Naslovica Napretkovi kalendari NAPRETKOV povijesni kalendar za 2016.
NAPRETKOV povijesni kalendar za 2016. Ispis E-mail

kalendar-2016

Kalendar u pdf formatu pdf

"Blaženi i milosrdni, jer ?e posti?i milosr?e" (Mt 5,7).

Draga djeco! Gledam vas i vidim u vašem srcu smrt bez nade, nemir i glad. Nema molitve ni pouzdanja u Boga, zato mi Svevišnji dopušta da vam donesem nadu i radost. Otvorite se. Otvorite vaša srca Božjem milosr?u i On ?e vam dati sve što trebate i ispunit ?e vaša srca mirom jer On je mir i vaša nada...” (Gospina poruka, od 25. studenog 2010.)

Mir i dobro!

Poštovani i dragi vjernici, te ljudi dobre volje!

?ESTIT VAM BOŽI? I BLAGOSLOVLJENA NOVA 2016. GODINA!

U godini Posve?enog života papa Franjo je proglasio Godinu milosr?a (od 8. prosinca 2015. do 30. studenoga 2016.). Izvanredni jubilej milosr?a ima za geslo “Milosrdni poput Oca”, koje je preuzeto iz Lukina Evan?elja. U buli Jubileja “Lice milosr?a” Papa poziva vjernike da radosno ?ine duhovna i tjelesna djela milosr?a, kako bismo “probudili naše uspavane savjesti pred tragedijom siromaštva” i proglasili slobodu sužnjima suvremenih ropstava.

Potaknut tim ?injenicama naš kalendar za 2016. posve?en je milosr?u. Kalendar posvješ?uje Božje poruke o milosr?u, te pamti posebnosti Društva i Akademije – prepoznatljivih grana na osamstotom stablu Franjeva?kog reda i ?etrnaeststoljetnoj hrvatskoj kulturi. Tu su ugra?ene i poruke: Biti milosrdan – imati milo srce, zna?i davati ljubav drugome. To je temeljna zna?ajka krš?anina, vjernika i ?ovjeka dobre volje. Mi spremno i radosno otvaramo svoje srce i pozivu pape Franje da se u zajedništvu s cijelom Crkvom uklju?imo u obilježavanje izvanrednoga Jubileja milosr?a i Svete godine milosr?a, koja je prigoda da »svoj pogled snažnije usmjerimo na milosr?e, kako bismo sami postali djelotvornim znakom O?eva djelovanja« (papa Franjo, Lice milosr?a, 3).

1. „Temeljna zna?ajka i jezgra krš?anskog navještaja, piše fra Celesitin Tomi?, jest milosr?e. Evan?elje je objava Božjeg milosr?a koje nam se otkriva u Isusu Kristu. Crkva, koju je utemeljio, mora biti ku?a milosr?a. Prva krš?anska zajednica imala je sve zajedni?ko. „Oni (krš?ani) koji se pridržavali apostolske pouke, zajedni?koga života, lomljenja kruha i molitava... Svi koji bijahu prigrlili vjeru držali su se zajedno i sve im je bilo zajedni?ko. Prodavali bi pokretna i nepokretna dobra i novac bi dijelili svakom kako bi komu trebalo...“ Dj 2,42-47). „Zbor onih koji prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša... sve (im je) bilo zajedni?ko... Me?u njima, dakako, nitko nije oskudijevao.“ (Dj 4, 32-35). Krš?anstvo djelima milosr?a otvara zna?ajnije proboje u povijest ?ovje?anstva: uklanja neljudske obi?aje, gladijatorske igre, razapinjanje, poba?aj, izlaganje djece, odbacivanje nemo?nih i starih, dostojanstvo žene uzdiže, kida okove ropstva... Gdje se evan?elje posvema živi, ostvaruje se ono jedinstvo koje apostol isti?e: „Nema više Židova i Grka; nema više roba i slobodnjaka; nema više muškarca i žene. Jer, svi ste vi jedan u Kristu Isusu“ (Gal 3,28). Svi Jedno u Isusu i prihva?eni kao djeca Oca milosr?a, u ku?u milosr?a.

2. Milosr?e je temeljna zna?ajka svih religija. U svim religijama svijeta milosr?e i ljubav iskonske su zna?ajke božanstva.
Bog je sveznaju?i, Svemogu?i, ali prvotno neizmjerna ljubav i milosr?e.
U Svetom pismu Bog se objavljuje kao Bog milosr?a. „Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernosti“ (Izl 34,6). „Gospodin, tvoj Bog, Bog je milosrdan“ ( Pnz 4,31; 13,18; 2 Sam 24,14; Iz 13,18; Jr 6,23 itd. „Bog je Otac koji ima milosr?a za sirotu (Hoš 14,8). Objava Boga kao Boga milosr?a, Boga milostiva, Boga ljubavi, zna?ajka je za starozavjetnu objavu. Ona ostaje zna?ajka i za krš?anina, samo ta objava postaje stvarnost živa u Isusu Kristu u kojem se utjelovljuje Bog milosr?a i svake milosti, Bog ljubavi koj nam svjedo?i djelima i rije?ima da je Bog ljubav-milosr?e.

3. Evan?elje je objava Božjeg milosr?a koje nam se otkriva u Isusu Kristu. Isus, koji je prošao svijetom ?ine?i dobro i lije?e?i svaku bolest i nemo?, postao je i U?itelj milosr?a: „Blaženi milosrdni, jer ?e posti?i milosr?e“ (Mt 5,7).
Deset puta se u Evan?eljima kaže kako se Isus sažali, a samo je dvaput u drugom subjektu. To su: milosrdni Samarijanac kad vidi ?ovjeka gola, izranjena, polumrtva na cesti (Lk 10, 33) i milosrdni otac nad nezahvalnim sinom (Lk 15, 20).
Isus je pokazao milo srce u dvije prispodobe. Prispodobe o O?evu milosr?u i ljubavi prema bližnjemu zapisao je sveti Luka (Lk 10, 30-37 i 15, 11-32). Isus nam je ostavio dvije prispodobe koje su duboko utisnute u srca krš?anina, u kojima otkriva milosr?e nebeskog Oca i svojeg srca koje mora slijediti.
Prispodoba o Milosrdnom Samarijancu glasi: „Ali (neki zakonoznanac) žele?i sebe opravdati, zapita Isusa: „A tko je moj bližnji?” Isus odvrati: “Neki ?ovjek silaze?i iz Jeruzalema u Jerihon zapade me?u razbojnike koji ga svuku i izrane, te ostave napola mrtva pa odu. Slu?ajno je istim putem silazio neki sve?enik, pa kad ga opazi, pro?e suprotnom stranom puta. A tako i neki levit, kada do?e na to mjesto i opazi ga, pro?e suprotnom stranom puta. Neki putnik, Samarijanac, do?e blizu njega, pa kad ga vidje, sažali se. Pristupi mu, poli mu rane uljem i vinom i povi ih. Zatim ga stavi na svoje živin?e, odvede u gostionicu i pobrinu se za njega. Sutradan izvadi dva denara i dade ih gostioni?aru: ‘Pobrini se za njega – re?e mu - pa što god više potrošiš, ja ?u ti na svom povratku, platiti.’ Koji se, po tvom mišljenju, od te trojice pokazao bližnjim onomu što je zapao me?u razbojnike? Zakonoznanac odgovori: „Onaj koji mu iskaza milosr?e.” “Idi pa i ti radi tako!” re?e mu Isus.
Tako Isus završi jednu od najljepših pouka i poruka o milosr?u.
Prispodoba o Izgubljenom sinu glasi: Još (Isus) re?e: „Neki je ?ovjek imao dva sina. Mla?i od njih re?e svomu ocu: ‘O?e, daj mi dio baštine koji mi prili?i!’ Otac im podijeli imanje. Poslije nekoliko dana mla?i sin skupi svoje te po?e u daleku zemlju i ondje rasu svoje imanje provode?i život razvratno. Kad potroši sve, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on po?e oskudijevati.
Tada ode i pribi se uz nekog ?ovjeka one zemlje. On ga posla na svoje njive da pase svinje. Uzalud je ?eznuo napuniti trbuh mahunama što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Tada do?e sebi i re?e: ‘Koliko najamnika u mog oca ima u izobilju kruha, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ?u, po?i ?u ocu svojemu pa mu re?i: O?e, sagriješih protiv Neba i protiv tebe. Nisam više dostojan biti tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika. Diže se i krenu svom ocu. Dok je on još bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti i pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin mu re?e: ‘O?e, sagriješih protiv Neba i protiv tebe. Nisam više dostojan biti tvojim sinom!’ Tada otac re?e svojim slugama: ‘Brzo donesite haljinu, onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite; pojedimo i veselo se pogostimo! Jer, ovaj sin moj bijaše mrtav i oživje; bijaše izgubljen i na?en je.’ I po?nu se veselo gostiti. Njegov stariji sin bijaše u polju. Kad se na povratku približi ku?i te ?u pjesmu i igru, dozva k sebi jednoga od slugu i propita se što to zna?i. ‘Došao ti je brat –odgovori - pa tvoj otac zakla ugojeno tele, što opet sina dobi zdrava.’ On se razljuti i ne htjede u?i.
Njegov otac izi?e i nagovaraše ga. A on re?e ocu: ‘Evo ti služim tolike godine i nikada ne prekrših ni jedne tvoje zapovijedi, a ti mi nikada ne dade ni jareta da bih se mogao veselo pogostiti sa svojim prijateljima. A kada ti se vrati taj sin, pošto je s bludnicama spiskao tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato mu otac odgovori: ‘Sine, ti si uvijek sa mnom. Sve je moje tvoje. Ali se ipak trebalo veselo pogostiti i proveseliti, jer ti ovaj brat bijaše mrtav i oživje; bijaše izgubljen i na?en je!’”
Takvo je Božje milosr?e. Takvo mora biti i krš?ansko milosr?e. Navedene prispodobe su najsnažniji, najzahtjevniji i najodlu?niji poziv na milosr?e To je najviši domet susreta s Bogom. Susre?emo iskustveno Boga po njegovu milosr?u.
Spašeni smo po Božjem milosr?u (Rim 11,30). „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš!“ (Lk 6,36) Bog je milosr?e. On je „Otac milosr?a i Bog svake utjehe“ (2 Kor 1,3). Put krš?anske savršenosti jest da postanemo u milosr?u Bogu sli?ni (Mt 5,48). To možemo postati po milosrdnoj ljubavi, koja mora biti sveop?a i milosna, koja nas ?ini sli?nim Ocu (Mt 4,4).
Milosr?e je raspoloživost da se prite?e u pomo? potrebitomu; spremnost na praštanje iz ?iste dobrote, bez interesa.
Pritom se razlikuje Božje milosr?e prema stvorovima i milosr?e ?ovjeka prema drugom ?ovjeku. Milosr?e iskazano bližnjemu konkretno je o?itovanje ljubavi prema bližnjemu. Prema Evan?elju milosr?e je konkretno o?itovanje ljubavi prema bližnjemu, tj. svakom ?ovjeku u konkretnoj situaciji (Milosrdni Samarijanac). U krš?anstvu su preuzete glavne postavke biblijskog shva?anja milosr?a (univerzalnost i bezinteresnost). U katolicizmu se razlikuje sedam djela milosr?a tjelesnoga i sedam djela milosr?a duhovnoga. Tjelesna djela milosr?a su: gladna nahraniti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamni?enika pohoditi, zarobljenike i prognanike pomagati, mrtva pokopati, te duhovna djela milosr?a: dvoumna savjetovati, neuka pou?iti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti.

4. „Cijelo je Evan?elje, tvrdi papa Franjo, sažeto u rije?i milosr?e; možemo re?i da je milosr?e Kristovo lice, koje je On pokazao dolaze?i ususret svima, ozdravljaju?i bolesne, jedu?i s grješnicima, naro?ito kad je, pribijen na križu, oprostio.“ U krš?anstvu milosr?e zauzima vrhunsko mjesto na ljestvici vrlina. U Novom zavjetu rije? se ponavlja 27 puta, uglavnom se primjenjuje na Boga i na one koji su Bogu sli?ni. Tko je iskusio da je Bog njemu milostiv, on je milostiv drugome. Njima Isus kaže: „Idite i nau?ite što zna?i više volim milosr?e nego žrtvu“ (Mt 9,13). Gospodin šalje krš?ane da nose njegovu ljubav u prvom redu siromašnima, koji su povlašteni u njegovim o?ima. Življeno milosr?e treba poticati krš?ane na velikodušno otvaranje sadašnjim potrebama i u?inkovito zauzimanje u novoj evangelizaciji, povlaš?uju?i otvaranje prema najpotrebitijima.

5. U Katoli?koj crkvi, postoji karitas - latinski caritas = ljubav; institucija je ustanova ili ured koji organizirano prikuplja i dijeli pomo? siromasima. Osim nacionalnih od 1929. postoji Me?unarodni karitas (Caritas Internationalis) sa sjedištem u Luzernu, a od 1951. u Rimu. Hrvatska biskupska konferencija osnovala je Hrvatski Caritas 1992. U krš?anskom svijetu milosr?e je potaknulo nastanak prvih bolnica, sirotišta i stara?kih domova.
Biti milosrdan – imati milo srce, zna?i davati drugome. I to davati ono što mu po pravdi možda nismo dužni dati, ali ipak to ?inimo. Možemo re?i da se milosr?e uvježbava iskustveno najprije kao dar Božji u vlastitom srcu. Tko nema iskustvo da je Bog njemu milostiv, ne može istinski biti milostiv drugome. Na jednom je mjestu Isus rekao: Idite i nau?ite što zna?i više volim milosr?e nego žrtvu (Mt 9,13). Tko je milosrdan ?ovjek? Svakako je to onaj koji je otvoren drugome, ponizan i krotak, te dopušta da drugi bude svoj - ono što jest. Milosrdan drugome uvijek ?initi dobro i samo dobro. Premda mu se drugi koji put može ?initi kao onaj koji mu stvara zapreke.

6. Sv. Franjo (1182.-1226.) sa svojom bra?om pošao je papi Inocentu III. da ga pita za životni savjet. Papa je 1209. usmeno odobrio Pravilo života i milosr?e „po na?inu svetog evan?elja“ koje Franjo „napisa jednostavno i s malo rije?i“.
Papa „dopušta njemu i njegovim drugovima da posvuda propovijedaju pokoru“.
Franjevci su se razmilili svijetom svjedo?e?i življeno Evan?elje Gospodina našega Isusa Krista. U današnjoj Hercegovini djeluju, prema svjedo?anstvu fra Petra Bakule, od 1231. godine. Tu smo i danas. Osnaživani Bogom živimo povijesne (ne)prilike. Fra Pavao Pelizer iz Rovinja upitao je u Imotskom jednog franjevca: „Dragi o?e, Vi ste vidjeli one lijepe krajeve u Italiji. Što Vas je vratilo u ovu bijedu u ove pogibelji, da Vas nevjernici stalno progone? Odgovor je bio: Mnogopoštovani o?e, domovina.“ Franjevci su krvavim slovima pisali povijest Crkve, Reda i hrvatskog naroda, a na kamenom križu iznad nje natpis ZA DOMOVINU.
Povijest franjevaca u Hercegovini, neki su poimeni?no spomenuti, svjedo?i da su - fratri-sve?enici ispovjednici gotovo osam stolje?a svjedoci milosr?a. Više stolje?a oni su Hercegovinu pretvorili u Baziliku na otvorenom:

„Crkva mu je divno podnebesje,
Oltar ?asni brdo i dolina,
Tamjan miris što se k nebu diže
Iz cvijeta i iz bijela svijeta
I iz krvi za krst prolivene.“ (Ivan Mažurani?)

Podnebesje je bila krstionica, ispovjedaonica, pri?esnica, dvorana Posljednje ve?ere. Kao rijetko gdje i danas se naši vjernici rado ispovijedaju na otvorenom. „U ispovjedaonici ste da opraštate, a ne da osu?ujete! Nasljedujte Oca koji se nikada ne umara opraštati“. izvršavajte Kristovu sve?eni?ku službu u radosti i ljubavi, žele?i se dopasti jedino Bogu, a ne samima sebi. „Ružno je to kad sve?enik živi da bi se dopao samome sebi... Pravi se paunom!“ – primijetio je Papa. „Imajte uvijek pred o?ima primjer Dobroga Pastira, koji nije došao da bude služen, ve? da služi“ i koji nije „ostao u svojoj ugodi“, ve? je izlazio, tražio i spašavao one koji su se izgubili.

7. Papa Franjo je proglasio Godinu milosr?a. Na po?etku poruke Papa želi da “Jubilej bude živo iskustvo O?eve blizine, malne opipljivi dodir njegove nježnosti, da vjera svakog vjernika oja?a te tako svjedo?anstvo postane sve u?inkovitije”...
Želim da jubilejski oprost dopre do sviju, kao istinsko iskustvo Božjeg milosr?a, koji dolazi u susret svakoj osobi licem Oca koji prihva?a i oprašta, zaboravljaju?i potpuno po?injeni grijeh. Da bi doživjeli i zadobili oprost, vjernici su pozvani poduzeti kratko hodo?aš?e prema Svetim vratima, otvorenim u svakoj katedrali ili u crkvama koje odrede dijecezanski biskupi, kao i na ?etirima papinskim bazilikama u Rimu, kao znak duboke želje za istinskim obra?enjem. ...Božje oproštenje ne može se uskratiti onome koji se pokajao, poglavito kada ta osoba pristupa sakramentu ispovijedi iskrena srca kako bi zadobila pomirenje s Ocem...“ Na kraju pisma Papa pripravu toga izvanrednog jubileja povjerava zagovoru Majci Milosr?a.

8. Simbol milosr?a je sv. fra Leopold Mandi?. Bogdan Mandi? ro?en je 12. svibnja 1866. u Herceg–Novom, u Boki Kotorskoj, kao najmla?i od dvanaestero djece obitelji Mandi?. Umro je 30. srpnja 1942. u Padovi. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II.16. listopada 1983. Bio je ?etrdeset godina posrednik milosr?a u sakramentu pokore. Trajno je primjenjivao ljubav prema Bogu i posredovao Božje milosr?e za duše.
Otac Leopold nam je svojim životom nazna?io put kojim treba i?i: franjeva?ki ideal mira, bratstva, malenosti, put koji nadilazi podjele i razdvojenosti, put potpunog povjerenja u O?evu milosrdnu ljubav, put na kojemu ?esto pristupamo sakramentu svete ispovijedi, put na kojem ?astimo Blaženu Djevicu Mariju.

9. Draga bra?o i sestre, uputimo se putem milosrdnog Samarijanca i Izgubljenog sina. Neka nas svakodnevno bude što više, te potvrdimo svojim euharistijskim zajedništvom živost naše vjere, baštinjenu marijansku pobožnost i milo srce tijekom tre?eg tisu?lje?a krš?anstva.
Ujedinjeni i od Boga blagoslovljeni slavimo od Boga blagoslovljenu 2016. godinu, 114. Napretkovu i 4. Akademijinu obljetnicu sje?aju?i se i pomažu?i našoj mladeži. Nadalje, neka navedene obljetnice i ova Godina milosr?a bude poticaj svima nama, današnjim krš?anima, na iskreno svjedo?anstvo života za Isusa Krista, u kojemu je »milosr?e postalo živo, vidljivo i dosegnulo svoj vrhunac« (papa Franjo, Lice milosr?a, 1).

fra Andrija Niki?, predsjednik
Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru
i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti sa sjedištem u Mostaru