Jedinstveno slavlje u Napretkovom domu u Mostaru

U prepunoj dvorani – i u hodniku Napretkova doma u Mostaru, u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva ‘Napredak’ u Mostar i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, predstavljena je nova knjiga ‘Admiralovi zapisi 2 – Što je istina’ autora Davora Domazeta Loše.

A. Kratko izvješće:

Predstavljena knjiga Admiralovi zapisi 2. razotkriva Što je istina?

U prepunoj dvorani – i u hodniku Napretkova doma u Mostaru, u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva ‘Napredak’ u Mostar i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, predstavljena je nova knjiga ‘Admiralovi zapisi 2 – Što je istina‘ autora Davora Domazeta Loše, posjetitelji su mogli uživati u izvrsnom programu. Promotor je bio fra Andrija Nikić, dok je moderatorica programa bila književnica Anita Martinac, a u glazbenom dijelu nastupila je klapa „Dobrkovići”.

Ova knjiga Što je istina? nije knjiga o jednom hrvatskom admiralu iako nosi naziv Admiralovi zapisi 2, nego je ovo knjiga o svjetskoj neizvjesnoj geopolitičkoj zbilji u drugom desetljeću 21. stoljeća. Ovo je knjiga o zabludama hrvatskih političkih dužnosnika, njihovim lutanjima, njihovoj slijepoj poslušnosti briselskoj „kuli babilonskoj”. Ovo je knjiga o istini jer će nas istina osloboditi, kazano je u proslovu ove iznimno zanimljive knjige koju je autor dočarao u slikovitoj i interesantnoj prezentaciji.

Davor Domazet Lošo hrvatski pisac, političar, vojni strateg i admiral u mirovini i sa svojim novim djelom uspio je otvoriti probuditi i proširiti interesiranje javnosti. Na sebi svojstven način kao izvrstan predavač načeo je teme koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, te i na samom predstavljanju probudio volju za čitanjem nove knjige.

Autor je knjigu posvetio sv. Alojziju Stepincu, mučeniku Katoličke crkve, svecu nade koji je snagom Kristove ljubavi pobijedio crvenog zmaja na Istoku i crnu zvijer na Zapadu, napisano je u knjizi. Polako i činjenično Admiral razobličava svjetonazorske oglede, iskrivljene, jednostrane, prešućivane, pristrano tumačene, a potom pretakane u povjesnice kako bi tako iskrivljeni i zamaskirani došli u učionice od osnovne, preko srednje škole do fakulteta. Uvjerljiv primjer takve rabote zloga može poslužiti hrvatski slučaj „povijesnih” prikaza Bleiburga, Križnog puta, Tita, Stepinca, boljševizma i naravno neizbježnog antifašizma. Indoktrinirano komunističko i jugoslavensko viđenje suprotno činjeničnom stanju danas dobiva posve drugačiju sliku. Krvava pozadina tih događaja, zločinačka narav protiv Boga i protiv čovjeka više se ne može skrivati, a procese spoznaje o njima zaustaviti.

Inače, Davor Domazet Lošo je odlikovan je mnogim priznanjima, a do sada je napisao i objavio nekoliko djela, među kojima je ‘Gospodari kaosa’, ‘Hrvatski Domovinski rat’, te ‘Admiralovi zapisi ili o pobjedi i ljubavi’.

B. Upozorenje na obiteljsko osobne zasluge

Predsjednik Napretka i Akademije je, nakon pozdrava nazočnih, uputio riječi zahvalnosti i priznanja admiralu Davoru Domazetu Loši.

Uz ostalo fra Andrija je rekao: „Admirale pobjedniče vojske, dobro došli među časne potomke svojih pređa – hercegovačkih bogoljuba, rodoljuba i domoljuba. Vi ste svjedok ponovnog oslobođenje većeg dijela hrvatskog naroda i stvaranja Republike Hrvatske. Iz posljednjih godina, na temelju objavljenih knjiga, javnih nastupa, i vlastitih Zapisa, saznali smo i uvjerili se da Vaše SNAŽNE RIJEČI JAČAJU! Vi, u posljednjem desetljeću, gotovo jedini otvoreno govorite i pišete o velikosrpskoj ideji koja se je nakon neuspjele oružane agresije pretvorila u diplomatsku, naglašavajući da je središte svega zla politički London (grad najmračnijih umova u povijesti civilizacije). Nažalost, to rijetki predvodnici hrvatske politike prihvaćaju.

B. 1.Korijeni Davora Domazeta Loše

Domazeti su, prema rezultatima istraživanja Nikole Mandića, u srednjem vijeku bili nastanjeni u Raškoj Gori. I danas se jedan zaselak Raške Gore naziva Domazeti, koji tako u svom imenu čuva uspomenu na nekadašnje hrvatske žitelje Domazete, koji su se tijekom svoje duge povijesti raselili. [1]

Nakon što je 1688. godine oslobođena Sinjska krajina od Turaka, veliki broj hrvatskog katoličkoga naroda iz Hercegovine prebjegao je na oslobođeno područje pod vodstvom fra Frane Marinovića iz Dobroga Sela u Brotnju, fra Šimuna Cvitkovića iz Cima i fra Tome Knezovića iz Rasna. Među brojnim prebjezima koji su dobili zemljište za obradu nalazili su se i neki Domazeti:

U Satriću kod Sinja dobili su zemljište Luka, sin Markov, i Cvitko pok. Marka. U Zelovu su dobili zemljište: Mate, sin pok. Marka, Nikola pok. Marka i Vidan, sin pok. Grgura.[2]

Prema popisu stanovništva u Republici Hrvatskoj iz 1948. godine Domazeti su na području Sinja bili nastanjeni u sljedećim mjestima i brojem domova: Satriću 12 domova, Zelovu 22, Bristvici 5, Crivcu 7, Suhaču 2, Sinju 2 i Splitu 7 domova. Osim ovih oko Sinja, tom su prigodom 1948. godine Domazeti imali u Metko viću 2 i Dobranju kod Metkovića 2 domaćinstva.[3]

Drugi su Domazeti, nešto kasnije nego oni što su otišli u Sinj, napustili Rašku Goru odselivši prema Derventi negdje oko 1730. godine i nastanivši se u selima: Modranu, Velikoj, Plehanu i Sočanici gdje su se nalazili njihovi brojni potomci do Domo­vinskoga rata 1992.-1996. godine.[4]

Čini se vjerojatnim da su Domazeti, koji se spominju u popisima 1742. i 1768. godine, odselili: neki na područje Dervente, a drugi u Dobranje i Metković. Otišli su iz Batina kod Posušja i Pribinovića kod Širokoga Brijega.[5]

B.2.Admiral Davor Domazet Lošo

Večerašnji naš gost admiral Davor Domazet Lošo je jedan od potomaka raškogorskih Domazeta koji su se nastanili u blizini Sinja. Sudionik večerašnjeg razgovora o strategiji domoljublja i rodoljublja, jest svjedok stvaranja hrvatske stvarnosti iz 1990-tih godina, admiral Davor Domazet Lošo.

Davor je rođen 1. svibnja 1948. godine u Sinju. Nakon karijere u Ratnoj mornarici JNA (završio je sve jugoslavenske vojne škole, uključujući i glavnu, Ratnu školu), prebjegao je u nastajuću Hrvatsku vojsku u činu kapetana bojnoga broda.

Kao dragovoljac Hrvatskog obrambenog rata na početku srpnja 1991. postao je član Zbora narodne garde. Uključen je u vojne operacije i organizira ustroj vojne obavještajne službe. Bio je načelnik Obavještajnog odjela i načelnika odjela za uporabu Hrvatske vojske u Upravi za strateška istraživanja. Na dužnost načelnika Obavještajne uprave Glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske imenovan je 5. prosinca 1992. U čin kontraadmirala promaknut je 28. svibnja 1994. Dužnost načelnika Glavnog stožera oružanih snaga obnašao je od studenog 1996. do listopada 1998. U čin admirala promaknut je 10. ožujka 2000. godine. Nakon potpisa pisma dvanestorice generala hrvatskoj javnosti, u kojem se tražila zaštita vrjednota i dostojanstva Obrambenog- Domovinskog rata, predsjednik Stjepan Mesić ga je umirovio 20. rujna 2000. godine. U toj sječi generale smijenjen je i admiral Davor Domazet Loše, nakon prosvjedne izjave u kojoj se predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić optužuje za sudjelovanje u trivijalizaciji i kriminalizaciji Obrambenog-Domovinskoga rata.

Admiral Davor Domazet Lošo je sudionik i planer glavnih vojnih operacija Oružanih Snaga RH od početaka do svršetka Obrambenog-Domovinskog rata. Uz generala Antu Gotovinu admiral Domazet Lošo je jedan od glavnih zapovjednika bojišnica i bojnih hrvatskih područja. Sukreator je operacija Bljesak, Oluja, Južni potez…, razbio protivničke obavještajne strukture, te doprinio prodoru u protivnički tabor. U brojnim prosvjedima admiral Lošo je uočio i dijagnosticirao “spontane prosvjede” koji imaju za cilj: potpunu destabilizaciju Republike Hrvatske, njeno uništenje, te stvaranje nove Velike Srbije koja bi valjda trebala biti država, nove Pravde. Da se to ne dogodi trebao bi admiral Loše češće nastupati na TV ekranima i nastaviti dopunjavati svoje Zapise.

Stručne radove iz područja taktičkog i operacijskog umijeća, vojne strategije i opće strategije te geostrategije i geopolitike objavljuje već pune četrdeset i tri godine. Na vojnim i civilnim školama i učilištima predaje teoriju umijeća ratovanja.

Pisac Davor Domazet Lošo objavio je osam knjiga.

Admiral Davor Domazet Lošo je nositelj dvanaest hrvatskih odličja.

B.3.Admiralovi zapisi – objavljivanje istine

Ova knjiga Što je istina?, kao i njezina prethodnica O pobjedi i ljubavi, nije knjiga o jednom hrvatskom admiralu iako nosi naslov Admiralovi zapisi svezak 2., nego je ovo knjiga o svjetskoj neizvjesnoj geopolitičkoj zbilji u drugom desetljeću 21. stoljeća. Ovo je knjiga o zabludama hrvatskih političkih dužnosnika, njihovim lutanjima, njihovoj slijepoj poslušnosti briselskoj kuli babilonskoj. Ovo je knjiga o istini jer će nas Istina osloboditi – rekao nam je Isus. Ovo je knjiga koja naznačava da je nepredvidljiva i neuravnotežena, fraktalna geopolitička geometrija u 21. stoljeću prouzročila novi oblik rata – asimetrični rat. Ovo je knjiga koja polako i činjenično razobličava svjetonazorske oglede, koji su iskrivljeni, jednostrani, prešućivani, pristrano tumačeni, a potom pretakani u povjesnice kako bi iskrivljeni i zamaskirani došli u učionice od osnovne, preko srednje škole, do fakulteta. Uvjerljiv primjer takve rabote zloga može poslužiti hrvatski slučaj “povijesnih” prikaza Bleiburga, Križnog puta, Tita, Stepinca, boljševizma i naravno neizbježnog antifašizma. Indoktrinirano komunističko i jugoslavensko viđenje suprotiv činjeničnom stanju danas dobiva posve drukčiju sliku. Krvava pozadina tih događaja, njihova zločinačka narav protiv Boga i protiv čovjeka, više se ne može sakriti, a proces spoznaje o njima zaustaviti. Ovo je knjiga koja zbori da je konačni cilj svih revolucija – od čovjeka učiniti životinju – kako bi na kraju povijesti postao savršeni rob. Ovo je knjiga koja do u tančine oslikava što je, kako je nastala i koji su ciljevi operacije Put očajnika, ili takozvane migrantske krize. U knjizi se pokazuje da je plan ove operacije napisan davno prije, a cilj mu je da suverene europske države sljedno izgube dio svoga suvereniteta kako bi ih se svelo na komune – municipalnu samoupravu. Čitatelj će u knjizi lako prepoznati da je migrantska kriza rat koji nema početka, nema kraja, nema bitke, nema bojišnice, nema vojnika.

Hrvatska i BiH su bile žrtve srpske agresije. Hrvatska i Bosna i Hercegovina su pobijedile u ratu, ali se hrvatski i bošnjački političari ne znaju pobjednički ponašati. To ne znači ponašati se trijumfalistički. Ono što mi zovemo Domovinski rat je najčišći rat u povijesti. Oluja je najčišća operacija u povijesti ratovanja, operacija koja je u zapadnoj Bosni, odnosno Bihaću spriječila pet puta veći genocid od onog u Srebrenici.

Hrvatska politika to ne zna reći, dok Srbi u Srbiji i BiH 5. kolovoza govore kako su oni najviše nastradali i da su najviše protjerani u ratu, a koji je ustvari bio njihova agresija na Hrvatsku i BiH – naglašava Admiral. On kaže da je to ono što politika u Hrvatskoj i BiH nemaju, odnosno da se hrvatski i bošnjački političari povlače na napade iz Srbije i srpskih političara iz bh. entiteta Republika Srpska.

Ova knjiga upozorava da Europa nema izbora, ili će ponovno postati kontinent kršćana od Atlantika do Urala ili je neće biti. Trećega nema! Ovo je knjiga koja s pravom završava nadom. Na njezinu kraju piše: Kad je izgledalo da svijetu prijeti uništenje i da je veliki Zmaj pobijedio gradeći civilizacije bez Boga, šireći kult novca i užitka, zavodeći umove ohološću i zabludama, ranjavajući duše grijehom i zlom, čineći srca sebičnima i punima mržnje, kvareći sve narode hedonizmom – bit će okovan tisuću godina snagom vjere.

Snagom Kristove ljubavi i crvenom zmaju na Istoku i crnoj zvijeri na Zapadu ponestat će moći. I zato je ova knjiga posvećena sv. Alojziju Stepincu, svecu mučeniku, svecu nade…[6]

B.4.Umjesto zaključka

Kako znate Admiral Davor Domazet Lošo je živi stup, istiniti svjedok, strateg vojnih akcija Republike Hrvatske. Uz svoj nemjerljiv doprinos Republici Hrvatskoj svojim dolaskom u Mostar on obnavlja hodočasnički put svojih pređa koji su 1688. iz Raške Gore napustili svoje posjede i ozemlje te se uputili u nepoznato. Zaustavili su se kod Sinja. Onda pješice, a večeras je njihov potomak k nama došao u automobilu.

Kad je riječ o Obrambenom-Domovinskom ratu, podsjećam da je tijekom Obrambenog rata u Hrvatskoj poginulo 12.637, a ranjeno više od 20.000, dok je na teritoriju Bosne i Hercegovine poginulo 9.639, a ranjeno 14.563 Hrvata. To je poznato široj javnosti, Ali, da ih je od ukupnog broja poginulih i ranjenih u Hrvatskoj, više od 60% podrijetlom iz Hercegovine. To rijetki znaju! Nakon svega u što je toliki postotak Hrvata iz Hercegovine ugradio svoje živote za Republiku Hrvatsku: nakon ostvarenja Republike Hrvatske, nakon blistave pobjede za nacionalnu slobodu, nakon sveopćeg nacionalnog ponosa, od 3. siječnja 2000. pa tijekom minulih godina u stvorenoj Državi hrvatski, brojni su osporavali Hrvatima iz Hercegovine njihove zasluge, pa katolički narod u Herceg-Bosni živi u neizvjesnosti, nesigurnosti, bez vidljiva poboljšanja, perspektive i orijentacije. Hrvati žive u iščekivanju nekih stranih kredita i rasprodaji još preostalih vrijednih nekretnina, živimo u vremenu pustih obećanja, novinarskih afera, režiranih skandala i gaženja svih nacionalnih interesa i vrednota. Uvjereni smo da živimo u neokomunističkoj atmosferi. Gotovo petnaestak godina živimo sve manje u priželjkivanoj slobodnoj Domovini, a sve više u Obećanoslaviji. A sve je manje i manje Hrvata u BiH. Prisjetimo se, a neka i drugi ne zaborave: „Bošnjaci su protjerali 170.000, a Srbi 160.000 Hrvata – ukupno 330.000. da bi očistili prostore za sebe.“[7]

Dragi moji! Hvala vam što ste došli na ovaj susret koji učvršćuje našu nadu. Admiral nam dolazi vratiti nadu, a mi znamo, da je i admiral dosta omalovažavanja i nepriznavanja doživio i nadživio. Prisjećajući se povijesnih okolnosti i suvremenih događanja znamo da većega zla od zatiranja nečijeg imena nema. Davor Domazet Lošo nije bio niti jest nitko i ništa, i zauvijek će biti za dvije glave veći od svih onih koji su se prema njemu kao da ga nikad nije bilo ponašali i ponašaju.[8]

C. Prijateljsko druženje

Nakon jednosatnog Admiralova predavanja uslijedila je dodjela Zahvalnica.

Prvu Zahvalnicu s porukom: „… U kući znanja i umjetnosti svako je slovo glas duha, uma i srca, svaka je riječ ključ za mudrost, poniznost i slavu ljepote života” dobio je admiral Davor Domazet Lošo, a potom i sudionici.

D. Prijateljski razgovor

Nakon potpisanih knjiga Admiral se, očito prezadovoljan, našao među svojim posjetiteljima i zadržao uz čašicu razgovora.

Dosta toga zabilježeno je i na priloženim slikama. Rastali smo se u nadi skorog ponovnog susreta.

Anita M. i Andrija N.

Mostar, 7. veljače 2018.

[1] Usp. Nikola Madnić, Podrijetlo hrvatskih rodova sjeverne okolice Mostara, Mostar, 2005., str. 131.

[2] Prof. fra Josip Soldo: Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga druga.

[3] Leksik prezimena Republike Hrvatske, str. 135 u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske u Zagrebu.

[4] Dr. fra Andrija Zirdum: Plehan, str. 92.

[5] Nikola Mandić, Podrijetlo hrvatskih rodova sjeverne okolice Mostara, Mostar, 2005., str. 131.

[6] http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-22090

[7] Za protjerane usp.Zoran Krešić, Analiza: Dvadeset argumenata koji pobijeju tvrdnje Bakira Izetbegovića, Večernji list, 6.2. 2018., str.3.

[8] Prisjetimo se Mesićeva umirovljenja 12 generala HV-a Mesića 2000. godine. https://kamenjar.com/pismo-12-generala/ – https://kamenjar.com/predsjednica-cim-sletim-veceras-potpisat-cu-razrjesenje-domazeta-lose/