Naslovica Napretkove tribine Dan zahvalnosti
Dan zahvalnosti Ispis E-mail

DAN ZAHVALNOSTI

u Napretkovom domu u Mostaru

Hrvatsko kulturno društvo Napredak u Mostaru je 16. lipnja 2011., u povodu završetka školske, odnosno akademske 2010./2011. godine, priredilo svečanu tribinu pod nazivom Dan zahvalnosti. U programu je sudjelovalo pedesetak sudionica i sudionika. Gospođica Ana Puce je s velikim uspjehom vodila cjelovečernji program predstavljajući baletne skupine (tri) profesorice Arlete Ćehić, plesne skupine (dvije) koje vježbaju Irena Marić i Sandra Kutle, pjevačicu Sandu Pandža, gitaristice i gitariste pod vodstvom Borislava Arapović i Filipa Muse, Napretkove glazbenike koje vježba Niko Martinović, Napretkove glasiće koje vježba prof. Katja Krolo Šarac .... i ostale.

1. Tijek programa

 Voditeljica Ana Puce je najprije pozvala predsjednika Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru, fra Andriju Nikića da se obrati brojnom nazočnom općinstvu. Nakon toplog pozdrava, fra Andrija je rekao da je ovo 207. Napretkova tribina u posljednjih dvadeset godina. U dosadašnje tribine utkano je dosta rada, vremena, ali, iznad svega, i ljubavi. Pokušavali sam nastaviti gdje su naši fratri stali. Divimo se dalekovidnosti naših fratara kada su davne 1902. u Franjevačkom samostanu u Mostaru utemeljili ovo grandiozno Društvo. Kolijevka Društvu položena je u prostorijama provincijala hercegovačkih franjevaca. Kum mu je bio provincijal fra Augustin Zubac, krstitelj biskup fra Paškal Buconjić, slavu mu širila Kršćanska obitelj i Osvit. Rastao je i stasao uz nesebičnu pomoć dalekovidnih sinova hrvatskog naroda, te dobročinitelja i ljubitelja hrvatske nade – novih kulturnih djelatnika i znanstvenika. Neprijatelji su ga 1949. pokušali uništiti. Ideju Društva prepoznala je nekolicina domoljuba, te su 14. studenoga 1990. godine obnovili Hrvatsko kulturno društvo Napredak u Mostaru. Od obnove Društvo je brojčano raslo – sada ima 1217 članova, a djelatno se granalo – sada djeluju šesnaest radionica sa preko 370 sudionika. Brojno članstvo su najveće bogatstvo i uzdanica mostarskog Napretka. Uz pomaganje učeće mladeži Društvo obnavlja knjižnicu – već smo prikupili oko 37.000 svezaka. Predsjednik je nazočne upoznao da je dobio stotinjak čestitki za Dan zahvalnosti. Prvu pristiglu čestitku uputio je Mostarskom Napretku provincijal Bosne Srebrene: „Čestitam "Napretku" i Vama, fra Andrija! Dao Bog velik napredak u duhovnom i svakom drugom pogledu svim ljudima dobre volje! Mir i svako dobro od Gospodina želi Vam - fra Lovro Gavran. Drugi franjevac je napisao: „Mir i dobro! - Dragi fra ANDRIJA, Hvala Vam na informacijama! Radujem se Vašem radu i uspjehu! Želim Vam blagoslov i uspjeh! - Vaš fra Marijan Glamočak." A Višnja Serdar je uz ostalo napisala: „Vrlo poštovani Fra Andrija, puno vam hvala na svim obavijestima o događanjima kod vas. Rijetki u svom rječniku imaju riječ Hvala. A Vi, cijelu priredbu posvećujete Danu zahvalnosti! Pa to je jedinstveno i poticajno. Nažalost nisam u mogućnosti prisustvovati, jer sam prilično daleko od Mostara, ali me jako razveselite, jer ja sam u mislima sa vama, a moji korijeni su tamo gdje ste vi. I dok je srca, bit će Croatiae. Hvala vam na svemu. ... Nadam se da ću jednom doći u Mostar i upoznati vas. Rado čitam sve što mi šaljete i zahvaljujem vam od sveg srca. Srdačno vas pozdravljam sa: Hvaljen Isus i Marija!" Čestitali su nam i članovi naše Napretkove podružnice u Australiji - Ljubo Vranko, predsjednik, Ivan Grbavac i ostali. Našem slavlju želi se pridružiti i književnik iz Knina: „Čestitke prijatelju za sve napore koje činiš hrvatskoj mladeži. Meni je trideset godina od izlaska prve knjige, dakle trideset godina rada u književnosti koje bih rado podijelio i s NAPRETKOM u Mostaru. Ako bude prostora, rado bih održao književnu večer gdje bih predstavio svoj dosadašnji rad. - Hvala na razumijevanju i svekolikoj potpori i suradnji. Fabijan Lovrić." Faljen Isus i Marija!

Tek danas sam otvorila vaš poziv, a to mi je kasno za organizaciju i dolazak. Žao mi je jer me izuzetno razvesele sadržaj i cilj održavanja spomenutog susreta.Danas kada hrvatska riječ i povijest, a s njime i sva kultura umire zbog aljkavosti i slabe edukacije u obiteljima i školama tim više je potrebno da svi mi koji živimo u duhu katoličke crkve uložimo dodatan napor da nam narod opstane. Čestitam! Želim Vam uspjeh i vidimo se iduće godine! Jasna Ilić
Mir Vama! Voditeljica je u program utkala pojedinačne i skupne čestitke. Njihovu poruku je, čini se, sažela, ujedinila i darovala poput buketa cvijeća, profesorica i književnica Nevenka Vučemilović iz Ičića kod Opatije: „Štovani svi u društvu "Napredak" kao i oni oko njega, Čovjek ne može ostati hladan nakon iščitavanja izvještaja /vaših radionica/. Još u tijeku čitanja svih zamisli, nastojanja i brojnih ostvarenja koja se izlistavaju u vijencu samoga Društva osjećamo kako se grudi nadimaju ponosom, a srce puni zadovoljstvom. Dragi bosansko-hercegovački fratri, čestitam vam na vašim gradivnim zamislima, plemenitim nastojanjima i uspjelim ostvarenjima. Treba poželjeti samo da se ovakvo sebedarje proširi, uplete u širje društveno tkivo i produži zauvijek!

Čestitam vam, zahvaljujem vam i volim vas."

2. Predstavljanje Vukovićeve knjige

Jednosatni programa u Napretkovoj košnici imao je svoj vrhunac u predstavljanju knjige umirovljenog suca Ustavnog i predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske dr. Milan Vuković, Događaj koji mijenja svijet – Trideset godina ukazanja Kraljice Mira. Naime, knjigu smo objavili u knjižnici Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar, 2011. sv. 59. Dr. Milan Vuković je dva izdanja ove knjige darovao papi Benediktu XVI. u Zagrebu 5. lipnja 2011. godine. S ovom knjigom u ruci, iz raznih objavljenih i pristiglih podataka i izjava o Milanu Vukoviću, fra Andrija nas je upoznao s odvjetnikom koji je sačuvao svoju vertikalu i zavrijedio da mu se za života podigne spomenik i postavi za primjer pravnicima, odvjetnicima i sudcima.

Milan Vuković je rođen 1933. godine u mjestu Krilo Jesenice između Omiša i Splita u srcu Poljičke Republike u obitelji koja je imala jedanestero djece. Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu 1952., a Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1956. Odvjetničku pripravničku praksu završio je u Zagrebu 1960. Odvjetnički ispit položio 1960. godine. Upisan je u imenik odvjetnika 1961. godine. Kao odvjetnik radio je do 1991., najviše kao branitelj u kaznenim, osobito u tzv. političkim postupcima protiv hrvatskih intelektualaca koji su zastupali ideju samostalne Hrvatske. Za sudca Ustavnog suda prvi je put biran 1991., drugi put 1995., a treći put 1999. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske bio je 1992.-1995., 1997.-1999. Objavio je desetak knjiga – tri o Međugorju, Autor je sedamdesetak stručnih radova. Organizator, predavač i sudionik brojnih stručnih domaćih i međunarodnih savjetovanja, seminara i drugih skupova. Nositelj je državnih odličja: Reda Ante Starčevića za doprinos stvaranju Republike Hrvatske, Reda Ante Starčevića za obranu političkih optuženika, Velereda kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Spomenice Domovinskog rata 1990.-1992., te Medalje Domovinske zahvalnosti

U Razgovru s Ivanom Penavom gospodin Vuković je rekao: "Bilo nas je jedanaestero djece i uvijek sam se čudio snazi i vjeri svoje majke koja nas je sve podigla na noge, dok je otac, moreplovac, često bio na putu. (...) Mogu reći da je za mene Bog, u prvom redu, ono što me Crkva uči o Bogu, ali i ono dobro koje me je od malih nogu, još kao dijete, učila moja majka. Jasno mi je da je i nju o Bogu također učila Crkva. Složit ćemo se, vjerojatno, da je uz Sveto pismo i tradicija u narodu veliki izvor i nadahnuće vjere. (...) Kad kažem da je Bog meni i ono što me je majka učila, onda mislim upravo na učenje koje je vjernički narod kao istinu prihvatio i vjeruje u tu istinu. Nikada se nisam pokolebao u toj istini i to mi je najsvetija spoznaja. Zato u mom životu ne postoje trenuci, nego jedan kontinuitet od najranijih spoznaja do današnjih dana, bez ikakvih prekida i bez ikakvih gradiranja, u odnosu na to temeljno pitanje, u odnosu na vjeru u Boga. (...) Kad je u komunističkom sustavu bl. Alojzije Stepinac bio prikazivan kao razbojnik, nasilnik, ratni zločinac i tome slično, u golemoj većini hrvatskog naroda on je bio nevin, a opet je osuđen. Već tada on je bio naš blaženik, jer narod nije vjerovao svim tim lažima i postojalo je tzv. narodno uvjerenje da je on suđen zato što je ostao dosljedan i vjeran Evanđelju i vjeri naših otaca i pradjedova, što je digao glas u obranu svojega hrvatskog naroda i svih njegovih vrijednosti. Taj sensus fidei nije mogao nitko razbiti, jer taj vjernički osjećaj naroda, ono što Božji narod vjeruje, to je snaga Duha Svetoga koji vodi ljude u tom njihovu vjerovanju." Ove riječi bih primijenio i na ubojstvo 66 hercegovačkih franjevaca, te na političke procese hercegovačkih fratara – njih 91, brojnih svećenika, časnih sestara i uglednih katolika. O vjeri Milan je rekao: „Prema tome, kad kažem da je Bog meni i ono što me je majka učila, onda mislim upravo na učenje koje je vjernički narod kao istinu prihvatio i vjeruje u tu istinu. Nikada se nisam pokolebao u toj istini i to mi je najsvetija spoznaja. Zato u mom životu ne postoje trenuci, nego jedan kontinuitet od najranijih spoznaja do današnjih dana, bez ikakvih prekida i bez ikakvih gradiranja, u odnosu na to temeljno pitanje, u odnosu na vjeru u Boga." U ovih samo nekoliko riječi, zaključio je postavljač pitanja Penava, očituje se djetinjstvo našeg sugovornika koji je nakon trideset godina odvjetničke službe, 1991. godine, postao sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske.

2.1. Obrana fra Joze Zovke

U odvjetničkoj karijeri Milana Vukovića najviše se ističe obrana fra Joze Zovke, 1981. godine, na početku događanja u Međugorju. Evo što je Milan o toj obrani rekao: „To sam ljeto 1981. godine sa zakašnjenjem došao na godišnji odmor. Poslije rođendana pročitao sam u novinama da se u Međugorju pojavljuje neka čudnovata Gospa. Pisali su da je to neka "ustaška" Gospa, neka "klerikalistička" Gospa. I ja sam u tome trenutku osjetio da se moram vratiti u Zagreb jer sam imao predosjećaj da ću morati braniti fra Jozu Zovka. Moja obitelj bila je nemalo zatečena kada sam im rekao da se vraćam u Zagreb. To je bilo negdje oko 20. kolovoza, dakle puno ranije nego što sam planirao, jer sam na odmoru bio tek par dana. Interesantno je da sam pred svojim uredom toga dana, kad sam došao u pet sati popodne, našao fra Viktora Nuića i još jednoga fratra te velečasnoga Kustića. Ostao sam malo zapanjen i začuđen i kažem im: "Što će reći, Bože dragi, da mi je došlo ovako veliko izaslanstvo?", a oni su mi rekli: "Slušajte, g. Vuković, fra Viktor Nuić ima ovlaštenje da Vas zamoli da budete branitelj fra Jozi Zovku. Nitko drugi ne želi preuzeti tu obranu." - Normalna stvar da sam u sebi osjetio neko čudesno raspoloženje i rekao sam da nema problema oko toga. Kad sam vidio o čemu se radi, tražio sam pomoć samo jednoga sposobnog bibličara koji bi mi u Svetom pismu mogao pronaći termine koji su fra Jozi bili stavljeni na teret kao kazneno djelo. Naime, te godine slavilo se 40 godina od dolaska Tita na čelo partije ili nešto oko toga. I riječi sv. Luke iz Evanđelja i sv. Ivana iz Apokalipse, gdje se govori o svijetlu, tami, o četrdeset godine robovanja, da treba skinuti s ljudi okove i tako dalje, oni su sve to prerekli i stavili u optužnicu. Tako da je to zapravo bila optužnica protiv sadržaja Svetoga pisma, što sam uspio i dokazati. Nakon trideset godina odvjetnik fra Joze Zovke je saznao za nove pritiska na fra Jozu. Ovom prigodom od crkvenih vlasti. Ni ovom prigodom nije mogao prijeći preko tih odnosa te je poručio: „Smiješno je zato da se fra Jozi, kaznom zatvora, stavlja na teret širenje međugorskih ukazanja, odnosno, optuživati ga za „pseudomisticizam", kako su to bivše jugokomunističke vlasti definirale međugorska zbivanja."

2.2. Poruke za tridesetu obljetnicu ukazanja Kraljice Mira

Kako Milan Vuković, iz zdravstvenih razloga, ovom prigodom nije mogao nazočiti predstavljanju svoje knjige, on nam je napisao njezine poruke. Uz ostalo gospodin Vuković je napisao: „Kad kažem u naslovu knjige „Događaj koji mijenja svijet" jednostavno se podsjećam svih mogućih promjena unutar hrvatskog naroda, ali i promjena unutar Europskog i svjetskog šireg i užeg prostora, u ovih 30 godina!

Nije sporno da je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman u bivšem jugo-komunističkom sustavu dva puta bio sudski optuživan i suđen i da je baš drugi put optužen presudom prvostupanjskom 20. veljače 1981. godine, na 3 (tri) godine zatvora zabrane svakog javnog rada i istupanja u daljnjem trajanju od 5 godina.

Zapravo od tada počinje i javna uporna borba za mijenjanje statusa Hrvatske, jasno, sa svih mogućih pozicija tako da se upravo u tom vremenu osjeća i doživljava borba za osamostaljenje Hrvatske, tj. izlazak Hrvatske iz međunarodno ustrojene neprirodne zajednice zvane Jugoslavija 1918. godine. Upravo zato Međugorje na neki način asocira na ukazanje Gospe u Fatimi 1917. godine, koji se događaj objelodanio u predvečerje oktobarske revolucije i pojave jezivog i groznog pokolja ljudi baš onako kako je to Gospa u Fatimi i navijestila ističući da će Rusija svijetom posijati strahovite bezbožne zablude.

Prema tome obilježavajući 30-tu godišnjicu Međugorskog događaja mi se moramo podsjetiti na sve što se je tih 30 godina na našim prostorima dogodilo, nezavisno od svih čudesnih svjetskih pojava i događaja. (...) Što se tiče nas Hrvata, potpuno sam ispravno dao naslov knjizi: DOGAĐAJ KOJI MIJENJA SVIJET, jer milijunska hodočašća međugorskoj Gospi to i potvrđuje, a što se tiče hrvatskog naroda, to je vidljivo da mu se je sve promijenilo ovih 30 godina od Gospina ukazanja do današnjeg dana: (...)

Taj veliki i značajni događaj u Međugorju, darovan iz ljubavi našem narodu, danas, 30 godina poslije, u vrhu Katoličke crkve počeo je doživljavati vrhunac vjerskog značaja i njegovu svjetsku duhovnu afirmaciju. (...) Mora se istaknuti da upravo u ovih 30 godina, obdareni milošću, u slobodi i u nacionalnom zanosu, gradimo Hrvatsku, ne zaboravljajući bolne praznine nastale nakon pobijenih generacija od 1918. godine, u tisućama požara, stratišta, križnih putova i sudskih progona svakog hrvatstva. (...)

Jasno je da definitivni sud o Međugorju, odnosno, o međugorskim ukazanjima, ima utemeljeno međunarodno istražno povjerenstvo pri Kongregaciji za nauk vjere, ali treba imati u vidu da postoje stotine knjiga, dokumenata i studija o problematici međugorskih događanja. Mislim da je potrebno na osobiti način istaknuti glasovitog francuskog teologa LAURENTINA, koji bez ikakvog sustezanja i otvoreno ističe: „Potaknut sam u Međugorje činjenicom jer je mjesni biskup s početka bio naklonjen ukazanjima. Zatim kad se vratih vidjeh da je promijenio mišljenje i da je sada 100% protiv. Direktni susret s ekstazom vidioca za mene je bilo jedino objavljenje!"

2.3. Papina poruka

Pravi značaj i nadnaravnu dimenziju snage međugorskih pojava, na neki način, o snazi razvoja i prevladavanja svih progona hrvatskog naroda, dao nam je sveti otac Papa Benedikt XVI za vrijeme svog pohoda Hrvatskoj 4. i 5. lipnja 2011. godine, istaknuvši svoje mišljenje i stajalište o dvadesetoj godišnjici hrvatske neovisnosti riječima: „O dvadesetoj obljetnici proglašenja neovisnosti i uoči punopravnog pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji, davna i nedavna prošlost vaše zemlje potiče na promišljanje sve europske narode pomažući, kako svakom pojedincu tako i čitavoj zajednici, da očuva obraz i obnovi neprocjenjivu zajedničku baštinu ljudskih i kršćanskih vrijednosti. Neka tako ova draga nacija, snagom svoje bogate tradicije, pridonese da Europska unija cjelovito vrednuje to duhovno i kulturno blago!"

Da bi jače razgradio i obrazložio tu snažnu misao Papa Benedikt XVI uvodno je istaknuo: „BROJIMO VIŠE OD 13 STOLJEĆA SNAŽNIH I POSEBNIH VEZA, PROKUŠANIH I UČVRŠĆENIH U PONEKAD TEŠKIMI BOLNIM OKOLNOSTIMA. TA JE POVIJEST RJEČITI DOKAZ LJUBAVI VAŠEGA NARODA PREMA EVANĐELJU I PREMA CRKVI. OD SAMIH POČETAKA, VAŠ NAROD PRIPADA EVANĐELJU I PREMA CRKVI. OD SAMIH POČETAKA, VAŠ NAROD PRIPADA EUROPI TE JOJ, NA POSEBAN NAČIN, DAJE DOPRINOS U DUHOVNIM I MORALNIM VRIJEDNOSTIMA, KOJE SU KROZ STOLJEĆA OBLIKOVALE SVAKODNEVNI ŽIVOT KAO I OSOBNI I NACIONALNI IDENTITET NJEZINE DJECE. IZAZOVI SUVREMENE KULTURE PROŽETE DRUŠTVENIM RASLOJAVANJEM I NESTABILNIOŠĆU, TE OBILJEŽENE INDIVIDUALIZMOM KOJI POGODUJE SHVAĆANJU ŽIVOTA BEZ OBVEZA U NEPRESTANOM TRAŽENJU „PROSTORA PRIVATNOSTI", ZAHTJEVAJU UVJERENO SVJEDOČANSTVO I SMIONO ZAUZIMANJE U PROMICANJU TEMELJNIH MORALNIH VRIJEDNOSTI, UKORIJENJENIH U DRUŠTVENOM ŽIVOTU I IDENTITETU STAROG KONTINENTA!!!" Ovo izraženo stajalište Pape Benedikta XVI. na najbolji način svjedoči o razlozima, koji se ovih dana javljaju, na raznim zemaljskim prostorima, iako sami događaji u Međugorju nisu još službeno utvrđeni da oni nisu ni isključeni. (...) Zato nije nikakvo iznenađenje kad poglavar katoličke crkve Papa Benedikt XVI. u Zagrebu kliče: „Neka Hrvatska potakne Europu da očuva i obnovi ljudske i kršćanske vrijednosti... Ljubljena Crkvo u Hrvatskoj, preuzmi ponizno i smjelo zadaću da budeš moralna savjest društva, „sol zemlje" i „svjetlo svijeta"! Uzmemo li u obzir glavni sadržaj Optužnice protiv fra Joze 1981. godine, da je „...van vjerskih okvira... očigledno misleći na jubilarnu 40-godišnjicu ustanka naših naroda i narodnosti protiv okupatora i domaćih izdajnika, govorio da je dosta 40 godina robovanja, okova, tame i patnje, da će doći svjetlost koja će otjerati tamu... da hrvatski narod nema prava ni u Ujedinjenim nacijama... da katolička crkva se trese u Hrvatskoj i Hercegovini... da se budućnost ne može zamisliti bez vjere i vjernika...", i tome slično, onda je veliko priznanje Svetoga oca Hrvatima u vrijeme obilježavanja trideset godina Događaja-fenomena Međugorje, najbolje svjedočenje da smo u svim svojim sadržajima spašeni upravo u ovo vrijeme od pojave i nastanka Događaja-fenomena Međugorje! Zato budimo i u ovo vrijeme sretni i ponosni, jasno, i u obvezi daljnjeg štovanja Majke Božje Kraljice Hrvata!"- odnosno Kraljice Mira!

3. Poruke

Bivši predsjednik Vrhovnog i član Ustavnog suda Republike Hrvatske dr. Milan Vuković, autor knjige: Događaj koji mijenja svijet – Trideset godina ukazanja Kraljice Mira – svjedočki poručuje: „Mogu reći da nikad u životu nisam prodao svoje uvjerenje, niti prodao parnicu ili postupak. Ja sam mogao izgubiti parnicu, ali je nikada nisam mogao prodati, upravo zbog svog dubokog odnosa prema tom vrhunaravnom sadržaju čovjekova rada i obavljanja dužnosti. Zato u svaki predmet pokušavam unijeti najviši stupanj svojeg shvaćanja, svojeg vjerničkog pristupa problemu, ali Bože moj, sve je to ograničeno zakonskim propisima. Primjena zakonskih propisa, za koje, sigurno, moramo nastojati da u Hrvatskoj budu u skladu s visokim etičkim načelima, potreba je koje se trebamo pridržavati."

Život i rad Milana Vukovića neizbrisivo je obilježen ratovima i poraćima. Vrtložna i zahtjeva vremena savijaju ljude do zemlje, lome ih i drobe. Ali se zna tko je Milan Vuković. On se nikada nije pretvorio u hrpu ulomaka nesloživih u cjelinu. U zgodno i nezgodno vrijeme on je bio i ostao on. On je vertikala. Ta je činjenica nepromjenljivi dio/konstanta njegova života. Bez ikakve sumnje osoba, službe, izrečene i napisane riječi autora knjige Događaj koji mijenja svijet – Trideset godina ukazanja Kraljice Mira preporučuju da u ovim nesigurnim vremenima, ova knjiga dr. Vukovića daje sigurnost, snagu i poticaj da izgrađujemo našu budućnost. S ovom knjigom pođite svojim domovima i uvjerite se u dalekovidnu budućnost sebe, svojih obitelji, hrvatskog naroda i Crkve.

Umjesto zaključka

I tako nas je Ana dovela do kraja večerašnjeg programa, premda se osjećalo da nazočni žele još uživati u večerašnjim porukama. Jedni su se pitali: Koliko života i radosti pruža ova mladost teško je predstaviti. Naši mladi u svojim radionicama san pretvaraju u umješnu stvarnost. Što će sve naša mlađarija u životu postići? Bog sami zna. A mi znamo da nam grad Mostar ni jedne konvertibilne marke ne daje. Naprotiv, mi se uzdamo u Božju providnost i pomoć Kraljice Mira. I, zahvaljujući Božjoj providnosti, usprkos poteškoća, plovimo prema sretnoj i uspješnijoj budućnosti.

Evo jednog pisamca: U Gospodinu našem Isusu Kristu časni brate Andrija, hvala što ste mene starog i bolesnog pomorca počastili svojin izvješćem o Danu zahvalnosti, kojoj na žalost nisam mogao prisustvovati iz više razloga. Sretan sam da su se Hrvati domoljubi okupili na hvale vrijednom skupu, koji nas spominje naše prošlosti i osnutka našeg poznatog hrvatskog društva NAPREDAK, koji promiče slavu Naše Domovine Hrvatske, blagoslovio je i čuvao svemogući Gospodin Bog i Blažena Djevica Marija – Kraljica Mira. Star sam i uskoro ću izići pred slavu i sud Božji a kuda će me grješnika rasporediti ovisi o prevelikoj milosti Njegovoj, slava i hvala odluci Njegovoj, kakvu god odredi Njegova sveta volja. Ja sa svoje strane činim samo malo koliko mi dozvoljavaju skromne moje snage, a to je da pišem istinu o nama... Nadam se da time služim svom narodu i njegovoj svetoj vjeri. Blagoslovio nas sve Gospodin BOG i sveti Andrija! Pozdrav Božidar (Belović)

Dok raspjevano slavimo DAN ZAHVALNOSTI i molimo za uspjeh naše učeće mladeži, kao da opet čujemo jeku one molitve sto ju je, pred jednom "Malom Gospom Marijom", izrekao veliki Antun Gustav. Matoš: "Majko, (audiant reges - neka čuju vladari): dok je srca, bit ce i Croatiae". To je nasušna molitva: jer je čovjek, jer je narod živ, tako i toliko dugo, ne "dok mu hrašće bura vije, nego dok mu živo srce bije".

Fra Andrija je zahvalio brojnim djelatnicama i djelatnicima, od članova Upravnog odbora, preko tajnika Drage Kutle, domara Branka Topčića do obitelji Branka Landeke koja se pobrinula za domjenak i Ivice Šušnjar koja nas je i ovom prigodom okrijepila pićem.

Poimenične zahvale fra Andrija je uputio Radipostaji Mir Međugorje, Dnevnom listu, Večernjem listu i ostalim širiteljima vijesti o Napretkovom Danu zahvalnosti u Mostaru. Svima dugujemo zahvalnost.

Ovo je prigoda da uputimo riječ zahvale i našim utemeljiteljima i Božjoj providnosti, koja nam pronalazi potpomagače da naše učeća mladež ostvaruje svoje životne programe. Neka nam ova večer bude početak priprema za 110. NAPRETKOVU OBLJETNICU. Po završetku priredbe nazočni su se dugo zadržali u toplom ozračju i srdačnom razgovoru. Čule su se pohvale o programu Dana zahvalnosti, raznolikosti sudionika i brojnosti odazvanika.

Današnji predvodnici Napretka misle i na to!

 

Hvala im i neka ih Bog podrži!