Božićni dar
Udruga Ars nova i Hrvatsko kulturno društvo Napredak Mostar, su u Napretkovim prostorijama u Mostaru, Liska br. 2., uvečer 8. prosinca 2010. pred brojnim uzvanicima i prijateljima priredili Božićnu izložbu slika mladih umjetnika. Među nazočnima bilo je više književnika i umjetnika. Premda je slikar Marin Topić već planirao svoje putovanje u Crnu Goru na izložbu svojih djela, našao je vremena i večeras podijelio ugodne trenutke s nazočnima u Napretkovom domu. Likovni postav izložbe, uz su uradili mr. art. akd. slikari Andrea Sunjić i mr. Josip Mijić. Program je vodila umjetnica Beti Barbarić, nazočne je pozdravio predsjednik Društva fra Andrija Nikić, a izložbu je otvorio sveučilišni profesor dr. Ante Mišković. Nazočni gospodarstvenici, kulturni djelatnici i prijatelji ne samo da su se zanimali za cijene izloženih slika, nego su večeras kupili šest izložaka. Kupovanjem ovih umjetničkih djela potpomažete odgoj Napretkove hrvatske učeće mladeži u Hercegovini.
| Božićna izložba slika mladih umjetnika |
 |
Izložbu prati i prigodni Katalog.
U Katalogu je objavljen slijedeći tekst fra Andrije Nikića
Poticajna akcija
1.
Dana 8. prosinca 2010. u 18.00 sati članovi Udruženja likovnih umjetnika pod nazivom Ars nova priređuju zajedničku izložbu u prostorijama Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru, Liska br. 2.
U drevnom zdanju Napretkove palače, mostarskoj kulturnoj javnosti predstavljaju se svojim radovima mladi umjetnici Udruge Ars nova akademski slikar Josip Mijić, magistar slikarstva ars sacra, te mr. art. akd. Slikari Andrea Šunjić, Aleksandar Marković, Kristina Obad, Marijana Ravlić, Silva Radić Markotić i Stjepan Miloš. Iščitavajući karakteristike suvremenih kritičara napisane nakon njihove svestranije analize više dostupnih djela navedenih mladih umjetnika dolazi se, bez ikakve sumnje, do ponaosob prepoznatljivih karakteristika.
Josip Mijić, magistar slikarstva ars sacra, nudi djela koja su poticajna za budne i samozatajne gledatelje. Ona su istinski bliska, ogoljena u iskazu do gotovo potpune jednostavnosti, kao najvišega postignuća svakoga stvaranja, zbunjujuća za neiskrene, nadobudne, poticajna za budne i samozatajne, koji se ljepoti i grandioznosti životnoga realiziranja nadaju iz svojih kutija, poput svjetlosnih žižaka, i u omeđenim životnim transverzalama, kutijama, kao sastavnicama vjerovane nedoglednosti. Takvo kazivanje djela ovoga mladog slikara tim je plemenitije, jer je riječ o autoru, koji vizualnim ukazivanjem na svoja uvjerenja, svijet, u svekolikoj ogrezlosti, uistinu počinje mijenjati, i time realizirati temeljnu misiju umjetničkoga stvaranja – piše, između ostaloga, prof. Kajinić.[1] Inače, Josip Mijić predaje Teoriju prostora i Računalnu grafiku u statusu mlađega asistenta na ALU Sveučilišta u Mostaru, a istaknut je među svojim kolegama, i zalaganjem i kakvoćom radova.
Andrea Šunjić često se bavi motivima krajolika promatranih iz ptičje perspektive. Njezini motivi idu prema granici apstrakcije. Na taj način ona se motivski i stilski priklonila bogatoj tradiciji hrvatskih slikara apstraktnih krajolika. Namjera slikarice je posredstvom određenog krajolika i podneblja bojom i teksturom izraziti vlastito stanje i raspoloženje u procesu slikanja i življenja. Boje, kao i raspoloženja, pritom variraju od pastelno svijetlih i nježnih do zagasito tamnih i crnih.[2]
Aleksandar Marković izražava naglašeno zanimanje za kretanje, akciju, dinamiku. U prvom planu slike je crna silueta ljudskog tijela u kretanju. Kod njega se susreće zanimljiv i uspješan primjer spajanja načela akcijskog slikarstva i elemenata futurističke poetike.[3]
Kristina Obad se na svojim grafikama igra igre prepoznavanja i pretapanja oblika. Ona na sebi svojstven način pokušava stopiti u neke nove oblike koji bi nas slobodnim asocijativnim nizom mogli približiti uvidu kako se sveukupna pojavnost može svesti na nekoliko arhetipskih oblika.[4]
Marijana Ravlić prikazuje pretežno socijalne motive. Na većini njezinih slika tijela su ekspresionistički i kubistički deformirana i razlomljena, boje snažne i međusobno kontrastirane. To stvara dojam dramatičnosti i kompliciranosti jedne od osnovnih ljudskih potreba, potrebe za bliskošću i pripadanjem. Njezine slike teže izražavanju potpune i totalne pripadnosti.[5]
Silva Radić Markotić svoje slike prima kao dnevnike. Ostavlja nam sjećanja u kvadratu. Progovara o proživljenom. Pamti. Jezik ovog slikarstva mnogima ostaje nerazumljiv. Osoban je i gotovo intiman. Zatvoreni sustav koji će nas zaintrigirati, ali nam se neće otvoriti.[6]
Silva Radić Markotić u svojoj glazbenolikovnoj mapi baca slikarske poglede na Biokovo, otoke, priobalna mjestašca i lađice. Slike, zapravo obojeni crteži, vješto su ukomponirane geometrijske cjeline unutar koji se ritmički izmjenjuju strogo omeđena ravnomjerno tonirana polja.[7]
Stjepan Miloš u svojim radovima pokazuje karakteristike autorski i stilski izuzetno osviještene osobnosti.
Na jednoj strani zapaža se minimalistička čistoća prikazanih motiva, a na drugoj, tankoćutna socijalna osjetljivost kao osnovni kriterij odabira motiva.[8]
Premda su mladi, ipak oni iz svog fundusa raznovrsnih kreacija nude, prema vlastitom izboru, svoja djela koja ih žele predstaviti.
Ovo je prva izložba Ars nova u Napretkovom domu u Mostaru. Nadam se da će slijedeća izložba biti bolja. Stoga i ovdje, čini mi se, mogu primijeniti izjavu umjetnice Silve Radić-Markotić, koja je jednom zgodom (u Sarajevu) rekla: “Nama koji svoje osjećaje izražavamo preko kista teško je naći riječi koje bi bile dovoljne da se izrazi sva zahvalnost za sve ono što smo doživjeli u (…) mjestima na kojima smo stvarali svoja djela. Nadam se da ćete u svim djelima trag (…) kraja koji je dubok i nadam se da će svaki sudionik taj trag ponijeti sa sobom”, kazala je Radić-Markotić.[9]
2.
Promatrajući preslike izabranih djela za planiranu izložbu, čini mi se, da je bit poruke umjetnika ove izložbe slanje svjetlost u dubine ljudskoga srca. Zamjećujem da se svaki umjetnik pokušava predstaviti na sebi svojstven način – baciti snop svjetlosti na promatrače. Što ta svjetlost bude jači odraz vjere i izvornog pogleda u beskrajnoga, umjetničko djela će, bez ikakve sumnje, imat dulju budućnost. Umjetnost bismo, možda, smjeli opisati kao protokol čovjekova nastojanja da prekorači granicu koja dijeli ovostranost i onostranost i da se u tome prekoračenju susretne s Božanskim.
– Kao predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredka Mostar koje su hercegovački franjevci osnovali za odgoj hrvatske inteligencije, radujem se što naši mladi umjetnici u Napretkovoj košnici u Mostaru ovom izložbom žele zasijati sjeme vlastite osobnosti, posredstvom svojih djela oni izazivaju u srcima gledatelja jedinstvene osjećaje. Bez ikakve sumnje oni žele da to stremi prema osjećajima sreće.
Potičem i mlade umjetnike da u svojim djelima artikuliraju teme koje su važne ne samo za kulturu, nego i za ljude koji ovdje žive. Predlažem im da doprinose ljepoti koja nije ništa drugo nego osjećaj sreće.
Stoga, dragi mladi umjetnici, budite svjedoci vjere, kako bi vaša djela predstavljala vašu likovnu vjeroispovijest. Iz tog izvora vaša će poruka, bez ikakve sumnje, dobiti snagu i uvjerljivost. U dijalogu-razgovoru s fratrima vaša religiozna umjetnost može stvoriti oblike koji će iskazivati i subjektivnu vjeru i vjeru zajednice. Upravo u toj povezanosti moći ćete mnogo snažnije i bolje nego bilo koji član vjerske zajednice ostaviti prepoznatljiv trag ovoga trenutka.
Raduje me i šalje poruku činjenica da je vaša izložba upriličena u prostorijama hrvatske ustanove koja se probila na jedno od tri mjesta suvremene hrvatske kulture.
Nadam se da će naši mladi umjetnici puni svijeta duha i ljepote Božje svojim novim umjetničkim djelima nastaviti obasjavati staze naših suvremenika, velikog broja od 1182 Napretkovaca i naše učeće mladeži na putu u sretniju budućnost.
Kako je umjetnička duša uvijek žedna želim mladim umjetnicima da žeđaju za ljepotom i nju pretvaraju u poruku koju će njihova djela ne samo skrivati u sebi nego i ižarivati na svoje gledatelje čineći ih ljepšim i sretnijim.
Da li je u tome bit? Ostavljam mogućnost i za drukčije odgovore.
Ova izložbe, u vrijeme kada su moćnici digli ruke od naše učeće mladeži, treba naglasiti, je humanitarnog karaktera. Usprkos prepuštanja nadarene a siromašne učeće mladeži beznađu, malobrojnim pojedincima potaknuti Božjom providnošću, u mladim umjetnicima Udruge Ars nova pronašli su svoje potpomagače. Pojavi zaobilaženja kulturnog uzdizanja hrvatskog naroda, širenju
posvemašnjeg kriminala, krizi na gotovo svim područjima života, širenju poslušnosti prema inozemnim moćnicima itd, ovi mladi umjetnici nas upozoravaju i vraćaju na povjerenje u svoje snage. Mi moramo odgajati našu hrvatsku i katoličku mladež da bude privržena bogoljublju, domoljublju i rodoljublju postavljenim na čvrstim kršćanskim temeljima. Utrškom od prodanih djela, uz ostale priloge, nastojimo da mladi steknu svjetsko znanje kako bi hrvatski narod ostao svoj, ali prepoznatljiv svojim bogoljubljem, rodoljubljem i domoljubljem u velikome svijetu. Usprkos kupovanju ljudskih duša, želimo odgajati učeću mladež da čuva hrvatsku kulturnu baštinu, ali i da vrati prodano ‘kućno blago’ (banke, medije, osiguravajuća društva). I nadalje ćemo tražiti načina kako preurediti javne medije, kako proširiti slobodu izražavanja, kako mladima dati perspektive da nađu dobro plaćen posao u svojoj
domovini, da ne iseljava iz drage nam Domaje kao jeftina radna snaga, kako ekološki sačuvati ozemlje s njezinim ljepotama – vodama i čistim zrakom. Tu nam može pomoći svaka zdrava akcija antikorupcijske čistke do krajnjih granica, aktiviranje iseljeništvo – imamo članova u Australiji, preko Zapadne Europe do Amerike, očekujući potpomagače u katoličkom svijetu.
Udruga Ars nova nas potiče da kontaktiramo veći broj umjetnika, pisaca, mladih bendova ili glazbenika koji će priređivati prigodne manifestacije koje će svojim utrškom pomagati učećoj mladeži. Neki su mi se čak i sami javili i pitali za slične akcije. Imamo ideju koja bi definitivno mogla uvelike pomoći mnogim đacima i studentima. Trebaju nam mediji da svatko tko je zainteresiran za davanje volonterskih savjeta ili raznih pripomoći vezanih za učeću mladež, da se javi i uključi. Na taj način bi se mogla stvoriti mreža prijatelja Mostarskog Napretka koji bi se uzajamno mogli pomagati savjetima i iskustvima.
Ova izložba je svojevrsni pokus, tj. razdoblje gdje se još uvijek uštimavamo i uvježbavamo kako što efikasnije djelovati i na što se sve možemo u budućnosti osloniti. Ovo što nas čeka nazvao bih ponešto ozbiljnijim radom Napretka, gdje moramo još više proširiti horizonte za što imamo već određene planove i ideje. Moram priznati da sam uglavnom zadovoljan cjelokupnom situacijom i svime što nam sviće. Nadam se da će započeta akcija s vremenom zadobiti još veće povjerenje u nas jer su shvatili da smo ozbiljni u svojim naumima i da nam je uistinu stalo do učeće mladeži. Također se nadam da će se u skorom periodu javljati sve veći broj mlađih studenata, posebice đaka, jer u biti na njima sve i ostaje. A želio bih biti siguran da ćemo akciju ostaviti u sigurnim i vrijednim rukama.[10]
Ovom prigodom potičem intelektualce da iziđu iz svojih kabineta i zauzmu se za pobjedu istine, pravde i blagostanja. Humanitarne i karitativne akcije sa pravim ljudima ne samo da siju dobro sjeme nego nagovješćuju i plodonosne urode. Ideja kako bi trebalo nešto učiniti ovom izložbom je konkretizirana. Mladi umjetnici Udruge Ars nova odgovorili su konkretno: Ja mogu učiniti ovo. I to su nam darovali, s porukom: ugledajte se u nas. Prijeđimo s riječi na djela. Uvjeren sam da izražavam želje posjetitelja: Neka žive naši mladi umjetnici, oni koji ih podržavaju i oni koji će se oplemenjivati na njihovim porukama.
Izložba ostaje otvorena u ovo predbožićno vrijeme kako bi pridonijela stvaranju toplijeg ozračja i blagdanske okićenosti ovog duhom sve beskršćanskijeg grada i prostora. Želja nam je da ova umjetnička djela mladih umjetnika Udruge Ars nova odavde presele i nastane se u prostorima naših prijatelja.
Prof. dr. fra Andrija Nikić,
predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredka
[2] IVAN VUKOJA, ALU Široki Brijeg- Diplomska izložba 2010., Diplomska 11. izložba Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru, Galerija Kraljice Katarine Kosaše Mostar – rujan – listopad, 2010., str. 9.
[3] IVAN VUKOJA, ALU Široki Brijeg- Diplomska izložba 2010., Diplomska 11. izložba Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru, Galerija Kraljice Katarine Kosaše Mostar – rujan – listopad, 2010., str. 8.
[4] IVAN VUKOJA, ALU Široki Brijeg- Diplomska izložba 2010., Diplomska 11. izložba Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru, Galerija Kraljice Katarine Kosaše Mostar – rujan – listopad, 2010., str. 5.
[5] IVAN VUKOJA, ALU Široki Brijeg- Diplomska izložba 2010., Diplomska 11. izložba Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru, Galerija Kraljice Katarine Kosaše Mostar – rujan – listopad, 2010., str. 9.-10.
[6] http://www.hulu-split.hr/str/izlozbe/galic2008/srmarkotic.htm
[7] http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac414.nsf/AllWebDocs/IZ_OGRANAKA
[8] IVAN VUKOJA, ALU Široki Brijeg- Diplomska izložba 2010., Diplomska 11. izložba Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru, Galerija Kraljice Katarine Kosaše Mostar – rujan – listopad, 2010., str. 4.
[9] http://www.sarajevo-x.com/kultura/clanak/100711024
[10] Navedena akcija potvrđuje kako su hercegovački franjevci uz duhovnu skrb za narod, skrbili se za učeću mladež, ali i za porobljeni, obespravljeni, siromašni i ispaćeni puk. U godinama ropstva, kao i ratnim godinama, rat i elementarne nepogode pružale su jedino sigurnost smrti. O teškim godinama tijekom Prvoga svjetskog rata 1917. provincijal fra David Nevistić piše: «Naša su braća već u početku rata organizirala dobrotvornu skrb za domaću sirotinju… Preteška i vrlo ozbiljna vremena, koja proživljavamo te kojih posljedice nitko ne može predvidjeti, tište nas kao móra. Osobito naš seljački svijet trpi svaku oskudicu. Gladan je, bos i gol, a pomoći niotkuda… Ratne prilike i tri godine, jedna od druge gora narod su natjerale u potpuno siromaštvo i skrajnu bijedu. Na stotine obitelji nema ništa živa pred kućom, a rijetko tko koje zrno žita u hambaru.” O sudjelovanju hercegovačkih franjevaca u velikom pothvatu brige za puk, svjedoči fra Davidova uskrsna okružnica: „Uza sve to u vašim plemenitim srcima bije ona stara ljubav prema narodu, jer ste se osvjedočili, da ga je svatko ostavio i da ga svatko izrabljuje. Za vaše trude i vaše zasluge mnogi su već nagrađeni, ali će povijest za sve bez obzira reći svoje, a to će biti vama u prilog.» U izaslanstvo austrijskoj carici Ziti u Beč, provincijal fra David šalje provincijskog tajnika fra Dominika Mandića s molbom za pomoć hercegovačkom puku. Time se pospješuje redovitije i obilnije dopremanje hrane. U tom se vremenu osniva i Kruh sv. Ante, kako bi se ublažile posljedice rata i pomoglo sirotinji. Takav oblik brige za puk nastavlja se cijelo vrijeme, a osobito dolazi do izražaja u Obrambenom-Domovinskom ratu devedesetih godina 20. stoljeća. Franjevci se organizirano skrbe za hrvatski narod preko „Caritasa”, na osobit način pomagali hrvatski iseljenici diljem svijeta te oni na privremenom radu sa svojim dušobrižnicima. Ta djelatnost je procvjetala zahvaljujući fra Slavku Barbariću, fra Leonardu Oreču, fra Jozi Zovki, fra Jozi Radošu „Đoki” i ostalima. Nadarenim i siromašnim studentima pomaže udruga »Fra Slavko Barbarić«, brojnim stipendijama i pomoći. Udruga organizira i druge duhovne i kulturne djelatnosti, studentske dane, seminare, duhovne obnove za studente, izložbe i aukcije slika, koncerte, večeri pjesništva, predstavljanje književnih ostvarenja. Ova akcija posredstvom Napretka radosno grli navedene i ostale akcije što se provode u Hercegovini na dobro čovjeka u potrebi i odgoja učeće mladeži.