Naslovica Napretkovi kalendari Napretkov povijesni kalendar za 2010
Napretkov povijesni kalendar za 2010 Ispis E-mail

Godine 1640. franjeva?ki pohoditelj fra Pavao Pelizer iz Rovinja obišao je i samostan na Prološkom blatu i nekoliko dana proživio s tamošnjim franjevcima.

Promatraju?i život pojedinih pas toralnih djelatnika koje su turski osvaja?i na razne na?ine zlostavljali, fra Pavao je upitao jednog franjevca:

"Dragi o?e, Vi ste vidjeli one lijepe krajeve u Italiji. Što Vas je vratilo u ovu bijedu, u ove pogibelji, da Vas nevjernici stalno progone?
Odgovor je bio:
Mnogopoštovani o?e, domovina!"

Draga bra?o i sestre, nakon prošlogodišnjeg kalendara koji je bio posve?en svetom Franji, dvanaesti Napretkov povijesni kalendar posve?ujemo baštini hercegova?kih franjevaca, koji su prije sto i osam godina utemeljili Napredak. Za zahvalne ?lanove Napretka ovogodišnja pri?a upozorava na osobnu iskaznicu naših franjevaca. Hercegova?ka franjeva?ka provincija obuhva?a uglavnom administrativno-politi?ku pokrajinu zapadnu Hercegovinu s duvanjskim krajem i Slano u Dalmaciji. Osim toga njoj pripada i Kustodija sv. Obitelji u USA, kojoj je sjedište u Chicagu. Provincija ima osam samostana (Mostar, Široki Brijeg, Humac, Tomislav Grad, Slano, Badiju, Zagreb i Konjic), pet rezidencija i tridesetak župa. Njezini ?lanovi osim u Hercegovini, djeluju me?u hrvatskim radnicima u Švicarskoj i Njema?koj, me?u Nijemcima u Njema?koj i Austriji, te kao misionari u Kongu.

1) U trinaestom stolje?u franjevci su s jadranske obale ulazili u Humsku zemlju, koja se od 1448. naziva Hercegovina, tu su djelovali i odatle dobivali znatan broj svog podmlatka. Naime, „Hercegova?ka franjeva?ka misija”, piše fra Petar Bakula, „zauzima mjesto me?u prvim misijama u Franjeva?kom redu“. Ona je „nastala u prvih dvadeset godina poslije osnutka ovoga slavnoga Reda po misionarskim pothvatima“. (...) „Svjetlo, koje su u ono doba donijeli franjevci svojim propovijedanjima, rasvijetlilo je zamra?ene pameti toga naroda koji, vide?i u tim novim apostolima novu bra?u: ?irila i Metodija, poniznost, blagost, ljubav i savršeni sklad svih kreposti, spontano otvori svoje srce plodnosti nebeskoj rosi koja je jako ugodno padala posredstvom Božje rije?i. Uistinu, polja koja su obra?ivali serafski radnici, pokrivaše hercegova?ko tlo bujnom vegetacijom, mirisnim cvije?em i obilnim plodovima (...). Zahvalni Bogu i svojim duhovnim ocima, daju se na podizanje spomenika katoli?ke pobožnosti.“ Krš?anski žar je tako obuzeo dobri svijet, da se za kratko vrijeme Hercegovina okitila gustom mrežom s dvadesetak franjeva?kih samostana, preko 150 crkvava i velikim brojem kapela, ve? prema potrebama i koristima naroda. „I kako je iz dana u dan rasla pobožnost naroda, tako su se podizale i nove crkve i one postoje?e proširivale i uljepšavale. Mo?niji i odli?niji ljudi te provincije jednako su prednja?ili u pobožnosti podižu?i spomenike vjere, smatraju?i kao najve?u ?ast ako Bogu daruju kao žrtvu najve?i dio svoga imanja, koje im je Božja dobrota dala.“

2) U ustrojstveno-pravnom smislu bili su ispo?etka ?lanovi Hrvatske provincije, a od 1339./1340. Bosanske vikarije. Od prvih pohoda u ove krajeve, franjevci su uz ?isto vjersku djelatnost bili i nosioci ne samo vjere, nego i kulture, pismenosti i karitativne djelatnosti (djelovali su kao ljekarnici i lije?nici). Bili su savjetnici na dvorovima humskoga plemstva i ondašnjih vode?ih ljudi, odgojitelji i u?itelji njihove djece, pisali su i knjige i promicali kulturu. Povelje, dokumenti, pisma, te kanonske knjige, evan?elistari, epigrafi u kamenu, tek djelomi?no sa?uvani kao ostaci ostataka, ogledalo su njihovog nastojanja da se otme slijepom preuzimanju gotovih modela i da se izgradi vlastiti kulturni pravac kao baštinu ovog podneblja. Sve što je po europskim muzejima, arhivama, knjižnicama, riznicama i kolekcijama identificirano kao humsko-hercegova?ko, ne može pružiti uvid u cjelinu. Tragi?ni doga?aji za Hercegovinu bili su rušenja svih franjeva?kih samostana i crkava u XV. i XVI. stolje?u i uništenje cjelokupnog blaga, što se u njima našlo. Uz to uništavanja doma?ega stanovništva i ubijanje franjevaca unazadilo je našu domaju, jer je propuntavalo njezinu kulturu i civilizaciju. - Ahdnama, koja je dobivena prije zauze?a Hercegovine, bila je temelj na kome su franjevci i u Hercegovini temeljili svoju slobodnu djelatnost. Iz porušenih samostana preživjeli franjevci nastavili su raditi iz samostana u Zaostroug, Živogoš?u i Prološcu.. Poslije be?kog rata Hercegovina je dobila svoje sadašnje granice, a velik broj katolika predvo?en poojedinim franjevcima iselio je u Dalmaciju. Fra Franjo Marinovi? 1696. godine uz pomo? subra?e iz samostana u Živogoš?u odveo je iz Brotnja 736 obitelji – preko 5.000 osoba.

3) Dana 20. rujna 1700. godine Starješinstvo Bosne Srebrene na svom sastanku u Ba?u donijelo je zaklju?ak da župe u mostarskom i ljubuškom okrugu preuzme franjeva?ki samostan u Kreševu, a one u duvanjskom kraju samostan u Fojnici i Kraljevoj Sutjesci. Uspostavom Apostolskog vikarijata u Bosni i Hercegovini 1735. godine Hercegovina je prestala biti pod jurisdikcijom makarskih biskupa, koji su naprotiv i dalje željeli zadržati za sebe cijelo podru?je. Zbog nesporazuma apostolski vikar biskup fra Mate Delivi? 1735. godine nije pohodio Hercegovinu. Iz te godine, kao sve od 1626. pa sve do 1735. sa?uvano je 29 izvješ?a makarskog biskupa s brojnim vrijednim podacima o stanju katolika u Hercegovini. Od 17. kolovoza 1498. pa sve do velja?e 1871. godine - kad je hercegova?ki mitropolita Ananija pozvao sve franjevce mostarskog kadiluka na sud da mu obrazlože zašto mu nisu predali porez - pravoslavni crkveni velikodostojnici (mitropolite, vladike i episkopi) pokušavaju pomo?u fermana podvr?i svojoj jurisdikciji i katolike u Herceg-Bosni. Franjeva?ka dosjetljivost, uz velike nov?ane izdatke, nije im priuštila ispunjenje njihovih želja. Nažalost, na podru?ju isto?ne Hercegovine, uz druge razloge, katoli?ko stanovništvo uvelike je prešlo na pravoslavlje.

4) U reformama turskog carstva u po?etku 19. stolje?a sultani su u Bosni i Hercegovini, kao najisturenijem i najzapadnijem pašaluku, naišli na oružane otpore. Nesre?eno stanje u Hercegovini iskoristio je Ali-paša Rizvanbegovi? te politi?ki osamostalio Hercegovinu, sebe proglasio sultanom, a Mostar Carigradom. Politi?kom osamostaljenju išlo je u prilog i crkveno. Stoga Ali-paša pomaže pothvat hercegova?kih franjevaca da dobiju dopuštenje za gradnju samostana i crkve na Širokom Brijegu. Bio je pri ruci biskupu fra Rafi Bariši?u, prigodom njegova nastanjenja u Hercegovini, osnivanja Apostolskog vikarijata 1847. godine, gradnje biskupove rezidencije u Vukodolu, što je dovelo do pravnog ure?enja franjeva?ke Kustodije 1852. godine. Broj sve?enika je rastao. Godine 1867. po?eli su franjevci graditi i drugi samostan - sjemenište na Humcu kod Ljubuškog gdje je prenesen i novicijat. Kasnije (1890.) su podigli i samostan u Mostaru, te u nj 1895. prenijeli sa Širokog Brijega Franjeva?ku bogosloviju. Godine 1892. franjeva?ka kustodija u Hercegovini dobila je naslov Provincija Marijina uznesenja. - Poslije Prvog svjetskog rata hercegova?ki franjevci su na svom sedam stoljetnom podru?ju razvili veliku djelatnost kao gotovo nijedna provincija u Redu. Odgojili su velik broj podmlatka, otvorili gimnaziju s pravom javnosti na Širokom Brijegu, sagradili dosta crkava, kupili samostanski kompleks u Slanom, formirali rezidencije u ?itluku, Zagrebu, Konjicu, Posušju i ?apljini, te sagradli samostan u Duvnu. U to vrijeme po?inju djelovati me?u hrvatskim iseljenicima u Americi tako da je 13. XII. 1931. pripojen Provinciji Hrvatski komesarijat svete Obitelji u USA.

5) Za vrijeme Drugog svjetskog rata - posebno 1945. komunisti su izvršili pokolj nad Hercegova?kom franjeva?kom provincijom ubivši 66 franjevaca bez ikakvih sudskih procesa! To je bila jedna tre?ina ukupnog broja hercegova?kih franjevaca. Devedesetak franjevaca odležali su u komunisti?kim kazamatima preko 259 godina. Tre?a tre?ina Provincije nalazila se 1945. izvan podru?ja Hrvatske. Tamo su nastavili djelovati. -Poslije Drugog svjetskog rata komunisti su pokušali ubijaju?i franjevce i zatvaraju?i preživjele, zabranjuju?i rad sjemeništa, novicijata, teologije odijeliti franjevce od katolika. Broj zvanja bio je jedinstveno pozitivan. Može se, s pravom re?i, da je Katoli?ka Hercegovina popunila sva sjemeništa, gimnazije, bogoslovije i redovni?ke zajednice. Krv franjeva?kih mu?enika u Hercegovini postala je sjeme duhovnog podmlatka Crkve me?u Hrvatima. Franjevci su sve to nadživjeli snalaze?i se za svoj podmladak. Bilo je to vrijeme kad je sve?eni?ko-redovni?ko zvanje uživalo primat, a Hercegovina je cijeli svijet naseljavala, a sebe nije raseljavala! Franjevci su se snalazili ne samo za materijalnu obnovu samostana i crkava, nego su izgradili novih crkava koliko ih nikada prije u Hercegovini nije bilo. Komunisti?ki plan o uništenju vjere i rastavljanju franjevaca od katolika nije uspio! Zadnjih desetlje?a Provincija se pomla?ivala i obnavljala. 1970-tih godina doživjela je najve?e brojno stanje u svojoj povijesti, a njezini su ?lanovi s narodom obnovili ili sagradili više crkava nego i u jednom proteklom razdoblju. Za pastoralne potrebe i stan studenata u Zagrebu je izme?u 1992. i 1994. sagra?en novi samostan u Dubravi (Aleja Gojka Šuška 2). To je “vlastiti” kutak za hercegova?ke franjevce sa studentima i hercegova?ke katolike u Zagrebu.

6) U Mostaru franjevci osnivaju Narodno pjeva?ko i glazbeno društvo, kasnije nazvano Hrvoje, te sirotište, Hrvatsko potporno društvo - kasnije prozvano “Napredak”, Hrvatsko pogrebno društvo sv. Ante i brojna vjersko-prosvjetna društva i udruge. Do 1919. franjevci su osnovali preko trideset katoli?ko-kulturno-prosvjetnih društava i udruga. Franjevci u Hercegovini nisu trpjeli da se kultura svede na nekolicinu i u gradovima, a da se narod i dalje drži u kulturnom sljepilu. Na ?elu s fra Didakom Bunti?em proveli su opismenjavanje masa preko fra Didakovih škola. Kad je pu?anstvu za vrijeme Prvog svjetskog rata prijetila fizi?ka smrt od gladi, franjevci su se pobrinuli, opet na ?elu s fra Didakom Bunti?em, da prehrane djecu, vode?i ih po drugim hrvatskim krajevima i tako spasili cijelu jednu generaciju. “Ja sam živ i to je moj govor o fra Didaku Bunti?u!” - ponovio mi je živi spomenik te akcije Ante Pandži?. Živi spomenik toj akciji je gotovo cijelo današnje pu?anstvo u Hercegovini. Za vrijeme Obrambenog rata pojedini fakulteti bili su izmješteni u prostorije Franjeva?kog samostana na Široki Brijeg. Tamošnja Franjeva?ka galerija “udomila” je i rodila Akademiju likovnih umjetnosti koja i danas djeluje. Na Sveu?ilištu u Mostaru predaju: dr. fra Serafin Hrka?, dr. fra Šimun - Šito ?ori?, dr. fra Andrija Niki? i mr. fra Iko Skoko. Franjeva?ka zajednica u Hercegovini odgojila je brojne velikane srca i uma: fra Petra Bakulu, fra An?ela Kraljevi?a, fra Paškala Buconji?a, fra Luku Begi?a, fra Radoslava Glavaša, fra Didaka Bunti?a, fra Barišu Drmi?a, fra Rudu Mikuli?a, fra Dominika Mandi?a, fra Rufina Šili?a, fra Ferdu Vlaši?a i dr. Ona je Crkvi darovala 66 mu?enika i preko 90 uznika. Dali su neizbrisiv biljeg bosansko-hercegova?koj povijesti. Tla?eni i proganjani od turskih zulum?ara, od strane prve i druge Jugoslavije sve do najnovijih demokratskih promjena i ratnih stradanja, nisu se pokolebali, nego su ostali sa svojim narodom: “I kad propadne sav svijet i sve države, vjeruj, ovi ?e fratri plivati kao zejtin pri vrhu,” - zapisao je Ivo Andri?

7) Patnje za i hrvatski katoli?ki puk su s jedne strane pove?avale franjeva?ko pam?enje, a s druge strane to nam je poticaj da ostanemo ovdje gdje živimo stolje?ima. I dok se s jedne strane sje?amo nastradale subra?e franjevaca i katolika, ne zaboravljamo ljepotu dobrote koju su nam ostavili u naslje?e. Ako mi franjevci slavimo svece, mu?enike i uznike koji se nisu bojali ni srednjovjekovnih neistomišljenika, ni ?etiristogodišnijh sultanskih zuluma i samovoljnih nasilnika, ni austro-ugarskih carski i kraljevskih kalajisanja nacije i jezika, ni jugoslavenske diktature, ni poglavnikovih uokvirenih pogleda, ni komunisti?kih zatornika i umjetnog klepanja bratstva i jedinstva, koga se franjevci trebaju danas bojati? Današnji franjevci – poput minule svoje subra?e, nakon gotovo osam stolje?a višestruke djelatnosti, svjesni su samo ?injenica da su se u Humskoj zemlji, odnosno Hercegovini, države mijenjale, a Redodržava je ostala. Rije? je bila jedino njihovo oružje, jer franjevci nisu imali i nemaju ni vojske, ni policije, ni tužiteljstva, ni sudstva, ni zatvora, ni zastupnika u Saboru, ni kapitala..., ali su tu i nitko ne može i ne smije ra?unati na svoju budu?nost bez njihove podrška i zaštite. Poslije toliko stolje?a, sa Sinišom Glavaševi?em, odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još smatrao nužnim za nekakav dobar po?etak ili dobar kraj. Vjerojatno su moji pre?i mislili na svoje pre?e, ali i nasljednike, te bih odustao od sebe samog, ali ne mogu. Jer, tko ?e ostati ako se svi odreknemo sakralnih objekata i ubijenih katolika s njihovim franjevcima u Umskoj zemlji, odnosno Hercegovini kroz ?etiri stolje?a zatiranja svega katoli?koga i krš?anskoga. Kao što se oni nisu odricali sebe i nas, ne odri?em se sebe i ne bježim u svoj strah. Želim upoznati mo?išta svoje vjere i franjevaca. Zahvaljuju?i njima ovo je Franjeva?ka Hercegovina. Oni su stražu ?uvali i prenijeli je do mene. Kome ostaviti katoli?ku Hercegovinu? Tko ?e mi je ?uvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vru?ici, dok moje o?i budu rasle pred osobnim porazom? Tko ?e ?uvati moju Hercegovinu, naše samostane i župe, naša sela i gradove, moje prijatelje, tko ?e Hercegovinu iznijeti iz mraka? Nema le?a ja?ih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladena?kog šaputanja, pridružite se. Oni su rušili našu civilizaciju, oni su sravnjivali sa zemljom naša svetišta, a moji pre?i su zasipali zemljom temelje krš?anskih zdanja i grobove pobijenih pre?a. Oni su dirali moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u koju ste istodobno i dali i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer kako objasniti da ni sjena nema? Nema natkrivenog sakralnog prostora u kojem ste se molili i divili vlastitim radostima, nema drevnih grobnih humaka u kojim ste gledali grobove svojih pre?a, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Danas mi moramo prvo svoju prošlost sastavljati, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda ako nam ostane snage, uložiti je u budu?nost. I nemojmo biti sami u budu?nosti. A Hercegovina, za nju ne brinite, ona je sve vrijeme bila u vama. Samo skrivena da je krvnik ne na?e. Katoli?ka i franjeva?ka Hercegovina, to ste vi. Danas Hercegova?ka franjeva?ka provincija Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo ima preko 210 ?lanova. Kona?no sa sve?eni?kom iskrenoš?u, kažem da je Hercegovina, natopljena više franjeva?kim znojem i krvi, nego vodom. Da je to i danas tako svjedo?e franjevci koji su ovdje kroz posljednjih gotovo osam stolje?a bili svjedoci kako su se države smjenjivale, a Redodržava je ostala! Neka tako, uz Božju pomo? i zagovor Kraljice Mira, bude i u budu?e!

    U osvit ovogodišnjih boži?nih i novogodišnjih blagdana pozivam ?itatelje:
    Zakora?imo u Novu godinu s Franjinim blagoslovom:

    Neka vas Gospodin blagoslovi i neka vas ?uva!
    Neka vas licem svojim obasja i milostiv vam bude!

    Neka pogled svoj Gospodin svrati nas vas i mir vam svoj dadne!

    Po zagovoru Kraljice Mira neka vas i kroz 2010. godinu prati

    Mir i dobro!

     

    NA DOBRO VAM DOŠAO BOŽI? I MLADO LJETO, TE 108. NAPRETKOVA GODINA!

    fra Andrija Niki?,
    predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru