Najava Međunarodnog znanstvenog skupa: 950. godina krunidbe Kralja Zvonimira

Kninsko polje, kao i gotovo cijelo ostalo područje Dalmacije, preplavili su za seobe naroda Hrvati. Na najvišem platou brda Spas kod Knina u srednjem je vijeku oni su sagradili obrambenu građevinu koja je postati simbolom grada – Kninska tvrđava. Sredinom 10. stoljeća prvi put se spominje Knin u spisu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta kao utvrđeni grad Tenen (= Knin) i kao središte županije. U 11. st. ovaj je grad sjedište hrvatskog biskupa (od 1040.); taj je biskup ujedno i kancelar hrvatskih kraljeva i njegova vlast seže sve do Drave. U tom su mjestu stanovali i neki hrvatski vladari a napose posljednji hrvatski kralj Petar. U ovom kninskom kraju, u Biskupiji, držao je svoj sabor kralj Dmitar Zvonimir; iskopano kamenje svjedoči o imenima hrvatskih vladara Trpimira, Mutimira, Svetislava, Držislava.

Zidine tvrđave, koje stoljećima pričaju priču o snazi i ponosu, nježno su obasjane reflektorima koji naglašavaju njene monumentalne linije i stvaraju prizore koje je nemoguće zaboraviti. Dana 5. kolovoza 1995.. hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman na Kninskoj tvrđavi podignuo je i poljubio hrvatsku zastavu, pa od tada u kolektivnoj su memoriji hrvatskog naroda Knin sa svojom kulturnom baštinom mnogo više od kraljevskih, nasljednih, vjerskih i muzejskih objekata.

Oluja je kruna Domovinskog rata, kraljica svih hrvatskih pobjeda i ponos za vječnost!

PROGRAM U 2026. GODINI

1. podržavamo prijedlog objavljivanja poštanske marke Kralj Zvonimir s prepoznatljivim motivima;
2. organiziramo hodočašće u Knin za 5. kolovoza 2026. na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja te 31. obljetnice VRO “Oluja”;
3. planiramo održavanje Međunarodnog znanstvenog skupa: 950. godina krunidbe Kralja Zvonimira četvrtak 8. i petak 9. listopada 2026. – u Napretkovom domu u Mostaru;
4. očekujemo suradnju 15-tak umjetnika likovne kolonije i otvaranje tematske Izložbe;
5. najavljujemo natječaj za prozno-pjesnički uradak „950. godina Kralja Zvonimira“;
6. dana 8. listopada 2026. u 19.00 sati sa znamiljivim programom;
7. nadamo se glazbenoj kruni Međunarodnog znanstvenog skupa: 950. godina krunidbe Kralja Zvonimira 9 listopada 2026. u 19.oo sati.

Navedenim i planiranim akcijama pokušavamo pridonijeti homogenizaciji Hrvata da kralj Zvonimir, nakon kralja Tomislava i kraljice Katarine Kosača, uz brojne druge hrvatske velikane i katoličke svece i blaženike, ostanu uzori katoličke vjere i simboli hrvatskog identiteta.

Kao predsjednik Napretka i Akademije potičem sve: upoznajmo i kralja Zvonimira te se pripremimo za nadolazeću Obljetnicu i nasljedujmo velikane Naroda i Crkve.

Tko želi pomoći ostvarenje našeg Programa svoj prilog neka uplati:

HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI
T.R. 3381602276884193 –
UNICREDIT BANK d.d. Ljubuški. Matični broj – 4227768510007
I devizni račun: IBAN BA393381604885933836 SWIFT: UNCRBA22 – Bosna i Hercegovina 88230 LJUBUŠKI
Kralja Zvonimira bb.

Uz kršćanski pozdrav i poticaj Kralja Zvonimira hrvatskom narodu, katolicima, potpomagačima, suradnicima i svim ljudima dobre volje i darežljiva srca sve poštuje

Mostar 6. srpnja 2025. god
fra Andrija Nikić,
predsjednik Napretka i Akademije

HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO „NAPREDAK” Mostar
I
HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI
sa sjedištem u Mostaru

NAJAVLJUJU OBILJEŽAVANJE
950. OBLJETNICE KRUNIDBE KRALJA ZVONIMIRA

8. i 9. listopada 2026. godine u Napretkovom domu

Jozo Kljaković, Kralj Zvonimir, freska u crkvi Naše Gospe, u Biskupiji nedaleko od Knina Hrvatski kralj Zvonimir (1076.-1089.), oženjen Jelenom Lijepom (kćerkom mađarskog kralja Bele I. i sestrom kralja Ladislava, stavio se pod vrhovništvo pape Grgura VII. Ovaj stoga oduzme Mlečanima neke hrvatske i dalmatinske gradove koje su oni bili zaposjeli i preda ih Zvonimiru; Hrvatska i Dalmacija ponovno postaju jedinstveno kraljevstvo (Regnum Dalmatiae et Chroatiae). Da bi na ovom važnom prostoru ima odanog vladara, Grgur VII. okruni 1076. putem svojih poslanika Zvonimira za kralja, a on zauzvrat izreče prisegu. Ta prisega je ujedno označavala i državno-pravnu orijentaciju Dalmacije na Hrvatsku, a Hrvatske i Dalmacije prema papi. O snazi Zvonimirova kraljevstva svjedoči činjenica da je između 1081. i 1085., sudjelovao u pomorskim ratovima protiv Bizanta; tada je njegovo brodovlje zajedno s Dubrovčanima sudjelovalo u pomorskim operacijama duž albanske i grčke obale. Zvonimir je uspio sačuvati vlast na cijelom području svojega kraljevstva. Umro je u prvoj polovici 1089. u njegovoj 35. godini. U ispravi Stjepana II. (8. rujna 1089.) govori o »nedavno preminulom kralju Zvonimiru«. Nakon njegove smrti Hrvatska je ušla u razdoblje nestabilnih političkih prilika, jer je njegov sin Radovan očito umro prije pa nije mogao naslijediti krunu. Nedaleko od Knina u mjestu Biskupija, Zvonimir je već godine 1078. dao izgr4aditi trobrodnu baziliku koja je posvećena Sv. Mariji i gdje je pronađen najstariji reljef s likom Bogorodice u hrvatskoj povijesti. U naše vrijeme njezina je replika poznata pod nazivom Gospa od velikog hrvatskog krsnog zavjeta i štuje se i kao zaštitnica vojne biskupije u Republici Hrvatskoj (dr.sc. Angeza Szabo). Zvonimir je umro 1089. kod Pet crkava na Kosovu kod Knina.
(Usp. Enciklopedija hrvatske povijest i kulture, Zagreb, 1980., str. 780.)

KRUNIDBA KRALJA ZVONIMIRA

Pije 950 godina papa Grgur VII. (1073.-1085.) posebnim žarom je radio kako bi oslobodio kršćanski svijet od tolikih zala, a narodima povratio pravdu, mir i ljubav. On je u jesen 1075. godine, piše dr. fra Dominik Mandić, poslao u Hrvatsku svoga poslanika, sipontinskoga nadbiskupa Girarda, koji je u studenom održao sastanak biskupa splitske nadbiskupije. Potom je poslanik Girard došao u doticaj s hrvatskim velikašima i sa Zvonimirom, banom Slovinja i vojvodom Hrvatske. Nakon uspješnih pregovora i sporazuma Grgur VII., koncem ljeta 1076. poslao je u Hrvatsku svečano poslanstvo, koje je vodio Gebizon, opat Sv. Bonifacija i Aleksija u Rimu, zajedno s fosombronskim biskupom Fulkoinom, da okruni kralja Zvonimira. Hrvati su pak sazvali opći narodni sabor na solinskoj ravnici, nedaleko od Splita, a splitski nadbiskup Lovro metropolitanski sabor. Pod predsjedanjem Papinih poslanika crkveni sabor otpočeo je svoja vijećanja u Splitu početkom listopada 1076. Usporedo s tim i hrvatski velikaši s narodom saborovali su na solinskim poljima. Svi su na koncu, crkovnjaci i svjetovnjaci, složno i jednodušno izbrali za kralja Dmitra Zvonimira.

Analizirajući datacije i podatke iz isprava i narativnih izvora spomenuti Dr. Mandić dolaze do zaključka da je godina 1076. godina Zvonimirove krunidbe. Priprema je obavljena 8. listopada, na svetkovinu Sv. Dmitra, zaštitnika vojvode Zvonimira. Dogovorno je pripravljen i tekst za tri isprave na latinskom jeziku, koje će Zvonimir za vrijeme krunidbe potpisati, a kojima će izraziti vjernost Rimskoj Crkvi i ujedno se obvezati, da će upravljati hrvatskim kraljevstvom ispravo, zakonito i dobro prema odredbama pape Grgura VII.

Na 9. listopada 1076., na svetkovinu Materinstva Marijina, papinski izaslanici pristupili su krunjenju kralja Dmitra Zvonimira. Krunidba se obavila u crkvi i pred crkvom Sv. Petra (i Mojsija) Solinu, na starom čistom hrvatskom zemljištu… Obred krunjenja sastojao se u tome, što je glavni papinski poslanik Gebizon primio najprije zakletvu kralja Zvonimira, da će biti vjeran Sv. Stolici, a kao vanjski znak predao mu zastavu Sv. Petra; zatim je Gebizon, po tadašnjem običaju, s posebnim molitvama Zvonimira pomazao uljem, opasao kraljevskim mačem, dao mu u ruke žezlo i postavio na glavu kraljevsku krunu. Iza toga je slijedio poklon hrvatskih velikaša novom kralju uz dugi i burni pozdrav sakupljenoga naroda. Kralj Zvonimir je nato potpisao tri isprave, u kojima je utvrdio svoje obaveze prema Sv. Stolici…

Kralj Zvonimir je prisegnuo Papi da će „ponajprije poštivatu pravdu, braniti Crkvu, brinuti se da svećenstvo živi ispravno, štititi siromahe, udovice i siročad, biti protiv nezokonitih brakova, protiviti se prodaji ljudi i, na kraju, da će, u znak priznanja papinskoga primata, svake godine uplaćivati iznos od dvjesto bizantski zlatnika”.

Kralj Zvonimir je vladao pojedinim dalmatinskim gradovima, svjedoče podatci iz Osorskog exulteta (1082.), u kojem građani Osora nazivaju Zvonimira »našim kraljem« i u njegovu čast pjevaju laude, kao i tekst Bašćanske ploče (na kojoj je glagoljicom zapisana hrvatska inačica njegova imena), koji potvrđuje da je Zvonimir imao vlast i nad Krkom. Kralj Zvonimr je organizirao svoju državu prema uzoru zapadno-europskih zemalja. Povremeno je stolovao na više mjesta, a ponajviše u Kninu. A kad se istarski markogrof Vecein II., podanik „Svetog Riskog Carstva” spremao ratom napasti Zvonimira, papa Grgur XII. upozorio ga je pismom od 4. listpada 1079. godine da je „Apostolska stolica dala kraljevsku krunu hrvatskom kralju Zvonimiru, te će stoga svaki neprijatejski (ratni) pokušaj protiv njega smatrati napadom protiv iste Apostolske Stolice” (Dr. fra Dominik Mandić, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim, 1963., str.303.-317. Drugo izdanje: Sabrana djela, Mostar, 2013., sv. 4., str. 285.- 297. U Hrvatskoj je tek 1997. Objavljeno: „u kronološkim pitanjima autor potpuno prihvaća rezultate D. Mandića” Jakov Stipišić, Pitanje godine krunidbe kralja Zvonimira – Pitanje godine krunidbe kralja Zvonimira // Zvonimir kralj hrvatski / Raukar, Tomislav (ur.). Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), 1997. str. 57-66.)

Bašćanska ploča starohrvatski je spomenik, pisan prijelaznim oblikom glagoljice, oko 1100. godine. Jedan je od najstarijih spomenika hrvatskog vladarskog imena i
naslova u narodnom hrvatskom jeziku.

Tekst darovnice, kao i imena prisutnih svjedoka uneseni su na hrvatskome jeziku, glagoljskim pismom. Taj spomenik poznat je pod nazivom Bašćanske ploča, i najznačajniji je nacionalni spomenik povijesti i kulture hrvatskog naroda, ispisan glagoljskim znakovima, koji su isklesani u 13 redaka (107 riječi, 403 slova) i svjedoče o darovinici kralja Zvonimira samostanu. Na njoj se izrijekom spominje „Zvonimir kralj hrvatski”, što je jedan od najstarijih spomena hrvatskog vladarskog imena i naslova u narodnom hrvatskom jeziku.( dr. sc. Agneza Szabo, Život i djelo slavnog kralja Zvonimira, Glasnik Srca Isusova i Marijina, god,. 116., Zagreb, ožujak, 2025., br. 3., str. 26.-31.). Po funkciji, to je bila lijeva pregrada kojom se dijelio prostor za svećenstvo od onog za puk. Pretpostavlja se da je postojala i desna pregrada koja je izgubljena. Ivan Crnčić bio je prvi koji je uspio djelomično rekonstruirati natpis. Osobito se razveslio kad je pročitao: „Zvonimir kralj hrvatski”. Ploča je najstariji hrvatski dokumnet u kojem se prvi put na hrvatskom književnom jeziku spominje ime hrvatskog naroda i vladara Upravo je zato Baćanski ploču Stjepan Ivšić nazvao „dragim kamenom hrvatskoga jezika”. Nakon niza čitanja danas je prihvaćeno ono Branka Fučića iz 1982.

Danas je u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, uz dogovor da je koji su za nju zainteresirani mogu uvijek posjetiti. (Temelji Hrvattske, Zagreb, Izd. Mozaik kniga, 2021., točnije, tisak, Grafika Soča, Nova Gorica, Slovenija, ožujak 2022., str. 55. – 58.)

Tekst Humačke ploče, nakon razriješenja abrevijatura-skraćenica, trebalo bi, prema čitanju dr. Milana Nosića, razumjeti ovako:

“ + U IME OCA I SINA I SVETOGA DUHA.
OVO (JE) CRKVA ARHANĐELA MIHOVILA,
A ZIDA JE USKRSMIR SIN BRETOV, ŽUPI VRULJAC,
I ŽENA NJEGOVA PAVICA.”

Prva asocijacija na Breta s humačke ploče je ime kneza Brečka koji se spominje u natpisu iz 1184.-1185. na nadvratniku benediktinske crkve sv. Ivana u Povljima na otoku Braču.

Humačka ploča upućuje na crkvu, a ploča je oltarna mensa s misnom nakanom. Humačka ploča svjedoči o životu i prakticiranju kršćanskih natpisa u kamenu podignutih zadužbina. Privilegij je te katoličke crkve u Hercegovini što je sačuvala hrvatske riječi i svjedoči katoličku pripadnost zadužbine Uskrsmira sina Bretova i njegove žene Pavice.

Humačka ploča, Konavalski fragmenti i Baščanska ploča govore da su se Hrvati na širokom prostranstvu od Istre do Konavala sa zaleđem u Humskoj zemlji našli u jedinstvenom položaju. “Jedni, kako ističe M. Tentor, sačuvaše slavensku službu Božju s glagoljskim pismom, drugi (u Herceg – Bosni) odrekavši se glagoljice, koja, čini se, nikada nije duboko pustila korijena, postepeno stvoriše od staroslavenske ćirilice posebno pismo ‘bosanicu’, a treći, kod kojih je nestalo slavenske službe Božje prihvaćaju latinicu.