatura posao u kojem neprestano moraš dokazivati svoju nadarenost ljudima koji je nemaju (Jules Renard).

Naučio sam da su knjižnice puno svezaka, a malo knjiga.

Naučio sam da su knjižnice kaleidoskop ljudskih misli (Paolo Mantegazza).

Nije dovoljno biti samo nadaren da se postane pisac. Da bi se napisala knjiga treba biti čovjek (Ralph Waldo Emerson)

Plinije je bio uvjeren, te savjetuje da treba puno čitati, a ne imati puno knjiga.

– Prije nego što istrgneš list iz knjige, pogledaj je li možda tvoja (Mary Somerville).

– Rimljani su poručili: Svaka knjiga ima svoju sudbinu! Onakvu kako je čitatelj shvati.

– Naučio sam da sve knjige znanstvenik ne treba pročitati, ali treba steći intuiciju gdje pronaći ono što mu zatreba.

– Naučio sam da je naš život knjiga koja se piše sama. No ponekad ne razumijemo što je autor želio reći (Julien Green).

– Od svega napisanog volim samo ono što je napisano vlastitom krvlju. Piši krvlju i shvatit ćeš da je krv duh (Friedrich W. Nietzsche).

Ali sam naučio otvarajući pokoju knjigu, da bi za brojne ljude bilo bolje da nikad nisu naučili pisati. – Naučio sam da svako vrijeme ima svoje knjige, a Sveto pismo ostaje zauvijek. – Naučio sam da trebamo Bogu zahvaljivati na knjigama!
Umjesto zaključka

Povijest opisane riječi ima svoje sociologije i svoje tehnologije, doba procvata i opadanja, doba zastoja i ubrzanija. Moj projekt želi poticati procvat i ubrzanje.

I ova najnovija kompjuterska – elektronička era, čini se, samo je savršeniji nadomjestak tiskarske tehnike, što u krajnjoj liniji ne ugrožava nego ubrzava ulogu civilizacije tiskane knjige.

Prisjetimo se poruke: Teško je naći značajniji objekt u Hercegovine, koji nije sakralnog karaktera, a koji tako zorno svjedoči u kulturnoj povijesti hrvatskog naroda na prostorima Mostara, Hercegovine, ali i šire.

Knjižnice su hram ljudskih misli od vremena pojave prvog pisma prije skoro 5.000 godina do danas. Kroz knjige i knjižnice mi kontaktiramo s mislima ljudi od prapovijesti do suvremenog doba i postižemo jedinstvo duha ljudskoga roda. Tijekom minulih osam stoljeća franjevci su na području Hercegovine i Bosne bili najsuvremeniji autoriteti. Kao takovi oni su i na području graditeljstava i kulture te u ustrajnome njegovanju svijesti o kontinuitetu zavičajne povijest i knjige ostavili trajne zasluge.

Naš današnji susret i razgovor želi da tako bude i u buduće. Svjestan stoga izlazim projektnom: KNJIŽNICE ZA TREĆE TISUĆLJEĆE.

Nadam se, da će mjerodavni prepoznati vrijednost i trajnost ovoga projekta

Prof. dr. fra Andrija Nikić,

Mostar, 27. studenoga 2015.