Naslovica Napretkovi kalendari Objavljen kalendar za 2013. godinu
Objavljen kalendar za 2013. godinu Ispis E-mail

Poštovani i dragi vjernici, te ljudi dobre volje,

?ESTIT VAM BOŽI? I NOVA GODINA!

U rukama imate jubilarni (petnaesti) naš kalendar. Sigurnim korakom, iz godine u godinu, ustrajno naši kalendari prenose suvremene poruke, te podsje?aju na godine koje se ne zaboravljaju i datume koji se pamte.

Kalendar u pdf formatu pdf

 Ove godine, uz poimeni?ni spomen brojnih svjedoka vjere, pridružujemo se obilježavanju Godine vjere. Na to nas upu?uje ne samo simbol, nego i Gospine poruke. Na temelju Svetog pisma, Katekizma Katoli?ke crkve i poruka nekolicine krš?anskih velikana, želimo bolje upoznati, zavoljeti i oja?ati svoju vjeru.

U prvom dijelu nižu se poruke o vjeri. „Vjera je ve? neko ímanje onoga ?emu se nadamo, osvjedo?enje o zbiljnostima koje ne vidimo“ (Heb 11,1). Sv. Pavao upozorava krš?ane na Abrahamov primjer: „Povjerova Abraham Bogu, i ura?una mu se u pravednost“ (Rim 4,3). Budu?i da je bio jak u vjeri, Abraham je postao ocem svih onih koji vjeruju (Rim 4,11.18). Stari zavjet uistinu je bogat svjedo?anstvima o takvoj vjeri. Poslanica Hebrejima hvali uzornu vjeru starih, koji po njoj „primiše pohvalno svjedo?anstvo“ (Heb 11,2.39). Ipak „Bog je za nas predvidio nešto bolje“: milost da vjerujemo u njegova Sina Isusa, „Po?etnika i Dovršitelja vjere“ (Heb 11,40; 12,2). Vjera je prije svega ?ovjekovo osobno prianjanje Bogu, istodobno, neodvojivo od toga, jest i slobodan pristanak uza svu istinu što ju je Bog objavio.

Za krš?ane vjerovati u Boga nerazdruživo je povezano s vjerom u onoga, koga je On poslao, „Sina njegova, Ljubljenoga“, u kojem mu je sva milina. Bog nam je rekao da Ga slušamo. Gospodin sam kaže u?enicima: „Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte!“ (Iv 14,1). Možemo vjerovati u Isusa Krista, jer je On sam Bog, Rije? Božja tijelom postala: „Boga nitko nikada ne vidje: Jedinoro?enac – Bog – koji je u krilu O?evu, On nam ga obznani“ (Iv 1,18). Budu?i da je On „vidio Oca“ (Iv 6,46), jedini je koji Ga poznaje i može nam Ga objaviti. Ne može ?ovjek vjerovati u Isusa Krista, ako nema udjela u njegovu Duhu: Duh Sveti objavljuje ljudima, tko je Isus. Zaista „nitko ne može re?i: 'Isus je Gospodin', osim u Duhu Svetom“ (1 Kor 12,3). „Duh sve proni?e, i dubine Božje (...) Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega“ (1 Kor 2,10-11). Samo Bog poznaje Boga potpuno. Mi vjerujemo u Duha Svetog, jer On je Bog.

Kad sveti Petar ispovijeda, da je Isus „Krist, Sin Boga živoga“, Isus mu kaže: „To ti nije objavilo tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima“ (Mt 16,17). Vjera je Božji dar, vrhunaravna od Boga ulivena krepost. „Da uzvjerujemo, treba nam Božja milost, koja predusre?e i potpomaže, i unutarnja pomo? Duha Svetoga da srce pokrene i k Bogu ga obrati, da otvori o?i duši i svima dadne ugodnost pristanka i vjerovanja istini“. Nemogu?e je vjerovati bez milosti i unutarnje pomo?i Duha Svetoga.

U ?inu vjere ljudski razum i volja sudjeluju s božanskom miloš?u: „Credere est actus intellectus assentientis veritati divinae ex imperio voluntatis a Deo motae per gratiam“ („Vjera je ?in razuma koji, na zapovijed volje koju pokre?e Bog miloš?u, daje pristanak božanskoj istini“ (sv. Toma Akvinski).

Vjerovati u Isusa Krista i u onoga, koji Ga je poslao radi našeg spasenja, nužno je kako bismo se spasili. „Budu?i da je 'bez vjere nemogu?e omiljeti Bogu' (Heb 11,6) i prispjeti k zajedništvu Njegovih sinova, nitko se nikada ne može bez nje opravdati i nitko ne?e posti?i života vje?noga ako u njoj ne ustraje do kraja“ (Mt 10,22- 24.13).

Djevica Marija ostvaruje na najsavršeniji na?in poslušnost vjere. Budu?i je vjerovala kako „Bogu ništa nije nemogu?e“ (Lk 1,37), Marija je s vjerom primila poruku i obe?anje koje joj je donio an?eo Gabrijel i dala svoj pristanak: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rije?i!“ (Lk 1,38). Elizabeta ju je ovako pozdravila: „Blažena ti što povjerova da ?e se ispuniti što ti je re?eno od Gospodina!“ (Lk 1,45). S vjerom je Marija okusila plodove Isusova uskrsnu?a i, ?uvaju?i sve uspomene u svome srcu (usp. Lk 2, 19. 51), prenijela ih Dvanaestorici sabranoj s njom u dvorani posljednje ve?ere radi primanja Duha Svetoga (usp. Dj 1,14; 2, 1-4). Zbog te vjere svi ?e je naraštaji zvati blaženom. Za cijelog Marijina života, pa i u posljednjoj kušnji, kad joj je Sin Isus umro na križu, njezina se vjera nije nikad pokolebala. Marija nije prestala vjerovati da ?e se ispuniti Božja rije?. Zato Crkva u Mariji štuje naj?istije ostvarenje vjere.

“Po vjeri Apostoli su ostavili sve kako bi slijedili U?itelja (usp. Mk 10,28). Povjerovali su rije?ima kojima je On naviještao kraljevstvo Božje nazo?no i ostvareno u njegovoj osobi (usp. Lk 11, 20). Živjeli su zajedništvo života s Isusom koji im je iznosio svoj nauk, ostavljaju?i im novo pravilo života po kojemu su trebali biti prepoznavani kao njegovi u?enici nakon njegove smrti (usp. Iv 13, 34-35). Po vjeri su otišli u cijeli svijet, slijede?i zapovijed da donose Evan?elje svakom stvorenju (usp. Mk 16, 15) i bez ikakva straha naviještali su svima radost uskrsnu?a o kojemu su radosno svjedo?ili.” (Benedikt XVI.)

Vjera je milost, koju Bog daje ?ovjeku kao ?isti dar. Mi možemo ovaj neprocjenjivi dar izgubiti. U tom pogledu, sveti Pavao opominje Timoteja: „Bij boj plemeniti, imaju?i vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere“ (1 Tim 1,18-19). Da bismo živjeli, rasli i u vjeri do kraja ustrajali, moramo se hraniti rije?ju Božjom i moliti Gospodina da nam vjeru uve?a. Ona treba biti „ljubavlju djelotvorna“ (Gal 5,6), podržavana nadom i ukorijenjena u vjeri Crkve.

Svijet u kojem živimo ?ini se ?esto veoma daleko od onoga, o ?emu nam vjera pruža sigurnost; iskustva zla i patnje, nepravdi i smrti kao da proturije?e Radosnoj vijesti. Sve to može uzdrmati vjeru i staviti je na kušnju. Zato se moramo okretati prema svjedocima vjere: Abrahamu, koji povjerova, „u nadi, protiv svake nade" (Rim 4,18); Djevici Mariji koja je „na putu vjere" prispjela sve do „no?i vjere" time što je sudjelovala u muci svoga Sina i u no?i njegova groba; i mnogim drugim svjedocima vjere: „Okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svako breme i grijeh koji nas sapinje te postojano tr?imo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Po?etnika i Dovršitelja vjere, Isusa" (Heb 12,1-2).

Naša ljubav prema Isusu i ljudima tjera nas da drugima govorimo o svojoj vjeri. Na taj na?in svaki je vjernik kao kolut u dugu lancu onih koji vjeruju. Ja ne mogu vjerovati ako nisam podržan vjerom drugih, a svojom vjerom pridonosim da se podupre vjera drugih.

Vjekovima ve?, u mnogim jezicima, kulturama, narodima i nacijama Crkva ne prestaje ispovijedati svoju jedinu, od jednoga Gospodina primljenu, po jednom krštenju prenošenu, vjeru duboko osvjedo?ena, da svi ljudi imaju samo jednoga Boga i Oca. Sveti Irenej Lionski, svjedok ove vjere, kaže: „Crkva, premda rasprostranjena po svem svijetu do nakraj zemlje, primivši vjeru od Apostola i njihovih u?enika (...), pomno ?uva taj navještaj i tu vjeru i kao da stanuje u istoj ku?i, vjeruje na isti na?in kao da ima jednu dušu i jedno srce; i istine vjere propovijeda, u?i i predaje jednim glasom kao da ima samo jedna usta".(...) „Vjeru što smo je od Crkve primili, brižno ?uvamo. Kao kakvo dragocjeno blago, zatvoreno u vrsnu posudu, vjera se po djelovanju Duha Božjega neprestano pomla?uje te ?ini da se pomla?uje i posuda koja ga drži". (Usp. KKC, Zagreb, 1994., br. 146.– 175.)

U drugom dijelu autorm je posvijestio jedinstvenost naše Hercegovine. „Ako se iz Dubrovnika i iz Splita uputite zrakoplovom prema Sarajevu, ili iz Sarajeva prema Dubrovniku i Splitu, napravit ?ete jedan trokut. Na tom podru?ju stolje?ima nastanjenom vjernim pukom, postojala su ranokrš?anska svetišta, a u srednjem vijeku katolici su sa svojim sve?enicima sagradili oko 150 crkava s desetak franjeva?kih samostana. Nakon stolje?a sukoba civilizacija i rušenja svega, katolici su zasadili Hercegovinu novim bogoštovnim prostorima kojima se ljudi dive. U središtu tog trokuta prepoznaje se samo jedno mjesto koje se zove Me?ugorje. U koje god doba godine došli, Me?ugorje vas o?ekuje s velikim brojem hodo?asnika, liturgijskih programa i mogu?nostima za kvalitetan i sadržajan duhovni odmor. Zaokružena zemljopisna cjelina je regija raznolikih pri?a i snažnih emocija. Podru?je je bogato kulturnim i povijesnim naslije?em te sjajnim vjerskim ponudama i aktivnim sudjelovanjem.

Hercegovina je neprocjenjiv spoj morskog zale?a, gorja i planinskih oborina na iznimno malom prostoru. U samo jednom danu možete od Splita do Dubrovnika ploviti jahtom ili se kupati u moru gotovo dvije tre?ine dana u godini, a zatim uživati u sjenama brojnih kapelica, crkvica, svetišta, pa i grobova krš?anskih mu?enika.

S obzirom na mu?enike, svece i blaženike, odnosno sluge Božje, i svjedoke krš?anske vjere, Hercegovina bi mogla biti smatrana i najsvetijom od hrvatskih pokrajina. „Broj mu?enika ubijenih od Turaka, najprije u Bosni, a zatim u Hercegovini tako je velik, da bi nam trebao registar - knjiga samog Boga, koji ih je okrunio, da saznamo za sve. Dok oni koje mi znamo sa?injavaju najmanju dio ubijenih na tisu?e barbarskih na?ina za svetu vjeru" (P. Bakula, 1862.). Taj broj je uvelike pove?an mu?enicima iz doba komunizma.

U Hercegovini gdje god okom pogledate, vidjet ?ete bazilike, crkve, zavjetne kapelice, kipove i slike posve?ene Blaženoj Djevici Mariji koju vjerni puk diljem Hercegove zemlje štuje kao Kraljicu Mira, Veliku i Malu Gospu, Gospu od zdravlja... Svako sakralno zdanje moglo bi ispri?ati svoju pri?u. Navedena svetišta su djela onih koji su ovdje vjerovali, za one koji vjeruju i koji ?e vjerovati.

"Obnova Crkva postiže se tako?er svjedo?anstvom koje svojim životom daju vjernici: vjernici su samim svojim životom pozvani oko sebe širiti svjetlo Rije?i istine koju nam je Gospodin Isus ostavio. Upravo je Koncil, u dogmatskoj konstituciji Lumen gentium, ustvrdio: "dok Krist, 'svet, nevin, neokaljan' (Heb 7, 26), nije poznavao grijeha (usp. 2 Kor 5, 21), nego je došao okajati prijestupe naroda (usp. Heb 2, 17), Crkva – koja u vlastitom krilu obuhva?a grješnike te je u isti mah i sveta i potrebna ?iš?enja – neprestano kro?i putem pokore i obnove. Crkva 'žurno ide naprijed hodaju?i izme?u progonâ svijeta i utjehâ Božjih', navješ?uju?i križ i muku Gospodnju, sve dok on ne do?e (usp. 1 Kor 11, 26). Ona je okrijepljena snagom uskrsnuloga Gospodina kako bi strpljivoš?u i ljubavlju svladala svoje unutrašnje i vanjske žalosti i teško?e te u svijetu vjerno, iako zasjenjeno, otkrivala njegovo otajstvo, sve dok se ono na kraju ne bude o?itovalo u punom svjetlu" (Benedikt XVI.)

Pridružujemo se željamo preminulog duhovnog pisca: Želim tvome srcu krila da iz mo?vare ovoga svijeta poletiš u svijetlo ljubavi Božje. Život više nemojmo ra?unati po godinama, nego po malim radostima svakog novog dana. Volim nebo – u tvojem srcu. Hvala za sve za što ne nalazim rije?i. (Bosmans)

Vama, dragi prijatelji, želim ?vrstu vjeru u Boga u kojoj ?emo prona?i pravi smisao života. Jer, vjera je struja Božje ljubavi koja nas nosi naprijed morem života; snaga koja daje dobar vjetar – vjetar nade jedrima našega srca; kompas savjesti u tišini i olujama života koji usmjeruje put našega kretanja ka cilju vje?ne sre?e. Vjera je kormilo pouzdanja povjereno u naše ruke da u suradnji s miloš?u Božjom – u suton ovozemnog putovanja pristanemo u luku vje?nog gledanja o?i u o?i. Vjera je sidro nade u moru Božje ljubavi. Samo je On, poru?ila nam je Majka Terezija, put kojega se isplati slijediti, svjetlo kojega se isplati upaliti, život kojega vrijedi živjeti i ljubav koju vrijedi ljubiti.

Kraljice Mira, naša nebeska Majko, u?vrsti nam vjeru, te daruj u duši mir, u životu sre?u, u tijelu zdravlje, na usnama rije? ohrabrenja, snagu i upornost u pomaganju našem narodu i bližnjemu svome, povrh svega mir i blagostanje u svakom ljudskom životu.

NA DOBRO VAM DOŠAO BOŽI? I MLADO LJETO, TE 111. NAPRETKOVA GODINA I DRUGA GODINA HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI SA SJEDIŠTEM U MOSTARU!" – završava sastavlja? petnaestog kalednara

fra Andrija Niki?, predsjednik

 

 

Kalendar po cijeni od 5 KM ili u protuvrijednosti možete naru?iti na adresi: Hrvatsko kulturno društvo Napredak, 88000 MOSTAR, p.p. 17

i

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 88000 Mostar, p. p. 65